Гледишта

tanje ne mora biti automatski povezano sa naukom, mada u vidu prenošenja određenih etičko-epistemoloških pravila, ono može imati značajnu funkciju u razvoju nauke. Međutim, to je samo jedan deo vaspitanja. Ako se taj deo generališe, onda to nije u skladu sa definicijom vaspitanja koju nalazimo na 55. stranici, gde se vaspitanje određuje kao: „davanje znanja, razvijanje sposobnosti naučnog pogleda na svet, moralnih osobina, osećanja, estetskog ukusa, stavova i ponašanja”. Moralne osobine, osećanja, estetski ukus i ponašanje nisu neposredno zavisni od naučnog pogleda na svet. Tvrdeći tako nešto, mogli bismo isto tako tvrditi da u primitivnim društvima Ijudi nisu moralni, osećajni, da ne poseduju estetski ukus, jer ne usvajaju „naučni pogled na svet.” Neće biti nezanimljivo ako se ovde osvrnemo i na stavove o različitim vrstama vaspitanja, kako ih je u svojim skriptima zastupala dr D. Mitrović. Zadržaću se prvo na moralnom vaspitanju. Na str. 185, govoreći o moralnom vaspitanju, dr D. Mitrović kaže i ovo: ~Sa gledišta današnje nauke koja stoji u osnovi socijalističke ideologije” itd. Vrlo je riskantno tvrdtii da današnja nauka stoji u osnovi socijalističke ideologije. Naučno saznanje se razlikuje ne samo od religije već i od ideologije kao određene vrste „izokrenute svesti”. Ideologija ima klasno ograničen karakter. Nauka, pak, nema klasni karakter. Stojeći u „osnovi ideologije” nauka bi izgubila svoje osnovne kvalitete: objektivnost i kritičnost, a posledica toga bila bi nemogućnost postizanja objektivnog saznanja, odnosno nemogućnost same nauke. Poseban je problem šta je to socijalistička ideologija. Reći da u socijalizmu postoji ideologija značilo bi tvrditi da i u tom društvenom obliku postoji ~izokrenuti” pogled na svet. Daleko sam od toga da tvrdim kako u empirijski posmatranom socijalizmu ne može postojati određena ideološka koncepcija kao što je, recimo, staljinistička, ali je onda nemoguće reći da današnja nauka „stoji” u osnovi takve jedne ideologije. Ako se tako nešto ipak u ovom ili onom obliku tvrdi, onda to nije naučni, nego ideološki („izokrenuti”) stav. Smatram da je ideološki ograničena i koncepcija sadržaja socijalističkog morala izneta na str. 188, gde pored humanizma i internacionalizma prema dr D. Mitrović, spada i svesna disciplina i jedinstvo ličnih i društvenih interesa. Pri tom se objašnjava da svesna disciplina „razvija pozitivne osobine volje i karaktera koje čine lik socijalističkog čoveka”. Takva koncepcija je vrlo problematična. Ona pretpostavlja određene programirane sheme o tome šta valja a šta ne valja, prema tome, šta treba, a šta ne treba činiti. Svesna disciplina podra-

1742

SLOBODANKA DAMNJANOVIC