Данас

ponedeljak, 5. jun 2000. 7

Preuzimanje Gradskog saobraćajnog u Beogradu po receptu primenjenom na Studio B, iako ga je izvela republička vlada, zbog zagonetne uloge beogradskih privatnih prevoznika, asocira na jedan stari događaj. Kao da se ~ senka čileanskih kaniondžija koji su pre tridesetak godina odigrai ključnu ulogu u obaranju Salvadom Aljendea ı uspostavljanju Pinočeove diktature nadvila i nad Beogradom. Razlike postoje, ali su i one veoma ilustrativne. Pre svega ruje reč o kamiondžijama,već o vlasnicima i vozačima privafnih autobusa koji su doskora potpomagali iznemogli gradski saobraĆaJ. Izasad ruje jasno koga će rušiti, a koga podržavati: sadašnju gradsku SPO ulast, ili socijaliste. Oni već više meseci traže povećanje cena sa tri na pet dinara,ali im se to ne odobrava. Takve odluke su u nadležnosti Republike i Grad je u tome nemoćan. Istovremeno, već pola godine Republika ne uplaćuuje gradskim vlastima novac od „beogradske takse“ od tri odsto koja se ubira, takođe, po republičkom zakonu, ali na osnovu odluke gradske skupštine iz uremena kad nije bilo republičko-gradskog dvovlašća i kad „smo sui bili pomalo socijalisti“. Najčudruje je to što Je iz početka svima izgledalo jasno da Je gnev privatruh autobusdžija usmeren na republiku koja ne dozvoljava povećarije, da bi na „dan upada“ puklo pred očima. Privatnici su prekinuli štrajk i počeli da voze nakon što su izrazili proteste prema rukovodstvu Gradskog sekretarijata za saobraćaj i zatražili ostavku sekretara. Doduše, najavili su 1 novi štrajk za iduću nedelju, ako se njihov problem ne reši. Čiruerica je, međutim, da je prekjuče njihova oštrica uperena na Grad, ako ne namerno, a ono objektivno išla na ruku republičkim vlastima i kampari beogradskih socijalista protiv „nesposobne gradske vlasti“. Prvi potezi u ovoj kampanji kazuju da će kurs biti oštar, što je potvrdio i istaknuti socijalista i potpredsednik Savezne vlade Nikola Šainović koji je na novinarsko pitanje da li ovo znači uvođenje privremenih mera u grad rekao da Je „to bašto“. Totez sa Studiom B i GSB - a pod gradskom upravom zasad ostaju još čistoća, vodovod, parkinzi i zelerulo i veoma moćni i bogati Zavod za izgradnju grada - pokazuje da Je koaliciona republička vlast spremna da ingerencije Gada, a možda i drugih lokalnih samouprava preuzima na parče sa opravdanjem zaštite imovine. Tako bi se izbeglo posezanje za vanrednim i privremerum merama koje su i po zakonu nemoguće šest meseci pred izbore, ali bi de fakto to bilo učinjeno. Lokalne samoupmue bi ostale prazne ljušture oličene u gradskim skupštinama koje ni o čemu ne odlučuju niti šta mogu da plate s obzirom da je ključ kase u rukama republike. I ne samo to - uključivanje vozila Vojske Jugoslavije pokazuje da to nije samo pomoć građanima da se bolje voze, već pre svega pomoć partiji na vlasti. Da Je drugačije, zašto vojruci rusu ranije ponudi vozila za gradski saobraćaj, pre nego što su u saopštenjima obećavali neka druga vozila na ulicama. Nažalost, bojimo se da javnost neće mnogo biti uzbuđena zbog svega OuOga, Jer zabavljana svakodnevnim problemima ne stiže da se i time bavi, ruti može da bude injormisana na pravi način s obzirom na tužnu medijsku situaciju. S druge strane sredstva od zadržane gradske takse, vidimo, mogu da se upotrebe za kratkoročni i reklamerski „procvat saobraćaja i drugih in-

Manš milion mama

ma slažu. Baš kao što je slučaj i sa drugom sličnom organizacijom koja postoji već sedam godina „Mame protiv pijanih vozača“ (MADD) gde pored mama koje su izgubile decu u saobraćajnim nesrećama ima mnogo i onih koje nisu doživele takvu tragediju baš kao i onih koje zaista nisu još mame.

