Данас

6 utorak, 20. jun 2000.

___Jovica _ Trkulja

1. Protekle nedelje obeležena je godišnjica NNV DO? sporazuma između Vojske Jugoslavije, MUP-a ı Kfora O NATO) od 10. juna 1999. godine kojim su okončani NATO bombardovanje Srbije i ratni sukobi. Sve tri strane upletene u kosovski čvor, uz puno neprimerene larme i slavodobitne retorike, proslavile su „svoju pobedu“ i lansirale istorijske po(r)uke.

Alijansa NATO je „svojim uspes)ma u smirivanju ratnih sukoba u BiH ı Kosovu, još jednom dala nemerljiv doprinos miru u svetu“. Stoga je Savet bezbednosti UN, zadovoljan jednogodišnjim efektima, produžio svoju vojno-civilnu misiju na Kosovu. Istovremeno, širom SIbije se obeležava godišnjica Još Jedne pobede herojskog naroda. Dodeljuju se činovi, a ordenje na junačkim grudima generala i Vrhovnog komandanta, uverljiv su dokaz da Je rat protiv NATO dobijen. Najzad, naj(samo)zadovoljniji su lideri kosovskih Albanaca, jer je njihov istorijski nacionalni cilj: etnički čisto i nezavisno Kosovo - konačno ostvaren. Tzv. albanska nacionalna revolucija ušla je u završnicu. Preostala su samo rutinska pitanja „tehnike i etapa izvođenja“ koja će oni uspešno rešiti uz pomoć međunarodnih sekundanata.

Na Kosovu se mnogo toga Dromenilo, ali je kosovski rašomon očito Ostao, poprimivši planetarne dimenzije. Međutim, kada se slavodobitna euforija stiša, kada se podeli ordenje i ugase lampe pira - sve tri strane će se suočiti sa katastrofalnim učincima Kumanovskog mira, obeshrabrujuće tragičnim.i obespokojavajućim stanjem na terenu, te opštom nemoći da se izađe iz kosovskog bespuća.

Godišnjica Kumanovskog sporazuma: kako drešiti kosovski čuor

2. U kosovskom rašomonu jedno je, ipak, Jasno. Drešenje kosovskog čvora mačem, nije donelo ništa dobro ni Srbima, ni Albancima ni međunarodnoj zajednici. Naprotiv. Sve strane involvirane u kosovski sukob nemaju razloga za zadovoljstvo. Kosovo je pretvoreno de facto u protektorat UN, mada pod zvaničnim suverenitetom SRJ. Spirala nasilja i zločina se nastavlja. Ubija se nealbansko, prvenstveno srpsko stanovništvo (pet ubistava nedeljno), a više od 200.000 prognanih i izbeglih Srba sve Je dalje od svojih domova. lako na Kosovu postoje četiri vlasti (proterana srpska, paralelna 1. Rugove, stvarna lokalna vlast koju je uzurpirao UCK na bazi ratnih zasluga i vlast administracije UN), teritorijom vladaju mafijaške bande, ekstremisti, paravojne ı paramilicijske Jedinice. Uprkos značajnom međunarodnom prisustvu (Kfora, UN, MIK, EU ı sl. u obliku 50.000 vojnika i 20.000 ostalih, džinovskim materiJalnim i finansijskim sredstvima) Kosovo je postalo poligon nasilja, razbojništva, bezakonja, svetska pijaca oružja, droge i belog roblja.

sukoba 1998-1999, u političkim borbama i državnopravnim raspravama pojavilo se čak 17 modela za državno preuređenje SRJ, odnosno Srbije ı unutar toga rešenje kosovskog pitanja. Ti modeli sa brojnim (pod)varijantama su: 1) deo unitarne države, 2) autonomna jedinica, 3) region, 4) konsocijacija, 5) kantonizacija 6) federalna Jedinica, 7) konfederativna jedinica, 8) nezavisna država, 9) deljeno područje, 10) razmenjeno područje, 11) ujedinjeno a neotcepljeno područje, 12) otcepljeno i ujedinjeno područje, 13) specijalni status, 14) protektorat, 15) vojna uprava, 16) ratište i 17) okupirano područje. (Vid. M.Knežević). Nakon oružanih sukoba ı NATO bombardovanja većina ovih opcija je definitivno otpala tako da je u kosovskom peščaniku ostalo samo nekoliko mogućih modela. Stoga je krajnje vreme da se otpočne Javni O. o Kosovu između legitimnih predstavnika Srbije, kosovskih Albanaca ı međunarodne zajednice. Oni bi Ba osnovu demokratskog, ravnopravnog i usaglašenog spora-

