Гледишта

kao i sve druge nauke, sigurno doživljava promene tokom vremena i potrebno ih je imati u vidu. Ukoliko ih profesor ne iznosi, to znači ili da nije s njima upoznat ili da ih u tolikoj meri smatra nevažnim da njihovo uključivanje u gradivo ne bi imalo nikakvo naučno opravdanje. Najzad, to može biti znak da profesor sadržinu ranijih izvora smatra zadovoIjavajućom ili dovoljnom za nauku kojom se bavi. Bilo jedno, bilo drugo, bilo treće, rezultat-skripta koja su pred nama pokazuju se kao dosta čudna tvorevina. Ali pređimo na konkretizaciju i pokazivanje sadržaja prve zamerke. Jedna od karakteristika krute, dogmatske koncepcije socijalizma bilo je prikazivanje socijalizma kao društva u kojem vlada harmonija bez problema, za razliku od drugih društveno-ekonomskih formacija koje su prikazane isključivo crnim bojama. Takvo shvatanje nalazimo i u skriptama dr D. Mitrović. Na str. 133. saznajemo da „socijalizam ne priznaje nikakve privilegije za vaspitanje pa zato pruža mogućnost za nesmetani razvoj svakog člana socijalističke zajednice", dok se „škola i vaspitanje u kapitalističkom svetu ne koriste visokim stupnjem prirodnih nauka i tehnikom za kulturni razvitak narodnih masa, već za učvršćenje svojih pozicija i vlasti. Stoga je razumljivo što u tim zemljama ima veliki broj nepismenih, što je obrazovanje jednostrano, prožeto religijom i mistikom" (79. str.). Eto tako. Cinjenice, međutim, govore da se u pogledu procenta pismenosti stanovništva, kapitalističke zemlje, recimo one u Evropi, nalaze ispred socijalističkih. Zatim, tvrđenje da u socijalističkom društvu postoji nesmetan razvoj za svakog člana zajednice može da izazove utisak o izvesnoj hipokriziji jedne takve pedagoške nauke, što, razumljivo, nije ni pedagoški ni naučno. Jer „nesmetani razvoj za svakog člana zajednice je, na žalost, još uvek samo ideja, ali ne i stvarnost, kako bi iz skripata proizlazilo. Autor skripata, dakle, pretvara svojevoljno ideje u stvarnost i na taj način zastupa, uostalom, dosta uprošćeno, idealizam iako, inače, deklariše svoju privrženost materijalizmu. Eto opet povoda za čuđenje. Mora se, doduše, priznati da je dr Mitrović u izvesnoj dilemi kada je reč o odnosu kapitalističkog sistema prema obrazovanju, jer, recimo, na str. 76. kaže: „Najveće rezultate kapitalizam je dao u oblasti narodnog obrazovanja. Nov način proizvodnje, zamena manufakturnog rada mašinskom proizvodnjom izazvali su potrebu za pismenošću širokih masa radnika, i to ne samo muškaraca nego i žena" itd. Zatim (na istoj stranici): „Sadržaj ovog obrazovanja često nije zadovoljavao potrebe društvenog razvoja, te su često i sami fabrikanti kritikovali postojeće obrazovanje i predlagali da se proširi krug opšteg obra-

1739

PEDAGOGIJA U SKRIPTIMA