Razlog je jednostavan – kad mame nešto pokrenu, a ima ih iz svih slojeva, od domaćica, radnica, intelektualki, direktora velikih kompanija, uglednih stručnjaka i profesora univerziteta, uvek je to masovno i uvek je čistog cilja.

zmatični oskarovac iz Holivuda Čarlton Heston, po filmovima čuven i kao Ben Hur, ali ı kao Mojsije.

lako već u godinama, dobrog zdravlja i izgleda Heston u TV-oglasima napada i predsednika Klintona i demokrate i liberale (iako je po svim statistikama poslednje tri godine kriminal znatno opao) koji žele da uvedu strožu kontrolu prilikom kupovine oružja i dogovaraju se sa proizvođačima za specijalne „brave“ koje drže oroZ pod kontrolom, teatralno uzvikujući jednu filmsku poruku držeći pušku visoko: „Možete je uzeti samo

x

Vašington, juna

Od svih „napada na Vašington“ koji se po pravilu dešavaju vikendom, najveći, najuspešniji, najbrojniji bio je onaj nazvan „Marš milion mama“.

Došlo ih je 700 hiljada, sa svih američkih sirana da bi onima koji ovde donose odluke poručile da se do oružja svake vrste dolazi lako, od buvljaka i ispod tezgi do prodavnica gde se predugo ne mora čekati na formalnu dozvolu. Zahvaljujući tome – na ulicama i u školama se ubijaju, svako misli da može da se brani ili bar da se pokaže noseći kakav-takav pištolj, od onih najjeftinijih do onih najskupljih, ali svaki podjednako ubitačan. Zakonodavci, sami po sebi, sigurno bi u većimi bili na strani majki koje štite svoju decu od oružja, nasilnika, pa čak i policije za koju nikad niko nije savršeno siguran – „za koga radi“ (nekoliko isiražnih komisija u tom smislu radi u Los Andelesu, ali iu Njujorku i ko zna gde sve još) da nije moćnog lobija u samom vrhu Vašingtona, koji radi za Nacionalno udruženje vlasnika oružja (nije reč samo o lovcima, da ne bude zabune). Na čelu je moćni hari-

iz moje mrtve hladne ruke“ . Njegov zamenik u Udruženju vlasnika oružja (NRA) uz to srećno poručuje sa skupštinske govornice da će se oni sa predsednikom Dablju Bušom koji će pobediti Al Gora – useliti u Belu kuću!

Uprkos ili baš zbog toga mame iz cele Amerike došle su u Vašington da protestuju i stanu na stranu svoje dece. Bio je to ujedno i jedini skup koji ni Carlton Heston nije mogao da napadne, pa ne znajući kako bi drukčije – ceo događaj je proglasio „organizacijom demokrate, potpredsednika Ala Gora“ čija je supruga inače u majici i neprepoznatljivo takođe trčala avenijama Vašingtona protiv oružja u rukama pojedinaca. Posle se ispostavilo da Je mama bilo svih vrsta: bele, crne, žute mešane. Ali iiz porodica republikanaca ı iz porodica demokrata. Što je Još zanimljivije među mamama bilo je i onih koje nisu mame, ali će možda jednom biti ili neće uopšte, ali se sa nji-

Gledajući „Marš milion mama“ Ovog proteklog maja u Vašingtonu, koleginica sa popularnog nacionalnog radija (NPR) objašnjava: „Tako smo kao studenti marširali protiv Vijetnama, protiv slanja naših drugova i

· braće u rat, ali ništa nam nije vredelo ·

dok nam se nisu pridružile mame, prvo naše čak iako nisu imale sinove, onda one koje su bile u strahu od rata, posle su došle mame čiji su sinovi već bili u ratu, a na kraju i očevi. Trebalo nam je mnogo vremena da priznamo da bez mama i roditelja ne bismo dobili bitku protiv Vijetnama“. Pitala je zatim o iskustvima u Evropi, pošto tamo nije dosad bilo Vijetnama, radoznalost je mogla da joj bude zadovoljena samo mitom i narodnom poezijom o Majki Jugovića.

Najpre nije razumela, posle je rekla – ali to je upravo obrnuto, zašto, gde su majke kad se deca za nešto bore ı stradaju?

Po prvi put se u Jednom svi slažemo. Otpor je opasan. Od kada se ova vlast po ulicama obračunava sa svojim narodom, to nije činila na ovaj način. Prvi put je pustila najbrutalnije batinaše da, nekada i po pet na jednog, preBaze nekog studenta, neku devojku, prolaznika ili prebiJu nečijeg unuka. Ova vlast to radi jer Je prvi put osetila iskonski strah za svoj biološki opstanak. Do tada je bilo – obrnuto, od ove vlasti su mnogi imali noćne more i plašili se za biološki opstanak svojih najdražih. Zbog čega ovo tvrdim? Zbog čega bi se ovakva vlast ičeBa plašila? Prvo, zbog toga što se prepoznala, kao u ogledalu, sa onim pokretom od kojeg je potekla: sa prvobitnom parti-

Ia razliku od stranih plaćenika, . pufriofe uzimaju · 0d sopstvenog naroda.

