Данас

istočnonemačiti Višenanlizam Stranke opozicije su, takođe, na meti. Kakav bi, u svetlu novog zakona, mogao

da bude dalji razvoj višepartijskog sistema u Srbiji? Da li će bitt moguće voditi prediz-

bornu kampanju? - Namera je da dođemo u istočnonemačku situaciju. Tamo su postojale Komunistička partija i još dve - tri stranke 'koje, tobož, nisu bile komunističke. Njiihovi predsednici su imali šofera i sekretaricu, i kad je trebalo pojavljivali su se da podrže „liniju“. Mislim da je kod nas želja vlasti da postoji jedna vladajuća stranka sa dva lica, uz njih dve - tri pitome opo- | zicione partije koje će, zapravo, lojalno sarađivati. Nešto nalik onome što je svojevremeno predsednik Sadat zamišljao u Egiptu, da podeli svoju stranku na tri dela, levi, desni i srednji, pa će da izigrava višepartijski sistem. : _

nju. Za uzor Je tada uzet zakon iz doba Napoleona III.

Još Je, međutim značajnije da dodamo kako bi ovakve ideje, da sve što ima nameru rušenja ustavnog poretka predstavlja terorizam, u zemlji u kojoj postoje nezavisni i dobri sudovi, bile kontraproduktivne. Jer, u krivičnom postupku najteže je dokazivati nameru. Savremeno tumačenje klevete, recimo, ne traži samo da je ono što je neko izneo netačno, već 1 da Je imao zlu nameru.

Ako bismo imali nezavisne sudove, dokazivanje namere nekoga ko je izvršio neki akt bilo teško, ne bi se moglo dokazati da Je iimao nameru da ruši ustavni poredak. Ali, vlast zna s kakvim sudovima ima posla i računaju da će biti lako dokazati tu nameru, pogotovu što pominju „patriotski nastrojene sudije“.

„Patriotski nastrojen“, u današnjoj terminologiji znači biti uz postojeću vlast.

Kako bi mogla da izgleda Srbija sa doslednom primenom zakona kakav se najavljuje?

- Ne vidim zašto je vlastima potreban ovakav zakon, kad one slične stvari ionako rade. Uzmimo slučaj 143 osuđena za terorizam u Nišu. Iz njihovih navodnih akcija Je, ako je verovati svemu što Je rečeno, proistekle su dve žrtve. Ono najgore i nečuveno je to što je predsednik Veća rekao da kod terorizma nije neophodno utvrditi individualnu odgovornost. Znači Jedna grupa Je kolektivno odgovorna. Onda je išao ı korak dalje i kad je odmeravao kazne nije vodio računa o stepenu krivice

Jedini način da se

branimo od toga je da se veliki broj ljudi nenasilno odupre, da ne pristaje

da radi nešto protiv savesti, prava i važećeg saveznog Ustava. Krše se prava

koja su njime zagarantovana, recimo primenom

Zakona o informisanju. Prema tome, niko ne treba da se buni zbog svojih predstava o pravu, nego zbog nečega što je zapisano kao pravo

počinilaca i olakšavajućim i otežavajućim okolnostima, nego je, jednostavno, brojao ko od njih koliko dece ima. Ako je to danas moguće, čemu zakon.

Nisam rekao da je ovde reč o Albancima. I, pošto smo navikli da budemo ravnodušni ukoliko žrtve represije nisu Srbi, sad je došao red i na Srbe. Verovatno za Srbe treba napraviti zakon koji će ovo opravdavati.

