Данас

Povodom nedavne “akcije” Dejana Atanackovića Glas je naše telo

Dejan Atanacković živi i radi u Firend od 1991. Njegov odlazak iz Beograda bio je uslovljen događajima koji su u to vreme počinjali da se razvijaju u Jugoslaviji. Ovaj grad, ipak, nije napustio. Na Akademiji u Firenci završio je slikarstvo. Odbado je, međutim, slikarstvo i posvetio se angažovanora predstavljanju i delovanju najčešće u ekstedjernim situadjama, jer su one istovremeno i najprivlačnije i najizazovnije za konkrtnu i delotvornu realizadju. 0 čemu je zapravo reč? “U toku studija pojavila se želja za komuniciranjem i iskazivanjem sadižaja vezanih za situadju u Jugoslaviji. Te priče je trebalo plasirati, čak i one koje nisu bile direktno vezane za Jugoslaviju. Razni uticaji su prisutni - američka umet-

nička scena 80-ih, kada je intenziviran odnos umetnosti i propagandnih medija kroz radove Dženi Holcer, Barbare Kruger, Ađrian Piper, eksperimenh Benetona i fotografa Oliviera Toskania. To je dovelo do pročišćenosti i svedenosti jezika, do njegovog razvijanja u situaciju gde se koristi materijal iz “druge ruke” - fotografija - a u početku je to bio i tuđi tekst. Reč je o klasnim kovanicama. Otkrio sam da postoji mnogo dvosmislenosti u njima, da istovremeno mogu da budu i vrlo provokativne.” Parole koje Atanacković ispisuje u svojim projektima - plakatima - najčešće su elementi preuzeti iz različitih konteksta i poređani, jukstapozirani ili suoceni u novonastaioj vizueinoj celini. Takva vizuelna predstava ima svoja nova značenja. Upotrebom gotovog materijala (još jedan “istorijski” primer ready-mode-a), a u pitanju su najčešće fotografije drugih autora i tekstualni sadržaji koje sam smišlja, Atanacković kreira novu vizuelnu celinu kojom želi da opomene, uzbudi, razljuti, da mogućeg posmauača podstakne na sve one reakcije koje stereotipne reklamne i propagandne poruke ne uspevaju u njemu da izazovu. “Neke rečenice koje pišem rezuitat su osvrtanja na jezik propagande, a slike koje se pojavljuju često su preuzet vizuelni sadržaj koji upotrebom kompjutera može da se kontroliše, da se prilagođava novim vizuelnim sadižajima. Reč je o slikama “sa greškom” (J. Tolić), o sadržaju koji u kulturološkom smislu ima neku grešku koja se prepozna, potencira i posle govori sama za sebe na pravi način. Što se tiče fotografija, koristio sam obično one koje bi svako mogao da uradi, koje nemaju autorski pečat, koje su eventualno arhivske i/ili stereotipne. Postoji termin tzv. stock fotografija koji podrazumeva fotografije koje se katalogiziraju i koje dizajneri koriste za oblikovanje svojih dela. Mene interesuje ta vrsta stereotipa jer se pomoću njih Ijudima vrlo lako manipuliše. Inleresantno je uo-

čiti kako politička mišljenja postaju stvar estetike i kako estetika postaje glavna politička investicija. Slika se koristi da bi se njom zavelo, propagiralo i kontrolisalo. Slika (ili reč) mkad nije lična i ne može da bude zasnovana na autorstvu. Svaka kreacija je rezullat manipulacije onim što več postoji.” Atanacković je pošao od forme plakata da bi se trenutno zaustavio na kompjuterskom projektovanju i (re)prezentovanju slika. Najpre je u Itaiiji koristio velike reklamne prostore übacujući se u vreme “pauza” tj. iščekivanja novih reklama i intervenisao je na njima. Prva velika akcija bilo je plakatiranje, kao ilegalni čin, za vreme Drugog bijenala raladih u Vršcu 1996. Tada je prvi put uradio pravi, veliki tiraž koji je izlepio po celom

gradu. Akciiu će punoi iti u Beogradu pre dve nedelje.’Tom pnlikom je ušao u galerijski pros?or: . 1 epio zidove nizom istih plakata. Galenjska postavka je imala značajnu muzeološku komponentu kojom je umetnik akcentovao svoj rad umetničkim činom - u dnu galerije bio je postavljen kompjuter na kojem su se ređale i preklapale poruke kao što su: "Uslovljen si zvaničnom lepotom” ili “Grizi svoje mesto da bi opisao čežnju” i koje su aludirale na naše slepilo, nemoć, kvazi zabrinutost, obamrlost. Reč je o projektu “Screen savers - revision”. “Pojam ih stanje 'scereen saver’ je za kompjuter isto što i ona pomenuta pauza za reklamu. To je. znači, jedna tipična situacija koja se najviše zloupotrebljava u nekom propagandnom, političkom ili komerijalnom nju. Hteo sara da napadnem stereotipnu dimenziju, pošto je naše komunikacijsko okruženje kontaminirano porukama različitog karaktera. Mdj screen saver potpuno je antikomercijalan i antipropagandan.” Ideju o svesnom i aktivnom angažovanju umetnika u savremenom društvenom sistemu Dejan Atanacković sprovodi vrlo intenzivno konkretnim, popularnim komunikacijskim kanalima. Za našu umetničku praksu ova vrsta delovanja je iznenađujuća i intrigantna jer se koristi prepoznatljivim sredstvima koje ne uočavamo. Autistično, fobično ponašanje koje je obuzelo naše umetnike u poslednjih par godina verovatno će se promeniti posle ovakvih nastupa koji su dobrodošli na ovdašnjoj umetničkoj sceni. Zbog toga bi Atanackovićev nastup trebalo da osveži i uzbudi i upozori na ustajalost kretanja, na ono nepodnošljivo mirovanje koje je neproduktivno i koje sputava da se umetnosti na ovim prostorima razvija paralelno i istovremeno sa tokovima savremene umelnosti u svetu.