Podelom unutar regionalizovane Srbije, uz podršku relevantnih međunarodnih faktora, pokušao bi se rešiti aporijski problem između državnosti Srbije i problema Albanaca kao brojne nacionalne manjine

U takvoj situaciji sve je više signala da bi se vodeće međunarodne snage i organizacije najradije izvukle sa Kosova i prepustile ga kao vruć krompir nekom drugom. Kome? Ako ga prepuste sadašnjim liderima Srba i Albanaca biće to novi tridesetogodišnji rat na tlu Evrope. Otuda je danas ključno pitanje šta činiti u kosovskom bespuću i kako iz njega izaći? Ne kako seći već kako drešiti kosovski čvor?

3. U kosovskom peščaniku vreme za mirne opcije i principijelna rešenja ubrzano ističe. Pre oružanih

zuma doneli odluku o statusu Kosova. Razume se da idealna, opšteprihvatljiva formula ne postoji. Rešenje statusa. Kosova je u sinhronizovanim srpskim inicijativama o regionilizaciji, koje podrazumevaju radikalnu promenu dosadašnje politike i stratešku preorijentaciju, koja bi bila usmerena ka sporazumu sa dominirajućom vojnom alijansom, UN ı EU. U tom kontekstu smatram da je „najmanje loše“ rešenje kosovskog pitanja putem regionalne organizacije vlasti u Srbiji. Naime, pode-

GG

0 su koivci za nosntanje Srbije

lom Kosova i Metohije unutar regionalizovane Srbije, uz podršku relevantnih međunarodnih faktora, pokušao bi se rešiti aporijski problem između državnosti Srbije i problema Albanaca kao brojne nacionalne manjine.

Planetanni nPašnomotn

e Sva imovina na teritoriji albanske regije, koja se sada nalazi u državnom ili i vlasništvu prodaje se ili izdaje u zakup albanskoj regiji.

e Albanska regija će za imovinu koja Jo) bude predata u zakup drža-

Krajnje je vreme da se otpočne javni dijalog o Kosovu između legitimnih predstavnika Srbije,' kosovskih Albanaca i međunarodne zajednice. Oni bi na osnovu demokratskog, ravnopravnog i usaglašenog sporazuma doneli odluku

o statusu Kosova

4. Sadašnji međunarodni protektorat na Kosovu će biti ograničenog trajanja. Stoga legitimni predstavnici Srbije treba da stupe u pregovore sa kosovskim Albancima oko daljeg načina Života i da predlože trajno rešenje kosovskog problema:

e Sadašnja teritorija Kosova ı Metohije deli se na dva-regiona: Kosmet i albanski region. Razgraničenje se vrši dogovorom, uz posredovanje i arbitražu EU.

e Kosmet dobija status jednak svakom drugom regionu u Srbiji.

e Albanski region ima specijalni status, tj. nema međunarodni subjektivitet i vlastitu vojsku.

e između albanskog regiona i ostalog dela Srbije važi režim viza, trgovinskih i investicionih dozvola.

e Albanski region ima vlastite institucije: skupštinu, vladu, sudstvo, policiju, školstvo, zdravstvo, mediJe. Republika Srbija se ni na koji način neće mešati u rad ovih institucija. Nadzor nad njima vršiće Kfor.

e Albanska regija će sve svoje funkcije finansirati iz vlastitih izvora. Budžet i fondovi Srbije nemaju nikakve obaveze prema albanskoj regiji i obratno.

e Srbija nema ni drugih obaveza kada su u pitanju funkcije u nadležnosti Albanske regije.

