Данас

Šekspir osvetnik

Simfonijski orkestar Akademije umetnosti Novi Sad, solista Florijoß Balaž (violina), dirigent Mladen Jagušt

Izrazito nepatriotski čin odsustvovanja sa mesta televizoru prekoputa u ponedeljak uveče (Drugi program, Svetsko prvenstvo u fudbalu, Jugosalavija - Holandija, jedamdva, zbogom Parizu i ne zaboravi me) mogao je za posledicu da ima neko od udobnih sedišta Kolaičeve zadužbine u kojoj baš nastupaju Simfonijski orkestar Akademije umetnosti Novi Sad pod upravom Mladena Jagušta i Florijan Balaž kao solista u Betovenovom Violinskom koncertu De-dur Op. 61. Slaba uteha za Mijatovićev promašen penal, ako mene pitate! Jer, izuzmemo h moćan orkestarski uvod koji je obečavao da pomeri zemlju i nebesa, te izazvao najprijatnije gramofonska sećanja na izvestan savršeni ansambl što nam dolazi iz zemlje ničim izazvanog neprijateljstva prvi deo koncerta protekao je u znaku jednostavnog nemanja violinske svežine i upađljivog rastvaranja predstave o vremenu u okviru (u orkestru jasnog pulsirajućeg] ritma osnovnog motiva trećeg stava. Ovde dakako mislim na sirotog Ludviga Vana kome je tako oduzeta privlačnost u sukobu - ne “logičkoj diskusiji” naivnog Stravinskog! - osetljivog orkestra koji napregnuto osluškuje i soliste čije se tumačenje Koncerta De-dur nekako izjalovljuje u nesporazum. Izrazito nepokretljiv i uniforman ton violine Florijana Balaža, za posledicu ima neprotočnost i insistiranje na samo jednom aspektu zvučne boje - isključivost koja otežava slušanje uspevajući da intenzitetom nadživi svaku delikatnu intervenciju orkestra. Dijagnoza: razarajuća monotonija.

Premijerno izvođenje kompozicije “al Fresco” Srđana Todorovića ne popravlja utisak naročito upadljivo. No, temeljitom potkresivanju slušalačke euforije, talentovani stihopisac Bili Šekspir dolazi kao osvetnik velikog stila. Uglazbljen neizmerljivom cerebralnom i čulnom stvaralačkom pohotom običnog gospodina Sergeja Prokofjeva, kako bi ga možebiti nazvao džentlmen Džozef Konrad, Šekspir je buknuo u fantaziji - uvertiri “Romeo i Julija”, dokazavši da veliko osećanje, sasvim kao i veliki dar, nikada ne postaju nalik protegnuhm ravnodušnim sablastima. Ovim se završetkom iskupio i inače poprilično nedužan orkestar Akademije umetnosh, pa se i čitava strelica na busoli ishaživačkog pohoda kroz njihov nastup, okrenulabarem malkice na drugu stranu. Što ne znači da je ovo bio baš neophodan slušalački doživliai. Naprohv.

Zorica Kojić

Smederevo na kraju sezone Prvi likovni bijenale

Na samom kraju sezone, kada svet hrli u hladovinu i na plaže, otvoren je, u Domu kulture, Prvi bijenale likovnih i primenjenih umetnosti. Zamišljen, isprva, kao presek kroz likovno stvaralaštvo prevashodno lokalnih autora, dok se stiglo do realizacije, organizatori su shvatih da je zadat preuzak okvir da je Bijenale, do otvaranja, prerastao u manifestaciju koja će okupljati umetmke iz Srbije. Da ne bi Bijenale doveo u pitanje, i sve prepustio slučaju i pojedinačnoj, problematičnoj, informisanosti umetnika, organizatori su pozvah 23 stvaraoca a još pedesetak je konkurisalo. Od 150 dela poslatih na Bijenale izloženo je 96 koje potpisuje 58 umetnika, od toga više od četvrtine je iz Smedereva. Kao što je učešće bilo gradirano (pozvani i ini) tako su i izlagači prošh dvostruke kriterije: pozvani izlažu bez žiriranja; ostali su se domogh izlagačkog prostora prošavši muke i estetske nazore žirija. Selektivne mere držali su istoričar umetnosti Emina Ćirić, slikar Mirjana Mit i vajar Vlasta Fihpović, a nagrađivao je tročlani žiri; istoričar umetnosti Vera Horvat, slikar Vasa Dolovački i vajar Vlasta Ftlipović. Na Bijenale su pozvani umetnici čija su dela već viđena u Smederevu na samostalnim postavkama u galeriji Doma kulture. Da se ne bi prebacila neobjektivnost ih, još gore, pristrasnost, u timu selektora, pored domaćina, vajara V. Filipovića, bih su još jedan slikar i jedan istoričar umetnosti iz Beograda. Sklanjajući se od ranogih prigovora organizator je poverio Emini Ćirić, istoričaru umetnosti, da napiše predgovor za katalog Bijenala. Obezbedivši hipotetičku objektivnost pri izboru dela, iz predgovora je jasno da kriteriji nisu bili definisani, pa zato nisu mogh da budu ni strogi ni jedinstveni, ali jesu nedosledni kadgod se pružila prilika. Pohvalu za fotografiju “U proleće" dobio je Radoslav Ristić, učenik smederevske Gimnazije kao najmlađi učesnik pa je time, svakako, estetičko zamenjeno vanumetničkim merilima. Nagradu za skult-

