Данас

Danas

___Izdvojeni identitet” ili civilizacijski kontinuitet. Ustupajući vlast OVK i stvarajući nezavisnu albansku teritoriju NATO i Misija UN su otvo| rili i pitanje očuvanja civilizacijskog | identiteta Jedinstvene evropske regije. To su, dvema odlukama, nagove___|stile Sjedinjene Američke Države. __| Jednom, kad je Kongres, - |1997. godine, u Zakonu

| (Public law, 12/15/1997, | čl. 539, u delu koji se od| nosi na sankcija protiv | Srbije i Crne Gore) utvrdio stratešku orijentaciju „ka: (a) ostvarenju izdvojenog identiteta ... ili (D) stvaranje nmeđunarodnog protektorata za Kosovo ...”. ] drugom, kad su SAD prihvatile OVK 'kao saveznika. Omogućujući procese koji vode | ka državnom, političkom i ekonomskom izdvajanju Kosova iz. Srbije i Jugoslavije bilo je Jasno da će se oni manilestovati i u razvoju gradova i egzistenciji kulturno-istorijske bašiine. Niko, međutim, nije mogao da pretpostavi da će ove promene Diti istovremeno i populacione u vidu u kome su se ostvarile. SAD i Evropska unija su te promene - populacione i civilizacijske – ostavile u senci vojnih, političkih ı administrativnih promena.

Kosovo Je po očuvanim istorijskim spomenicima multikulturna teritorija više nego ijedna druga na Balkanu, verovatno ! u Evropi. Ne samo po broju istorijskih građevina, nego posebno po njihovoj vrednosti. Manaslin srpske srednjovekovne države obeležavaju vrhunac vizantijske arhitekture ı umetnosti svog doba ı Jedinstveni su u Evropi time što su integrisali arhitekturu pravoslavne Vizantije 1 katoličke romanike. NATO snage su otvorile ili dozvolile da se otvori - što je istorijski irelevanino - proces civiliZacijskog preuredenja Kosova i Metohije, koji bi, ako se nastavi, bio presudniji od svih kroz koji su ove teritorije | njihovo stanovništvo prošli u | istoriji. KOsovo ostaje bez muhltikulturnihi gradova koje su i Turci brižno čuvali. Bez tih gradova i bez jedin-

| stvenih spomenika kulturne baštine Kosovo | Metohija nikad ne bi bili Ono ŠiO jesu. Ti spomenici doživljaVaju Iragićne dane. Za dva meseca, 0d ulaska NATO snaga, minirani su ili srušeni, Jedan srpski spomenik kulture | kategorije, tri Ili devet III kaleporije, a sedam od njih pripadaju XIV veku, ne uzimajući u obzir preko irideset crkava iz XIX i XX veka je Isu regisirovane kao spomenici kulture. Rušenje se nastavlja. _ Ujedinjene nacije su, u DeklaraciJi Konferencije UN o ljudskim naseı ljima, Uutvrdile da „Svaka zemlja trea da ima pravo da sa punim suvere| Buletom bude Dbaštinik sebi svojstvebih kulturnih vrednosti koje su plod | Jeme istorije”. Srbija je, dosledno | OVI stavovima, uložila znanje, | umenje i ogromna sredstva da svoju | šuverenu baštinu obnovi za Srbiju i | Evropu, Tevitalizovala ju je i tako 0bezbedila da se prenese budućim BeDeracijama. Ne postoji osnov po | bi Savet bezbednosti mogao e ovu kulturnu baštinu Sr___Šuverenitet države ili samooDredeljenje manjinske zajednice. ZOlucija UN je utvrdila da status SOva treba odrediti uz „puno uva:· principa suvereniteta i te-

BRANISLAV KRSTIĆ: Kosovo pred cii zaciSKOIm raskrsnicom (3)

Ppavp 113 RIIRUPnII haštiliii

nitorijalnog integriteta SR Jugoslavije” (aneks II, tač. 8), ali je u ime ljudskih prava ı „pretnje miru u regionu”, na Kosovu posredno suspendovala suverenitet države. Poznato je da u međunarodnoj zajednici dolazi do evolucije stavova u kojoj je poštovanje ljudskih prava sve dominantnije, a uvažavanje SUvereniteta države postaje manje striktno.