6 Srpska vojska ı policija neće biti u albanskoj regiji, niti će stanovnici ove regije služiti srpsku vojsku.

Povodom tekstova Branka Dragaša i Miloša Mišovića

vi Srbiji plaćati godišnju rentu, čiju će visinu odrediti država Srbija, međunarodna zajednica ı albanski regIOn. e Prodaja ove imovine obavlja će se samo UZ saglasnost srpske državne komisije, pod kontrolom parlamenta, a prihodi stvoreni tom prodajom pripašće u celosti srpskoj drŽaVvl. e Albanska regija će imati svoju sopstvenu valutu-

e Svi objekti SPC koji ostanu na teritoriji albanske regije ostaju vlasništvo Crkve ı imaju eksteritorijalni status. Eksteritorijalni status objekata SPC obezbeđuje međunarodna zajednica. (Up. „Program za spas Srbije“, Tersit, Beograd, 1999).

lako će izbor između ponuđenih modela rešenja kosovskog pitanja, biti determinisan prvenstveno odnosom politučkih snaga ı opcija glavnih političkih subjekata u zemilji i odgovarajućih međunarodnih faktora, predstavnici Srbije ı KOsOvskih Albanaca moraju poštovati istorijske procese ı tragati Za trajnim rešenjem sadašnje kosovske agonije.

Ukoliko ovaj predlog bude priPBvaćen, legitimni državni organi Srbije, odnosno SRJ, predložili bi sa međunarodnoj zajednici, tražeći njenu podršku u uspostavljanju

_ trajnog mira na Kosovu.

Vrlo sam zahvalan g. Mišoviću za njegov dopis u rubrici Reagovanja (Danas 12. VI 2000.) jer Je potvrdio moju sumnjičavost u dobre namere, inače, opravdane ı osnovane kritike opozicije iz pera g. B. Dragaša. Kao ı g. Mišović smatram da kritika mora biti konkretnija jer sam a priori protiv kolektivne krivice.

Ne znam šta misli g. Dragaš, ali izbegavajući imenovanje pojedinaca nije propustio da prozove jednog lidera zbog poziva na tuču sa policijom. Ko prati dnevno političke događaje zna da je reč o govoru g· Đinđića na mitingu opozicije 27. V 2000 MeduHm, gp. Dragaš ne objašnjava da je g. Đinđić o otporu policiji O rio u smislu „ako vam dođe na vrata (dakle, ne na ulici), i to direktno adresirano na Studio B ı SPO. Zbog ovakve interpretacije u meni se rodila sumnja prema stavu g. Dragaša jer poslednjih dve-tri godine 8. Đinđića, uglavnom na ovakav nekorektan način, napadaju visoki funkcioneri iz režimske hijerarhije (SPS,JUL i SRS) i gradski nosioci vlasti (SPO). Valjda zato jer u g. Đinđiću idu najozbiljnijeg pretendenta da ih smeni sa vlasti, što im s obzirom na po-

godnosti koje im je vlast omogućila, nikako ne odgovara.

Još samo dve rečenice o izlaganju g. Dragaša u Danasu od 12. VI 2000. Njegov predlog u devet tačaka „koji bi nas doveli do izborne pobede“ (preliminarni izbori, opoziciona skupština, način formiranja jedinstvene izborne liste) jeste ne samo nejasan i nerealan, već ga doživljavam kao otvorenu destrukciju. Uoči izbora g. Dragaš odbacuje kompletnu opoziciju i ODO EJ novu{?!); kome to odgovara?

Međutim, moja je namera da argumentovano podržim stav g. Mišovića da je g. Vuk Drašković jedan od glavnih krivaca, po mom mišljenju - glavni, za današnje stanje u opoziciji.

Da se podsetimo:

1. Pred izbore 1990. g. SkupŠština Srbije usvaja samo jedan od pet predloženih Bo ada na na izborni zakon. Isto veče g. Drašković izjavljuje Studiju B da on ima dva miliona glasača i da, bez obzira na amandmane, izlazi na izbore na kojima će sigurno pobediti. Istovremeno g. Mićunović ističe da će razmotriti nastalu situaciju sa opozicionim partnerima. Najavljena DOE. g-. Draškovića je izosta-

la kao i više puta kasnije.

2. Na izborima za Skupštinu

Srbije krajem 1993. godine godine Drašković, kao glavni u koaliciji Depos, galantno daje Novoj demokratiji, kao novonj partiji, šest poslanika (svom starom koalicionom partneru Građanskom savezu Srbije samo dva) koji na prvoj sednici svi priđoše na stranu režima i uđoše u srpsku vladu. Tom prilikom vlast je ostvarila 123 mandata a opozicija 127, ali sa prebegom Nove demokratije, i dva člana Demokratske stranke, režim uspostavlja izgubljenu dominaciju u Skupštini Srbije (131 mandat).

