Данас

_ | i |} |

Danas

19

Meksički igrački duo iz grupe „Nemain“ {reč poliče iz nahnatfe jezika i znači „frajenje života“), Izabela Beteta i Horacio Salinos, predstavila se onoj beogradskoj publici koja nije isuviše zainteresovana za evropsko ibalka prvensivo, izvođenjem pe} kraćih igračkih dela, u kojima |e DyEMN predstavljeno njihovo stanovište da je „Srce igre u snazi opevanja živofa“.

lako se ni gosti, ni organizatori ovog zanimljivog gostovanja nisu polrudili da publici obezbede program sa nazivima i opisom odigranih plesnih komada, profesionalna upornost kritičara je urodila plodom, te smo u prilici du bar naknadno obavestimo gledaoce o umefničkim namerama koreografa i izvođača. Osnovna obeležja njihove umelnosti su osmišljeno korišćenje mnogih igračkih tradicija - od dalekoistočnih, preko Grejem i Limon fehnike, joge i svojevrsne stilizacije meksičkog folklora. Pri fome njihova gofovo askelski oblikovana fela poseduju izuzetnu ekspresivnu snagu, koja uz koreansku muziku i sazvučja iz prirode u veoma sporom fempu |K manje pogoduje našem nervoznom i dinamičnom mediteranskom femperamentu) može gledaoce odvesti putevima meditiranja o suštini i frajanju Živofa.

Tako se u plesnom komadu „Godina zmaja" naslućuje japansko proročansivo o unišfenju sveta na WD ovog milenijuma, a završni zagrljaj protagonista nagoveštava, možda, ponovo novi početak. U „Samanu“

Završen republički Festival amaterskih pozorišta Srbije u Kuli

se igrom, koja često oponaša kretanja živofinja, opisuje šamansko putovanje kroz rozličite kulture, a posebno meksičku sa svim njenim raznovrsnostima.

U inače predugoj postavci „Proučavanje duše”, zasnovano| na Aristofelovom učenju da su vidljive stvari manifestacija našega duha, koreogrof i igrač Salinas je demonstrirao suvereno vladanje svakim damarom svoga fela - pokušavajući da ga predstavi kao vidljivi ljudski intelekt sposoban da fransformiše okolni svet. Nešto naivnije je delovalo igračko oblikovanje stare priče o meksičkom duhu Moalinče, koja u obliku svefionika navodi brodove na hridi ruševina svoje hacijende sve dok ne bude sahranjena po hrišćanskom obredu. Izuzetno plastična igra ruku i posvećenost ritualnom plesu kakvu je podarila Izabela Beteta u ovoj plesnoj skici ostaje za pamćenje.

Najveći domet gostovanja meksičkih umelnika bio je igrački komad „Topljenje olova“, koji je lod00f:alD i igrala Beteta, a režirao Salinas. Suprotstavljanjem dve ideje - ideje evolucije ljudskog života od radonja, preko sudbinskih udaraca, dezintegracije ličnosti do kafarzičnog smirenja u staračkoj mudrosti i ideje duhovnog razvoja koja se ogleda u alhemijskoj verziji preivaranja isfopjenog olova u zlato - gosti iz Meksika su ponudili u svim scenskim defaljima promišljenu prezentaciju svoje filozofije opstajanja u savremenom svelu.

Milica Zajcev

(5D UPAO)

livli „1 mpifypertani

~

lanovi vlade i stranke na vlasti na svakom koraku optužuBŽ- opoziciju: „izdajnici, strani plaćenici, ubice, kriminal ci“ (to su riječi predsjednika Srbije M. Marjanovića, prema vijestima službene agencije Tanjug - izgleda kao da dolaze iz nekog drugog vremena, kao da ih izgovaraju dinosauri). Repertoar optužbi gotovo je nevjerojatan: „bolesnici“, „izopačeni umovi“, „fašistička falanga“, „militantni šljam“, „propali studenti i narkomani“, „teroristi“, „frustrirani muškarci i endokrinološki oštećene Žene“ (sic! sve su to citati). Mnoge ne uspijevam zabilježiti.