nica moŽe suspendovati suverenitet države na određeno vreme ı mandat misije koju obrazuje Savet bezbednosti se nakon provere produžuje ili prestaje. Intencija je da se obezbede prava, a ne da se kazni država. Međutim, Ugovor iz Rambujea sadrži odredbu da će se, nakon trogodišenjeg penoda, budući status Kosova rešavati na osnovu četiri kriterijuma, među kojima Je i „volja naroda”. Ovaj stav daje etničkim Albancima mogućnost održavanja referenduma o samoopredeljenju. Mere koje NATO ı Unmik preduzimaju stvaraju kod njih uverenje da je samoopredeljenje njihova neposredna perspekti-

"va. Na Kosovu se, tako, otvara sukob

između samoopredeljenja etničke Zajednice i temeljnog principa Ujedinjenih nacija. Trebalo bi verovati da je dijemu oko ovog pitanja otklonio Savet bezbednosti UN time što je Rezolucijom 1244 potvrdio „da će sve zemlje članice poštovati suverenitet i teritorijalni integritet SR Jugoslavije”. U njenom sprovođenju Savet bezDednosti biće u situaciji da, ako bi manjinskoj zajednici priznao pravo na samoopredeljenje, ponovo doZzvoli kršenje principa i novi presedan. Da li Ujedinjene nacije treba da se odreknu temeljnih principa i svoJu zastavu pognu pred strateškim ciljevima velikih sila? Da li, zaista, svaka pobeda velikih sila mora da bude poraz nekog principa?

Svaka od četii navedene teme označava problem prvog reda, a nijedna, bar ne u ovom obliku, nije po-

NATO snage su otuorile ili dozvolile da se otvori proces civilizacijskog preuređenja Kosova i Metohije, koji bi, ako se nastavi, bio presudniji 0d svih kroz koji su ove teritorije i njihovo stanovnuštuo prošli u istoriji

stojala pre rata. Svaka od njih dovodi u pitanje put kojim deluje Misija UN, a podneti predlog pokazuje da „upravljači” krizom na Kosovu taj put prihvataju i nastoje da ga DOtvIde novim ustavom. Sticaj okolnosti ili namera? Učešće Srbije i Jugoslavije u sprovođenju Rezolucije 1244. U dobroj nameri da izbegnem pretpostavku da Evropska unija ı SAD stavljaju Savet bezbednosti u poziciju da obezvredi sopstvene odredbe, delovanje Misije UN na Kosovu, moglp bi se tumačiti odbijanjem velikih sila da sarađuju sa Jugoslavijom dok je njen predsednik Milošević ı dok je na vlasti postojeći režim u Srbiji. Prevazilaženje ove prepreke u načelu je jednostavno. Jugoslavija, kao i svaka država u Evropi, ima pravo da zahteva poštovanje suvereniteta | integrileta na celoj leritoriji i da, u odnosu na Kosovo, ima prava i dužnosti koje su utvrđene Rezolucijom 1244. Pretpostavka je da se povuče vlast koja je vodila pogrešnu „politiku” i izgubila legitimaciju, odnosno da na LU om izborima budu izabrani ljudi i stranke koje će voditi politiku integracije u Evropu ı uspešno nositi legitimaciju. Nostuavlja se

Međunarodna zajed- |

|| XXII kongresu KP Seola, 1901 KU, ščov Je govorio ne samo o komunistima Žžrtvama Staljina već o svim ŽItvama. Predložio Je ı da im se podigne spomenik. Najzad Je, po svemu sudeći, prešao nevidijivu crtu, ČIme Je doveo U Dpllamnje osnovni princip režima: monopol apsolutne vlasti JoZerViSam Za KP Spoe nik nije nikada podignut. Prvi sekretar 1962. dozvoljava objavljivanje knjige Aleksandra Solženjicina „Jedan dan Ivana Denisoviča”. Hruščov Je 24. oktobra 1964. grubo smenjen sa svih funkcija, ali ni on nije likvidiran. Do smrti 1971. nije se više pojavio u Javnosti.