puru “RađozoalosT đobio je Vladan Martinović iz Aranđelovca a za “Glavu” Momčilo Janković iz Kovina. Grafičara Danieli Fulgosi pripala je nagrada za grafiku “DodiT. Nagradu Bijenala (samostalna izložba) osvojio je Zeljko Đurović iz Zemuna. Najviše neođmeremh i ispraznih pohvala, član selektorskog tima, Emina Ćirić, u predgovoru kataloga, podelila je nekolidni fotogiafa koji su u Bijenalu videli mogućnost afirmacije. Istina, nekohko fotoizlagača ima cehovska zvanja, dragi su napredni araateri koje je istoričar umetnosti, bez razlike, proglasila umetničkim fotografima jer su se “potrudili đa svojim predznim spravama, fotoaparahma, zabeleže više od puke fotografije, da umesto zaustavijenog vremena uslikaju pokret, boju i osećanja. Njihovo predstavljanje na Bijenalu trebalo bi da zadovolji ukus svakog likovnog stračnjaka”. Ujedno, ovaj istoričar umetnosti, govoreći o izloženim skulpturama, smatra da su “dometi razhčiti i uglavnom u vodama osrednjosb, što po formama, što po estetskom utisku”, pa time, kanda, dovodi ujaitanje ne samo kriterije Bijenala. Za Slobodana Stetića, ne imenujući ga, ah jedinom autora grafičkog dizajna koji je pozvan da izlaže, istoričar umetnosti kaže da je “u sferi upotrebnog, dok im je (plakatima) umetnički drugorazredni zadatak i tako ih treba i doživljavati”. I pored svih neđorečenosti i nedoslednosb pa i naglašenogSokalnog kolorita Prvi bijenale u Smederevu, pored Majske izložbe PILIGRUSA (na kojoj su raladi stvaraod uneh ne dah svežine nego orkan), manifestacija je pokazala svu stvaralačku raznorodnost i, valjda, dokazala da zatvorenost u lokalne međe nije dobra ni za stvaraoce ni za stvaralaštvo. Pri tome, naravno, ne beba ozbiljno shvabb reči selektora Emine Čirić da “Bijenale ne pretenduje da izdvoji samo najuspešnije” jer u tom slučaju nema smisla ikakvo odabiranje, ni žiriranje, još manje nagrađivanje. Uostalom, pri takvom vrednovanju ne beba očekivab ni publiku. Na koncu; čemu Bijenale bez breša, čerau umetnost bez đara.

, M. S. Pešić

ARTičoke

BIOSKOP REX - SREDA; TROTO 5 (5 godina URBAZONE) - projekcija video radova + izložba. Večeras od 20 do 22 sata. ART FINALE 97/98 (Majstorske klase umetnosti) SREDA: izbor viđeo vežbi godišnjeg ispita II i 111 godine TV režije u klasi prof. Save Mnnka, danas u 12 sati u Muzeju [ugoslovenske kinoteke. SKLADISTE Đanila Kiša večeras u 21 sat u Paviljonu Veljković. Goran Šišljak - glumac, Danijel Helin - gost, Ana Miljanić - reditelj, BIBLIOTEKA grada Beograda - SREDA: U ciklusu

“Aforizam” danas u 12 sati u Rimskoj dvorani biće promovisana knjiga “Evo meopet” Milana Šarca. Učestvuju; Slobodan Novakovič, Slobodan Stojanovič i autor. Aforizme govore Lora Orlović i Vojka Čavajda. U umetničkom programu učestvuje Dragana del Monako. U ciklusu “Mostovi” večeras u 19 sati u Rimškoj dvorani biće promovisana knjiga “Moji koreni” Dušanke Bojičić. Učestvuju Miodrag Ignjatović i autor. U umetničkom programu nastupiće Muzička radionica violina Tatjane Olujić. Stihove čitaju Saša Dunjić i autor. FEBRUAR U DABRU, knjiga pesama Zeljka Baćevića,

večeras u 19 sati će biti promovisana u Likovnoj galeriji Kulturnog centra Beograda. ĐUZEPE VERDI. Horsko udruženje iz Teramana (Italija) nastupa većtras u 20 sati u Narodnom muzeju -Beograd. VEGE gudačkih kvarteta studeiiata Aklademije umetnosti iz Novog Sada, večeras u 21 sat u likovnoj galeriji Kultumog centra Reograda. Program; Mocart i SuberL IZLOŽBA orana Ćoriča ođ večeras u 20 sati Galeriji ULUS.

Sreda, 1. jul 1938

15