Ovo već pišem s one strane granice. Pokušavam se snaći. Gdje sam to? Surčin - Beograd. Prije deset godina vozio sam se taksijem, kao i sada, od aerodroma do grada, u raznim pravcima po samu gradu. Miloševićeva slika bila je redovito istaknuta kraj volana. U izlozima su visjeli njegovi portreti. Posvuda on - na javnim i privatnim mjestima, na mitinzima, u novinama, možda ponegdje i u crkvi. Netko se umjesno našalio: pa

Susrećem mnoge ljude, mlade i starije. Pitaju se naglas kako _ svrgnuti tiranina i falangu koja ga okružuje, obuzdati državni teror, poštovati ljudska prava, provesti slobodne izbore, započeti obnovu privrede, ukinuti represivne zakone o sredstvima informiranja, o uruverzitetu i o sudstvu

on je prvi shvatio da je Tito doista umro te da svojom ikonom može zamijeniti njegovu. Moj drugar Vidosav Stevanović, sIpski disident u emigraciji, zapisuje u knjizi koju smo zajedno objavili: „tada je imao svojstvo magneta. Privlačio je sve što mu je srodno, slično ili blisko... Stari komunisti misle da će sačuvati komunizam. Nacionalisti - od akademika preko svih umetničkih udruženja do odbora patriota i klubova radnika u stranim zemljama - tvrde da je pre svega Srbin. Pravoslavna crkva veruje da je prikriveni vernik koji će joj brzo vratiti vodeće mesto u budućoj vizantinizovanoj državi. Dojučerašnji disidenti tvrde da će on liberalizovati javni život. Antikomunisti su ubeđeni da najzad imaju svoga čoveka na vlasti. Monarhisti se nadaju da će on restaurisati monarhiju“...

Nema više Miloševićeve slike u taksiju. Još visi u kancelarijama. Nose je poput strašila na protestnim skupovima. U međuvremenu je proteklo „deset krvavih godina“. Godine koje je Krleža tako obilježio bile su mnogo manje krvave. Davno sam pisao o tome kako nam je izgleda suđeno da najviše živimo „u meduvremenu“. Takav je život neizvjestan i nepotpun, Ovisan. Zovemo ga sudbinom. Sudbinu sam zamišljao drukčije.

Čitam jedno od posljednjih „Saopštenja“ opozicijskih gru-

S PUTA PO SRBIJI (2)

utorak, 20. jun 2000.

_ *

(490 DNAJAJAVJĆ

)

pa, koje još jednom optužuje vlast da je uvela izvanredno stanje u zemlji i ugrozila njezinu stabilnost: „Hapšenja, prebijanja i maltretiranja ljudi, gušenje medija i državni medijski linč svakog tko kritički govori o vlasti pokazuju kako je režim rešio da zemlju pretvori u lični posed šačice ljudi, kojima Je potpuno svejedno šta će biti sa ogromnom većinom gradana Srbije i njenim demokratskim institucijama“. To mi je „saopštenje“ predao, kao neki ilegalni letak za vrijeme II svjetskog rata, beogradski glumac neobično lijepa glasa, s kojim me prije dvadesetak godina upoznao Danilo Kiš. Stao je na stranu pisca „Grobnice za Borisa Davidoviča“ u trenutku kad su započeli suludi napadi na njega. Pitam se ponovno kakva je veza između te stravične afere, koja je Danila otjerala u emigraciju i možda u smrt, s duhovnim stanjima što su u meduvremenu izbila na površinu. Dugo sam odbijao da te stvari povezujem, možda iz naklonosti prema Beogradu. Neki odnos između jednog i drugog ipak postoji.

Susrećem mnoge ljude, mlade i starije. Pitaju se naglas kako svrgnuti tiranina i falangu koja ga okružuje, obuzdati drŽavni teror, poštovati ljudska prava, provesti slobodne izbore, započeti obnovu privrede, ukinuti represivne zakone o sredstvima informiranja, o univerzitetu i o sudstvu. Priprema se i zakon o „terorizmu“, tj. protiv slobode štampe, istupa, protesta - vlast to smatra terorističkim akcijama ili izdajom. Kako povratiti dostojanstvo ustanovama, riješiti se bijede, uspostaviti opet veze sa svijetom. „Deset godina izolacije poprimilo je razmere raskida sa sopstvenom tradicijom i evropskom civilizacijom“, čitam. Stranke opozicije nisu kadre nadići liderske ambicije svojih glavara, vlast koristi njihovu razjedinjenost i međusobno rivalstvo, svakom je jasno da treba ići drugim putem - a toga puta kao da nema.