Sve analize priznaju odlučujuće mesto „tajnom izveštaju”, koji označava koreniti prekid na putu komunizma u XX veku. Istoričar koji je bio recenzet uvodnog dela ove knjige Fransoa Fire, i koji je upravo 1954. napustio KP Francuske, Dpovodom toga piše: „Najzad je 'ajni izveštaj, Čim Se pOojavio februara 1956, poremetio samo mesto komu-

i(nemlji - najsvetije meti svetim mestima

kamo da samo komunisti na vlasti priznaju - i to na ograničen način - realnost, da bi najbrojniji deo javnog mnjenja postao svestan drame. Okolišno priznanje, Jer je „tajni IzveŠtaj” BOVOTIO samo O Žrtvama među komunistima; ali ipak priznanje, koje Je potvrđivalo svedočenja ı prethodna istraživanja i podupiralo je, ono u šta je svako odavno sumnjao: komunizam Je u Rusiji izazvao ogromnu tragediju. Rukovodstvo mnogih „bratskih partija” nije bilo ubeđeno da je trebalo da SC IICKne p/iynalmje Mnogi su kasnili, čekalo se do 1979 da bi KP Kine počela da pravi razliku u politici Mao Cedunga: „velike zasluge” do 1957. ı potom „velike greške”. U VIJetnamu samo zaobilazno govore O OvOm pitanju osuđujući genocid koji je vršio Pol Pot. Dok Fidel Kastro poriče da su za vreme njegove vlade vršeni zločini. lelja 7a svedočenjem

Do tada su komunistički zločini bili objavljivani samo od neprijatelja ili od

petak, 9. jun 2000.

17

pristupanja Ovom pitanju, brojni poSmatrači su O ipak pokušali. Od

dvadesetih do pedesetih godina zbog neposedovanja pouzdanijih podataka najpedantnije zapečaćenih od strane sovjetskog režima ispitivanja su se najčešće oslanjala na svedočenja prebega. Podložna da budu osvetoljubiva, da namerno sistemski opanjkavaju, ili da budu manipulisana od antikomunista, ta svedočenja, sporna za istoričare kao sva svedočenja, bila su sistematski omalovažavana od strane osoba koje su bez prestanka kadile komunizmu. Sta je moglo da se misli, 1959, o opisu Gulaga datom od strane jednog odpadnika iz KBG, koju Je preneo Pol Barton u svojoj knjizi „Institucija koncentracionih logora u Rusiji |950. 1957”? Sta je moglo da se misli o Polu Bartonu, političkom emigrantu iz Cehoslovačke, čije Je pravo ime Jirži Velturski, jednom od organizatora antinacisličke pobune u Pragu 1945, čoveku koji je morao da

„Tajni izveštaj” govorio je samo o žrtvama

među komunistima; ali je ipak bio priznanje,

koje Je potvrđivalo svedočenja i prethodna istraživanja ı podupiralo ono u šta Je svako odavno sumnjao: komunizam Je u Rusut izazvao ogromunu tragediju

nističke ideje u svetu. Glas koji obznanjuje Staljinove zločine ne dolazi više sa Zapadom već IZ Moskve, sa najsvetijeg među svetim mestima, Kremlja. To nije više glas nekog komuniste koji je raskinuo sa svojim drugovima ı komunizmom već od prvog komuniste na svetu, glavnog gazde KP SSSR-a. Namestio da bude dočekana sa sumnjom, koja prati izjave bivših komunista, ova Je bila zaogrnuta najvećim mogućim autoritetom samog komunističkog sistema. Najzad najveća snaga “tajnog izveštaja” je ŠIO mu se niko nije usprotiVIO.. Prpkit na putu koamiinizima