Aleksandm Estela Bjelica

Koncert kamernog orkestra iz Detmolda oduševio budvansku publiku Morski miris tanga

BUDVA - GRAD TEATAR

Karaerni orkestar iz Detmolda, sastavljen iskijučivo od najtalentovanijih studenata i apsolvenata Visoke škole u Detmoldu, kojira je dirigovao Saša Marković, danas profesor internacionalnog školskog centra u Beču i Lincu - u crkvi Santa Marija - otvorio je prvi ovogodišnji muzički ciklus Grada teatra "Putevi crnogorskih umjetnika”. Ovaj program na dvanaestom festivalu predstaviće najbolje i najpoznatije mfade crnogorske umjetnike afirmisane u svetu, koji danas rade i koncertiraju na najpoznatijim evropskim muzičkim scenama. Pored Saše Markovića, sa orke-

strorn iz Detmolda, kao solisti sviraće i Boris Kraiie\'ić, piianista koji je živeo i radi u Moskvi i vio!c nće !ls: kinja Eva Vučeković, koja radi u Getinge;' Budvanska publika imaće priliku da čuje i Zorann riarkovića, kontrabasistu Slovenačke filharnioniie Tatjanu Prelević, profesora Muzičke

akademije u Hanoveru i mladog pijanistu Vladimira Domazetovića koji dolazi iz Pariza. Kao posebna ekskluzivnost ovog programa najavljuje se zajednički projekat crnogorskih umjetnika posvećen tangu. Gr. T.

Pesniei i bajke Pored izuzetnog koncerta koji su priredili studenti iz Detmolda, izvođenjem dela Mocarta i Čajkovskog, koje je na originalan način dirigentski uobličio Saša Marković, budvanska publika je imala priliku i đa na starobudvanskoj Citadeli vidi “Bajku o caru i slavuju” Igora Bojovića u režiji Ivane Vujić. Ova sjajna priča namenjena deci, naisnažniji utisak ostavila je ipak na odraslu publiku. Na Trgu pjesnika predstavio se književnik ilija Lakušić, nekadašnji predInik Udruženja književnika Crne Gore.

Filmske premijere Dve decenije Briljantina

Večeras će u 2030 sati u beogradskom Domu omkđine biti prikazan film'lgrasudbine” (Tlie Spit- < fire GnU) Li Dejvida Zlotok FUm ja snimljen 1995. godine, a jugoslovensku pretpremgeni je imao u okviru ovogodišnjeg FEST-a. U glavnim ulogama pqavijuju se: Alison Eliot, Elen Brstin i Vfl Patoa “Zlotofova priča je topla i đirIjiva studija na temu Ijudskih odnosa uspešno opisanilr kroz jasno deflnisano ćutanje okoline u malom građu, ali takođe i kroz snažnu i složenu karakferizaciju likova. Film poseduje mnogo ozbfljniji i mračniji ton tamo gde scenario otvara pitanja o Ijudskoj borbi za socijalnu moć, o aspektima otuđenja, o sposcbnosti pojedinca da se prilagodi i o poreklu i identitetu.” [lz kataloga festivala u Stokholmu). Nakon 20 godina i u povodu toga, urađena je “nova” verzija filma “Briljantin”

(Grease), sa digitalno doteranom slikom i novim, digitalnim sterco tonom. Od 7. juJa 1978. godme do danas, ovaj film u kome glavne uloge pripadaju Džonu Travolti i Oliviji Njutn Džon, uspeo je da se uvuoe među 40 najgledanijih filmova svih vremena (sa zarađenih 341 milionom dolara). Tehnički doteraniju verziju, domaća publika će moći da vidi većeras u 21 sat u Sava centru što se uklapa u program proslave u našoj zemljL Posle projekrije, biće oiganizovan i Briljantin 20 Barty u Luna paricu na Kalemegdanu (2330). Time se, ujedno, otvara i mamfestacija “Leto Ijubavi” u produkriji “Maikon-a AG”i“BUS-a”. D.S.

Fiesta u Pamplonj u vreme i<, San Feraiin festivala,; testiia sebe, ppkusa-, : ivajuđ da se približe “divliim” trigS k<#pai na “stazi” | dugačbpj 900 metara I I tografljl je prva “trira

Četvrtak, 9, jul 1998,

Danas/19