Prisustvovao sam jednoj od protestnih manifestacija, potkraj maja u Beogradu: okupilo se dvadesetak tisuća ljudi, izvikuju parole, slušaju govore, plješću ili zvižde, viču ili pjevaju. Energije su se iscrple, riječi istrošile, geste se ponavljaju - učinak je malen, rezultat gotovo beznačajan. Gledam ta umorna lica, nezadovoljna, nervozna. „Poniženi i uvrijeđeni“. U samu središtu grada, u Ulici Braće Jugovića, dugi je red, pedesetak žena i poneki starac. Pitam što čekaju - „ulje i šećer“. Ujutro je red još veći, čeka se mlijeko za djecu i bolesne. Prođoh pokraj talijanskog i njemačkog konzulata, stotine ljudi s očajem čekaju vize da otputuju. Hvalili smo se svojedobno našim prijateljima koji su dolazili iz Istočne Evrope: u nas odavno nema redova. Očeredi njet, govorili smo Rusima. Svatko može dobiti pasoš, imamo „pravo na pasoš“, ponosili smo se. Možemo putovati kamo hoćemo, raditi gdje nađemo bolji posao. Zavidjeli su nam. A sad tako... .

Nastavlja se

Tekst Predraga Matvejevića, nastao kao „odgovor“ na njegovo nedavno gostovanje u Srbiji, eksklazivno je svedočenje za čitaoce Danasa i riječkog Novog lista

Osmi pozorišni maraton u NP u Somboru

UŽIVANJE DO ZORE

Iz Apatinske pivare ukradene slike vredne 100 hiljada maraka

EPO HBO E i | Osmi put zaredom teatar iz Sombora kraj

Žiri 42. republičkog Festivala amaterskih pozorišta Srbije u nedelju, 18. |pozorišne sezone obeležio je maratonom. Pri|una, na završnoj večeri odlučio |e da zlatna plaketa Festivala pripadne an- ON su sve aktuelne pozorišne predstave sa samblu VHV iz Stare Pazove za predstavu „Heroji“ Božene Slaničkove Timra- |somborske scene, a ugodaju su doprineli Akave. Ista predstava je dobila i nagradu za scenogrofiju i nagradu za najbolju · |demija umelnosti iz Novog Sada, Grad Teatar mušku ulogu Aleksandar Bako - zo lik podbeležnika Štefana Sirickog. Srebr- |Budva, pozorište „Slavija“ iz Beograda, šabačnu plaketu dobilo jE amofersko pozorište VHV iz Bačkog Petrovca za predsta- · |ko pozorište „Ljubiša Jovanović“, te somborski vu „Ludilo u dvoje“ po Joneskuovom tekstu u režiji Ljuboslava Majere. Bron- | Ravangradski divani“, hor „Juventus kantat“. zanu plaketu dobilo je pozorište iz Crvenke „Stevan Sremac" za predstavu |Videno je 11 pozorišnih predstava {jedna deči„Porodične priče” po fekstu Biljane Srbljanović u režiji Ivana Hansama Jasen- jo}, odziv publike bio je izvanredan. Poslednja skog. predstava na marafonu „Figarova ženidbua“ iz-

Tokom deset festivalskih večeri kulskoj publici su se predstavila amaterska |vođena je U nedelju ujufru od 3 do blizu 6 saO iz Loznice, Kragujevca, Bačkog Petrovca, Smedereva, Botojnite, Va |i. Sala je bila ispunjena do poslednjeg mesta, |eva, Dimitrovgrada, Stare Pazove i Smederevske Palanke. a bar trideset gledalaca predstavu |e pratilo

stojeći. Uživalo se do zore, a Somborci kožu da se fo Jako može samo u njihovom gradu. Nagradu „Nikola Peca Petrović“, koju Somborci, čuvajući uspomenu na nekadašnjeg upravnika NP u Somboru, dodeljuju od 1992. godine za izuzetan doprinos razvoju pozorištnog života u Srbiji, ovog puta su, za pozorišni menadžment, dobili Svetozar Cvelković, direktor „Ateljea 212“ i Slobodanko Aleksić, reditelj i direktor pozorištanca „Puž“. Za najbolju predstavu na marafonu publika |e proglasila „Ruženje naroda u dva dela“, S. Selenić/K. Mladenović, a za glumce Biljanu Keskenović i Radoja Cupića. Đ. K.

