Данас

Negde skuplje - negde licence

SVE O ZAPOĆETOJ LEGALIZACIJIBESPRAVNO PODIGNUTIH OBJEKATA U BEOGRADU

U zavisnosti na kojoj opštini su grndili, vlasnici objekata i plaćaju različito

Voždovac i Čukarica jedine legalizuju objekte. Ovlašćene firme za snimanje objekata naplaćuju različite cene. Početak legalizacije u ostalim opštinama tek na jesen.

„Ako se ne odazovete pozivu, smatraće se da ste odustali od vašeg zahteva za legalizaciju. Informaciju o tome dostavićemo nadležnom opštinskom organu.“, piše na kraju poziva koji ovih dana „Hidroprojekat - viskogradnja" šalje Voždovčanima. Ova firma je jedna od osam ovlašćenih građevinsko - arhitektonskih preduzeća koje u ime opštine Voždovac vrše popise i geodetska snimanja bespravno podignutih objekata. Plave koverte sa ovakvim pismima već mesec dana iznenađuju vlasnike koji su svojevremeno opštini uputili zahteve za legalizaciju. Neke firme, poput „Areala“, ne zastrašuju građane obaveštenjem da će njihovi zahtevi biti ništavi, ako odbiju saradnju. Iz „Areala“, uz poziv na saradnju stiže i tipski ugovor, čijim potpisivanjem izvršilac preuzima obavljanje propisane procedure, a vlasnik objekta se obavezuje da plati 35 dinara po kvadratnom metru snimljenog objekta. Inače, opština Voždovac je uz Čukaricu za sada jedina u kojpj je posao na legalizaciji uzeo maha. Voždovačkoj administraciji je stiglo čak 16.000 zahteva za dobijanje urednih dozvola za već izgrađene objekte. Veliki posao, ali i rešenja novog zakona

~uveli“ su u posao čak osam privatnih firmi. Odgovarajući na pitanje zašto to opština ne može sama da radi, sekretar Opštine Voždovac Ljiljana Milutinović kaže da opština nema odgovarajuću republičku licencu, a da kada je u pitanju regularni postupak do-

bijanja dozvole, građani sami dostavljaju svu potrebnu dokumentacjju. U opštini Čukarica, ukupno je podneto 2000 zahteva za legalizaciju, a kako sekretar opštine Milutin Stanojević kaže, neki Čukaričani su već dobili potrebne dozvole . Izvršni odbor ove

opštine je ovlastio preduzeće ~Kubus“ da vrši popise i geodetska snimanja objekata i dodelio mu polovinu zahteva. Ostatak čeka sledeću ovlašćenu firmu, koja tek treba da bude odabrana. Pri svemu tome se čini zanimljivim podatak da ~Kubus“svoje usluge na-

plaćuje u iznosu od 10 dinara po kvadratnom metru objekta, odnosno trostruko manje od izvođača na Voždovcu. Istraživanje nas je dovelo • do podatka da su gradske vlasti svojevremeno preiriačile odluku o jedinstvenoj nadoknadi za izvršena snimanja i izradu dokumentaci'e, pa je opštinama ostavljena mogućnost da same, na osnovu ponuda izvođača, odrede cenu. U ostalim gradskim opštinama, po pitanju legalizacije zasad se stiglo do: raspisivanja konkursa za , izbor građevinskih firmi koje će vršiti geodetska snimanja. Sekretari svih opšti- na rekli su nam da će među ponudama prednost imati ona preduzeća koja uz najnižu cenu, imaju kvalitetne reference i sposobna su da ostvare planiranu dinami-: ku snimanja. Zajednički problem na svim opštinama je nepostojanje detaljnih urbanističkih planova na nivou grada, što je zakonski uslov za na-, knadnu dodelu građevinskih dozvola. Dodatni problem je što su na mestima gde postoje urbanističkL, planovi, već izgrađeni neplanirani objekti. Stanje na terenu zahteva ili rušenje, što- je manje verovatno, ili izrada novih planova, što je ■ verovatnije.