Događaj posebno čudi jer od samog početka, mnogi savremenici su upozoravali! boljševike na opasnosti njihovih postupaka. Još od 1917-1918. javlja se sukob među socijalistima između onih koji veruju u „veliki blesak na Istoku” i onih koji nemilosrdno kritikuju boljševike. Spor se najviše odnosi na Lenjinove metode: nasilje, zločini, teror. lako su od dvadesetih do pedesetih godina, tamnu stranu boljševičke prakse saopštavali brojni svedoci, Žrtve ili posmatrači od ugleda, a ona Je takođe bila objavljena u mnogobrojnim člancima ı delima, trebalo je da sače-

disidenta - trockista i anarRista Zelja Za SVE(OOĆČO. njem među preživelim u komunističkim pokoljima je bila isto toliko snažna kao kod preživelih od nacističkog krvoprolića. Najčešće su svedočenja ı izlivi sećanja, ili radovi nezavisnih komisija sastavljenih na inicijativu nekih osoba ili institucija - kao Što Je bila Međunarodna komisija o koncentracionim logirima Davida Rusea ili Komisija za istinu o Staljinovim zločinima, bili zataškavani komunističkom propagandom i malodušnošću ı nezainteresovanošću javnog mnjenja. Ta tišina koja bi zavladala posle kratkog vremena od uznemirenja IZazvanog „Arhipelagom Gulag” Solženjicina, ili svedočenjem nespornijih od drugih „Priča sa Kolime” Varlaama Salamova, Ili „Smrtnosne utopije” Pin Jataja, pokazuje mirenje, manjih ıli većih delova zapadnog društva, sa fenomenom komunizma. Ti delovi društva odbijaju do danas da pogledaju stvarosti | u Oči: komunistički · sistem sadrži, manje il više, kriminalnu dimenziju. OdbijaJući, oni su učeSstVOvali u laži.

Uprkos svim teškoćama prilikom

pobegne iz svoje zemlje 1948? Međutim, pokazlo se, poređenjem sa danas dostupnim arhivama, da su te informacije iz 1959. bile potpuno pouzdane. Sedamdesetih ı osamdesetih godina, remek-delo Solženjicina „Arhipelag Gulag”, potom ciklus „Cvorovi” o ruskoj revoluciji izazvali su pravo Zaprepašćenje u Javnosti. Cak Je i Solženjicin nailazio na Otpor razbijajući oklop laži oko tog užasnog sistema. Još 1975, novinar Monda

* Broj žrtava blizu sto miliona (Kina 65 miliona, SSSR – 20 miliona, Sevema Koreja ı Kambodža – po 2 miliona, Avganistan – 1,5 milion, istočna Evropa – mnulion)

# Knjiga koja je prodata u više od 800.000 primeraka (250.000 u Italiji, 200.000 u Francuskoj, 150.000 u Nemačkoj), koja je izazvala žestoke sporove – bilo je i pretnji sudom, pa umalo i tuče na Javnom mestu – ne otvara samo problem komunističkog totalitarizma već i svakog totalitarizma.

& Stefan Kurtoa, direktor u Francuskom nacionalnom centru za naučna istraživanja i Jedan od autora knjige, ekskluzivno za Danas:

„Jugoslovenska kriza Je

komunistička kriza. Raspad

započinje raspadom Saveza komunista Jugoslavije. Neki ljudi to ne razumeju. A ne može se Živeti u kuci sa

Ješom u ormanu. Leš smrdi.

U neko doba treba otvoriti

orman 1 izvaditi ga. Mrtvac

se mora pokopati..“

ga je poredio sa Lavalom ı Doriom, koji su „dočekivali naciste kao oslobodioce”. U svakom slučaju njegovo svedočenje je bilo značajno, kao uostalom što su bila svedočenja Salamova o Kolimi, Pin JataJa o Kambodži. U skorije vreme Vladimir Bukovski, Jedan od najpoznatijih disidenata Iz Brežnjevog vremena, Drotestovao je tražeći uspostavljanje novog Nirnberškog suda, koji bi sudio sovjetskom režimu za teške zločine koje Je počinio. Njegova knjiga „Suđenje u Moskvi” dožIvela Je značajan uspeh Ba Zapadu. Paralelno sa ovim knjigama pojavljuju se ı publikacıje koje traže Ie habilitaciju Staljina, noviHe KP Francuske „lani [e Su JO JOS 1907 DIODOLU čivale.

Nastavlja se