O FLU IO] · Nmelničke UppIinosli

_ Iz prostorija Apatinske pivare MOO ON |||

ka, a jednu su oštetili. Vrednost ovih umetničkih radova svojevremeno je procenjena na sio hiljada maraka, odnosno danas vrede oko 2,3 miliona dinara. Lopovi su, očigledno, znali šta traže jer su odneli iri slike Milana Konjovića, Save Stojkovoa i Petra Lubarde. Nocni poselioci su se pokozali kao dobri poznavaoci umelnićčkih dela, uz „mojstorluk“ u ovom poslu, jer su kradu obavili a da ih nije registrovalo ni obezbedenje, ni alarmni uredoji _______ _- _____ BK

- PLATO COOLT JAZZ bošto (Bad) - DJJazzyl od 18 + Baby Dol & | yim \iifos, Dragoslav Fredi Stanisavljević i Slobodan bata Božonić od |2lsa: | II

KRST klub (Bgd) - Beer Night. |__ 0 EI HOOJ(;f)} A PIMI Pij, | 4: (LO ni 7:00} jim se proslavio 1986. Hogan, koji živi u SAD, film | ___PEĆINA klub {Bgd} - Reggae {DJ s Kojot, Marko, Toni i Ra će snimati u „Muvi vorld“ studiju na Zlatnoj oba|_<yOJ (Ž(\{{dD].A/E<i0) ({i]|||C3754GHh) i OH C-hD:3D{0) | 1, OO kilometara od južno Brizbejna, saopštila je | zakazano za večeras u 19 sali. Ovaj lelnji fesivalski program organizuje M ZE (Pi :4v at{ ale: B0 NO CNS S CO s Cje{Sar: Ol) 0|a DOO ( OJ {ui a{Hh:f11{ıhitnr:h}({{i}y4i nn} CC): 0 OL{CIf|M)}y2)D\|)} | postigao „Krokodil Dandi“, dve godine kasnije je

WO U LR |P)D40 10 {i} |} al} {Bh 10{)D) ih} snimljen i nastavak, ali ni iz daleka nije ponovio |GD{C1A UC TU 7D {JU CHAO n} ıEih| Ej tn RT (I8 | uspeh prvog filma.

KOB: IBI i T0iIh)-1 U {14.0 (hhiih}|h{} ({-}0J {2041} {{:}}5175}) U trećoj priči o neustrašivom lovcu iz australij- - ske divljine, Hogan će biti i producent ı koscena-

| igor Ilić, : rista, a sa njim će igrati i Linda Kozlovski. Lik Mi-

__ORGULJE UMIA - knjiga Slobodana Curčića biće. predstavljeno večeras ) - ka Dandija zvanog Krokodil Dandi, inspirisan je pustolovom Rodnijem Anselom koji je prošle go-

|| u 19 sali u Soli na prvom sprotu Doma omladine Beograda. . BRT FINALE 1999/2000 - Akademija umelnosli BK u 18 sati: Pro-

dine ubijen u sukobu sa policijom. (Beta-Roj-

ters/AP)

Australijski glumac Pol Hogan sprema se za snimanje trećeg dela filma „Krokodil Dandi“ ko-

STRLONE RUTIGMIBILSKI RS

Silvester Stalone i Estela Voren na snimanju novog filma baziranom na automobilskim trkama. Stalone je glavni glumac i producent filma čiji će bioskopski Život početi na leto iduće godine.

mocija knjige prof. dr Mihajlo L. Đorđevića „Zvuk i muzika u medijima“, ve- | IDI Chi{E __ | |___SCENR KOD MUCIJA (Bgd) - u kući umetnosti u 20.30 suti „Večeri jed-

|| nog glumca“: Ružica Sokić, _ |

FOTO: ROJTERS