Bocko Prvulović

zanskom gerilom. Dok nije na čelo te gerile postavljen gensek da pokret „kanališe“, gerila se razvijala stihijski i pretila da preraste u opštu revoluciju, protiv okupatora, Hrvata i Srba, četnika i ustaša, rojalista i komunista.

Drugo, ovu novu decu vlast ne može da ucenjuje, kao svoju „opoziciju“. Oni nemaju partiju, prihode od dogovora, imovinu, staru štednju, njima nisu obećali platu, topli obrok, penziju, stan ni automobil.

Treće, u policiji (ili „službi“, kako joj još uvek mnogi tepaju) ne postoji prethodni dosije nijednog pripadnika Otpora. Tu nema kriminalaca, dilera, lopova ni lažova. Znači, ni tu nema ucene.

Cetvrto, oni nisu „preplivali“, nisu se udomili sa buterom na glavi, na primer iz Saveza komunista u Savez promena, iz Zajedno u deo od Zajedno.

Peto, oni nemaju „glavu“ (lidera da se odseče), ni „telo“ (organizaciju da se obradi). Oni nemaju adresu, upravni odbor, sedište, popis prezimena [za sada). Što je najgore, oni Još nisu izrađali svoju decu.

Znači, nema glavu, nema telo, nema program (ni daljinski upravljač), a ima ga svuda, lepo se vidi, čuje, lepo miriše 1... oseća se u kostima!

Otpor treba što pre saseći, jer se Veliki oko nas još do-

govaraju. Lazar Stegić, Beograd

Jmstrukturnih službi“ što bi gaađani doživeli kao kmtkotrajno olakšanje, bar dok sve to bude potrebno socijalistima za predizbornu kampanju.

Novopostavljeni vršilac dužnosti generalnog direktora Gradskog saobraćajnog preduzeća Zoran Milošević, po preuzimanju mesta prvog čoveka obećao je da će se nosilac titule gradskog prevoznika sa tradicijom preko sto godina, „dovesti na nivo koji je potreban 1 moguć, ne preko noći i ne čudom, ali ubrzo i u interesu građana“.

Milošević, diplomirani ekonomista, funkcioner SPS, rođeni Beograđanin, otac troje dece, nekadašnji predsednik gradske vlade u vreme Nebojše Covića, sada je odbornik u Skupštini grada u trećem mandatu, predsednik Upravnog odbora kompanije Robnih kuća Beograd, predsednik UO beogradske Elektrodistribucije, predsednik AMSS, predsednik sportskog društva Radnički, zamenik predsednika UO KBC Bežanijska kosa, (na čije rezultate je ponosan), a zaposlen je u Privrednoj komori Beograda na funkciji člana Upravnog odbora.

„Sve funkcije su bez interesa sa željom da se tim preduzećima pomogne, Kaže.

Svoju nekadašnju dužnost predsednika IO Skupštine grada započeo je obećanjem da će Beograđani imati „obezbeđene komunalne usluge i konstruktivnu gradsku vladu“. U to vreme sklopljen je i potpisan ugovor sa češkim proizvođačem trolejbusa i program nabavke novih autobusa i šasija koji dosad nisu sprovedeni. „Da su samo jedan projekat realizovali sada bi bilo svima bolje“. Jedina neostvarena ambicija ovog četrdesetosmogodišnjaka i sada kao nekad je da prestonica dobije metro.

Zoran Milošević, pasionirani je fud-

baler. Više od 16 godina aktivno se bavi ovim sportom u Crvenoj zvezdi IBC iz Malog mokrog luga. „Kapiten sam bio više od deset godina, a sada igram na mestu veznog igrača, povezujem redove“. Otuda možda i gest novog direktora GSP, koji je po postavljenju nazvao sadašnjeg predsednika gradske vlade Spasoja Krunića i zamolio ga za komunikaciju. „On je to razumeo pa je već juče kako je i bilo predviđeno budžetom, novac prosleđen u kasu GSP. Ne bi bilo dobro da stvari rešavamo drugačije“. Za sebe kaže da je realno ambiciozan, otvoren za sve ljude, nema predrasude, društven i bez „biznis“ sklonosti, što mu mnogi zameraju. „Zeleo bih da se mladima omogući ostanak i bolji život u ovoj zemlji ı da međunarodna zajednica prestane da nas opterećuje“.

Milošević kaže da „nikada nije gubio izbore“. Tamam Milošević

PREDRAG MITIĆ