A. Matić - G. Brkić :

Rušenje ili novi planovi: Novo naselje kođ Medakovića 111

Kanalizacija na plaži

Da li je jugoslovenski deo Jadrana najčistiji na Mediterana [2}

Možda najkritičniji faktor u zagađivanju morske vode na našem dijelu Jadrana je - kanalizacija. Otpadne vode iz naseljenih mjesta i turističkih naselja, osim u nekoliko uglednih slučajeva, slivaju se izravno u more. Sve je to, manje ili više, daleko od standarda kakve bi trebalo poštovati. Prema tim, međunarodno priznatim, standardima, najveći dio otpadnih voda koje se izlivaju na manje od 300 metara i dubini manjoj od 60 metara od obale vraća se u plićak! Osim u slučaju budvanske opštine, gdje su, uz ne mali napor i velika sredstva, izgrađeni kolektori koji poštuju standarde, pa i to ne na cijeloj teritoriji opštine, Crnogorsko primorje nema rješeno pitanje kanalizacije. Doduše. svugdje gdje je to bilo moguće, iskorišćena je konfiguracija terena, kako bi se otpadne vode iz naseljenih mjesta ili odvele van kupališnih područja ili (prostije, ali i uočljivije) izručile ravno u priobalni dio užeg grad-

skog područja ili luku. Problem se, tako, samo odlaže za bolja vremena, ali ostaje dok vlasti primorskih opština samo umiruju savjest time što, koliko-toliko, izbjegavaju ekološko ugrožavanje plaža i kupališta. Posmatrajući od Njivica prema Adi Bojani, na krajnjem jugu Crnogorskog primorja, plaže i kupališta su, po pravilu - bezbjedna za kupanje. Prema kategorizaciji kvaliteta morske vode, a na osnovu dugogodišnjeg ispitivanja Instituta za biologiju mora, iz Kotora, prosječan kvalitet morske vode na kupalištima nikada ne pada ispod, za sada uobičajene, II kategorije. Prosjeci, naravno, nisu mjerilo - postoje ekstremi i u pozitivnom i u negativnom pravcu... „Kristalno čisto more“, tako često pominjano u turističkim prospektima - postoji na našem primorju, pa čak i u onim područjima za koja jedan dio stručnjaka smatra da pripadaju krajnje ugroženim područjima. Konkretno -

iako postoji, neopravdana, sumnja da je kvalitet morske vode u Boki Kotorskoj nepodoban za kupanje, činjenica je da u zalivu (svojevrsnom prirodnom fenomenu) postoje lokacije sa morskom vodom I kategorije! Kupači koji uskoče u talase kod Njivica, Perasta, na čuvenoj plaži Žanjice, na nekim manjim plažama kod Orahovca - bukvalno se kupaju u „morskom kristalu"! Isto važi i za neke manje posjećene i od naseljenih mjesta i hotela udaljenije plaže okrenute otvorenom moru.

Živorad Tasić

Kotor

Dio Boke Kotorske koji gravitira upravo Kotoru smatra se za najugroženije. Hemijska industrija („Rirnjera" i ,Jugopetrol“), zatim luka Kotor i neka manja industrijska postrojenja, čine Kotorski zaliv praktično nepodobnim za kupanje. Izuzetak je dio oko Perasta, gdje je, začudo, kvalitet morske vode -1 kategorije, i južni dio zaliva, od Prčnja do Lepetana, gdje je stanje nešto lošije, ali stabilno. Budući da postoje planovi o selidbi jednog dijela hemijske industrije, i izgradnji sistema kolektora za otpadne vode, za drugi dio, moguće je, uz malo sreće i ulaganja mnogo novca, da se ovakvo stanje - trajno zadrži (na žalost, bez mogućnosti poboljšanja). U protivnom, moraćemo se suočiti sa povećanjem zagađenosti u ovom podrućju, što će, neminovno, uticati na usporeni razvoj turizma. U opštini Kotor se nadaju da će i međunarodni faktori učiniti sve da eomognu, budući da je stari dio grad % Kotora uvršten u svjetsku kutlurn’ oaštinu.

18/Daanas

Petak 17. jul 1998,