Nije bez značaja da se zabeleži da je u leto te 1993. godine g. Drašković uhapšen, da je posle nekoliko nedelja pušten bez suđenja, te da je pre izbora posetio predsednika Miloševića. Izlazeći, na vratima Predsedništva Srbije izjavljuje da je naš ORO RUNDI vrlo Ol i šarmantan čovek, ali ne govori šta je bio cilj njegove posete i šta se sa šarmantnim predsednikom dogovorio.

3. U vreme protestnih šetnji 1996/97. a naročito posle šetnji u krugovima SPO sve žešće se napada g. Đinđić zbog njegove posete predsedniku MiloševiĆU. a) Na dan dočeka 1996. godine, g. Drašković zajedno sa svo-

jom suprugom oštro i pogrdno napada studente, organizatore dočeka, veličajući svoju imaginarnu predstavu o sebi ı grubo potcenjujući studentski pokret koji Je bio i ostao najrevnosniji, najmasovniji i najvažniji deo svih protesta, pa ı te zime (pre podne na platou, po podne sa opozicijom).

b) U martu 1997. na insistiranje g. Draškovića prekidaju se protesti iako nije ispunjen četvrti zahtev protesta da se kazne svi učesnici u krađi izbornih rezultata. Da je to ostvareno, a moglo je Uz DODIOĆ g. Gonsalesa, ne bi Govedarica postao predsednik Ustavnog suda, a sudija Janković ministar pravde. (Lično mi je poznato da je g. Đinđić bio za nastavak protesta do ispunjenja četvrtog zahteva, ali da je popustio pod pritiskom starijeg, brata.) Evo Još dve opaske na račun g. Draškovića, odnosno njegovih brojnih savetnika:

- u vreme izborne kampanje za predsednika Srbije 1997. godine g. Drašković kaže javno za sebe: da je bio najbolji student, da je najbolji srpski pisac ı da će biti najbolji predsednik Srbije

- u vreme NATO bombardovanja, da će lično na čelu celokupnog SPO otići na Kosovo da

ga brani od NATO avijacije, naTravno, nije otišao:

Šta reći, osim da je prepotentno i degutantno.

Ima još puno argumenata koji potvrđuju da je g. Drašković glavni vinovnik svih nevolja u OPOZICIJI. Naročito iz vremena saradnje sa SPS uz čiju Je pomoć eliminisao Demokratsku stranku iz beogradske uprave 1 okupacije Studija B koji je pretvorio u vukoviziju. Ali i ovo je dovoljno da čovek razmišlja na temu da li je V. Drašković opozicionar sistema ili sistemski čovek u opoziciji.

Da se ne bi stekao pogrešan utisak moram da naglasim da nisam član Demokratske stranke i da ne želim da amnestiram g. Đinđića za deo njegove odgovornosti (što nije po dogovoru podržao kandidaturu V. Draškovića za predsednika Srbije, što je dozvolio da ga V.D. ucenjuje u koaliciji i danas, što ga je ponovo

| O 00 7 O u O koji su otvorili privatne radnje, o svojim prvim iSKustvi-

Ima.

- Znaš, svaki početak je težak - priznaje jedan. - Ali, kad god bi naišle neke teškoće, ja bih stisnuo zube, zavrnuo rukave, pljunuo u šake - i zatražio od tate da mi pozajmi Još hiljadu maraka!

prihvatio za Opozicionara što V.D. po mom mišljenju više nije, i dr.) ali smatram da je mnogo odgovorniji V. Drašković i da je sa svojim kumom glavni krivac za višegodišnje posrtanje Srbije.

I na kraju da se predstavim. Ja sam višegodišnji penzioner koji je gotovo redovno dolazio sa trideset kilometara udaljenosti na protestne šetnje u Beogradu 1990/1997 g. (često mokrih nogu po onim lapavicama) i što se sa ponosom mogu pridružiti poznatom reditelju g. Gorčinu Stojanoviću. I ja nisam šetao zbog g. Đinđića pogotovu ne zbog g. Draškovića, već zbog sebe ı gospođe Vesne Pešić. Upravo gospođa Pešić je najmerodavniji svedok o odgovornosti opozicionih lidera, a ona Je ovih dana izjavila da postoji neka veze između gospode Draškovića i predsednika SRJ.

M. Kovačević, Obrenovac

| O O O.