Kao što smo sa zakašnjenjem branili prava drugih Srba, zakasnili smo i u branjenju prava nesrba. Pristali smo na nasiije, kršenje prava i, po neumitnoj logici stvar, ako ne branite jedno ljudsko biće, poništite ga zato što nije vaš sunarodnik, otklonili ste moralnu i ideološku smetnju itaj razvoj događaja je prirodan. Možemo da idemo i dalje, sada će oni što su za vlast reći da treba goniti opoziciju, a kada

- 0 LDudc satrvena - ı oni će doći na Tec. -

Bojan Tončić

a 1993. zal

subota - nedelja, 24 -– 25. jun 2000. 21

ejena po. Dramskog”

biva oposavršeno e, Kardinalna greška“ u Beogradu

tame"

kvaliteti sva naša šansa! Neka se kvalitetni, oni koji se danas groze urlicima: „Jao Srbima!“ uhvate ukoštac s kvalifetnim Srbima na kakvom omeđenom borilištu, a mi, nekvalitetni, promatrali bismo ih rado s okolnih brda. Ja primam na se obvezu papisali štogod u

- junačkomu deselercu, za zaslužnog

se nas (cijela u · __fljeća, daklem, upravo, 30. svibnja me 25 _ „Hrvatska Demokracija“, od oca Franje |. Tudmapa, uz blagoslov karđinala Ku-

hrvatskog narodnog umjetnika Milu · Krajinu koji je na ova} dan kad pišem ovo svoje izvjesće, a prije cijelog dese-

1990, u znamenitoj zgodi kad se na Jelačić plaizu iz kolijevke rađala curica

au hana /Božji dari/, uveličao istii SVO. ___jim guslama.

” Platni ppomgt odpgrlig duhovni

promocij i. dakako, nije mo-

__je govoriti, Promocija je dosad bilo če-

Prva bila je u Zagrebu, uoči izbo0 Žanru, oporbeni skup, koji nije 10 u pravom smislu riječi Javan. REı } zadarska bile su drugačije; na Je u zraku najviše nade, U

ı osjetio sam neku mješavinu očajanja, Između moje knjige, ite četiri različite sredine, u njiTa enucima, događale dijeli svo-

nekakva

. ovako

smo u

ali pitanje

kojo

sui

ih odmah ne oc

što: Možda i hoće! ): MOZ( o ea, noslalgi: Rade ŠerbeJedan hrvatia ime im je legija. nalna greska" kurirala je u {iri) primjerka, budući da · pitanje neriješenog „platnog

ı, prometa“ na odredeni način određuje i

_ pitanje „duhovnog prometa“, A poku-

_šajte, molim, usmeno prepričali „Kar-

-_ dinalnu grešku“.

- Namjepnik za nikama

J _Iioje to. Bio sam u „srcu tame“, i

__sad se Osjećam putopisno nastrojen, _ Kao da sam vidio nešio osobito egzo-

A nisam. i nade i očakat ristična Je za sve ove feuproistekle iž jednog

: | dogovorenog rasapa, omjer ovih sastavnica od ze-

· Zemlje drugačiji. Putovao

_ sam, dakle, u „daljine meglene i kal-

ne“, kako su to činili i Matoš i Krleža · (uostalom i Branko Gavella: u mojoj

_ publici bio je i Ljuba Tadić, moj Gavel-

_ la u Sarajevu, u Gamletu.) I Rebeka

_ West, ı John Reed, i Robert Kaplan i

onaj hesretni, apolitično zbrkani Pe-

_____Tler Handke. - _ a _____IEVG me ŽIVDBJ i ztiPav0n ___Vlak je u Beogradu bio dupkom kr-

cat, kao da bi se radilo o onomu iz Krežine „Hrvatske rapsodije“: Ljudi pu-

_ tuju! Pace sludenti, koje je rektor Beogradskog univerziteta nelom raspu_ stio, u strahu od još većih demonsiraci-

ja.

_ No, taj se vlak praznio kako smo se približavali Hrvatskoj, da bih u Sidu ja

-__Ostao skoro jedini putnik.

Putnik namjernik, izdaleka, niotku-

da, ža nikamo. ___„Ne sviđa mi se ono otkuda dolazim,

ni ono kamo idem!“, no to je već Beri