Данас

KULTURE

GgOSCOV=Z INJ Moskve u beogradsko

= Lilija Musavarova, primabalerina iz m „Labudovom jezeru“

Proizvoljnost U kongognafije

Na kraju ove pozorišne sezone U dve n ČBBONk „Labudovog |ezera u NP u Beogradu naslupila je u glavnim ulogama Lilija Musavarova, primabalerina leatra Sianislavski i Nemirovič-Dančenko u Moskvi. Odnegovana nd najboljim Iradicijama ruske klasične baletske škole, Musavarova se predstavila kao zrela umetnica, sigurnih fehničkih znanja i plastične plemeniTosti. Kao Odeta - Beli labud ona je sledila tradicionalnu stilsku interpretaciju ove lirske uloge, nije insislirala na panfomimi što |e njeno| igri davalo savremeniji senzibilitet. U ulozi Odlije - Crnog labuda ona je nastupila temperamentno i zavodljivo, tehnički skladno, no njena igra nije prelazila rampu onoliko koliko smo očekivali. Neočekivana | bila i proizvoljna, neuobiča|ena

oreogralija poznate varijacije iz Velikog klasičnog dueta iz trećeg čina U kojoj je Musavarova odstupilo od usvo|enih koreograf{skih verzija, uprošćujući po|edine igračke fraze i uvodeći velike ko ve. Ona je, doduše, „izvrfela“ virtuozna 32 {uelea, što je naša publika srdačno pozdrovila, ali time nije izbrisala zapitanost čemu proizvoljnost U |ednom fako Iradicionalnom, akademskom baletskom delu.

U ulozi Lakrdijoša prvi put |e nastupila Mleksandra Ilić i to samo u prvom činu, dok

| njegova igra izostala, iz nepoznatih razoga, U irećem. Talentovani mladi igrač je ovu tehnički veoma zahtevnu ulogu za SLIk bolje savladao glumački, no igrački, za šta mu freba još dosta rada, a i scenskog iskustva. U igri ostalih solista i ansambla beogradskog Boleta osećao se veliki zamor, a orkestar je svirao partituru koja |e ponekad podsećala na Čojkovskog.

Milica Zajcev

Meksički film sa kraja 20. veka u Kinoteci

JO) (O)7/ ODB /(774)/1)7J

U Muzeju Jugoslovenske kinoteke, uz pomoć Ambasade Meksika, od 19. do 24. juna održan |e ciklus „Meksički film sa kraja 20. veka“ u okviru koga |e prikazano premijerno pet igranih i čeliri kratko igrana filma. Osim „Granica vremena · kojim je ciklus otvoren, svi ostali filmovi pripadaju trećoj kotegoriji nacionqlne kinematografije pa fo umanjuje ocenu o ciklusu koji |e pobudio samo relotivno zanimanje beogradskih filmofila.

„Granice vremena“ Korlosa Bolado Munjoza {1998}, priča o fraganju pojedinca za precima indijanskog porekla, zanimljiva |e posebno na vizuelnom planu. Povremeno nadreglistička i onirička u konceptu bila |e prava „poslastica“ za oči i uši jer su fofografija i muzika izvrsno nadgradile tanušnu dramafuršku osnovu.

„Ako te više ne vidim“ Huana Pabla Viljasenora [1997] rutinska |e muzička komedija iz miljea staračkog doma koja podseća na Paskaljevićev film „Zemaljski dani teku“.

„Noćna svetla“ Serđa Munjoza [1994] bavi se fraganjem ostarelo sudije za devojkom koju |e nekada voleo na krajnje nezanimljiv način, a „Optičko vlakno” Fransiska Alije (1997) isfražuje pozadinu ubistva uglednog sindikalnog vođe uz obilafu pomoć erolskih scena. „Oslobođen krivice“ Morsela Sisniega {1996) dosadna je i predvidljiva priča o emocionalnom lavirintu u koji su, sticajem tzlilih okolnosti, uhvaćeni majka i i dva brata.

| > MO Z < > OU || aj iz < o [4 O

cama, koje su zadržale patinu

prošlosti, ni sam ne znam kamo. Na mnogim mjestima ori se čudna svirka iz mikrofona, narodna i zabavna, domaća i strana: na Terazijama, s jedne strane uz hotel „Moskvu“ i s druge strane pred „Kasinom“, na početku i na kraju Knez Mihajilove, na Slaviji, posvuda tutnji. Stvara se privid razonode, zadovoljstva. Kraj tih istih mjesta prolaze mladići sa štakama, s protezama, u invalidskim kolicima. Cetiri rata je povela Srbija, nijednu pobjedu nije izvojevala.

po sam starim beogradskim uli-

li Si i | ii ı nij |

daju zatvoriti, blatobrani klepeću, motori kašlju. Vlasnici traže povećanje cijena, kako bi mogli popraviti vozila, a korisnici i ovako jedva pokrivaju prijevozne troškove. Kolone ljudi pješace s jednog kraja grada na drugi, iz Beograda u Novi Beograd, po vrućini, znojni i žedni. Dižu ruke da ih netko poveze, nemaju Za taksi. Mrmljaju nešto, može se pretpostaviti Š(0; JE | to onaj Beograd koji sam poznavao, u koji sam se stalno O Prvu sliku o njemu dugujem svome ocu. „Bijela“ emigracija iz Rusije bila je dobro primljena u cijeloj Jugoslaviji, naj-

Moj vlastiti Beograd nastao je pedesetih godina stoljeća koje je za nama. Trebalo je nekoliko godina, nakon sukoba sa Staljinom 1948, da u nas započne „odleđivanje“. Navršio sam dvadesetu i počeo čitati sve što mi je dolazilo do ruku. Pratio sam polemike između konzervativnih „realista“ i „modernista“ koji su probijali breše. Beograd je u tome prednjačio, Zagreb i Ljubljana su pratili, Sarajevo, Skopje, Titograd tapkali su za njima. Dolazio sam

u taj Beograd i zavolio ga

_ Čuje se na svakom koraku došljaka, s

Mnogo bolji deo ciklusa činili su kratki i igrani filmovi: „Gumi defekt“ Alehandre Moja ·

OI , originalna crnohumorna pošoalica na ubistva, „Jasmin [iy cafu“ Danijela Gruenera 1996) duhovita priča o dvojici samoubica, „Bolje išta nego ništa“ Havijera Burgesa (1994), o snaložljivom mužu koji na neobičan način budi ženinu seksualnost, i „Hrabrost“ Antoni{a Urufije (1995), kroki o prvom seksualnom iskustvu provincijskog dečaka.

S. Aranđelović

, , UUUUU DulU DUZU

, D-{DGG 0ing Ueepe [ierqrouna

OITILU ' JU ,

r banovom bra erera ii Or Deoarad esfenika, 0 ı (Ind

, · | UOJKO D{IE 1}}||i ena beograda Ua By {ija DO 4) 3)fa|y}|a|}|i

ı ı

00raqu B 1} : erera SO DU DISGac( 00ra(

U UVOUrOa0gS5KO

UVUU LUSUJIŠMJ ZU

naglaskom Koji nije beogradski: ima li još starih Beograđana u Beogradu?

Po ulicama, na sred Knez Mihajilove, preprodaju se stare knjige, udžbenici,

časopisi, nude napitci, sladoled, sjemen-·

ke - to nikad prije nisam ovdje vidio. Uđoh u staru zgradu Filozofskog fakulteta. Pusta je, studenti ı nastavnici već danima širaj jkaju. Protive se zakonu koJim je univerzitet posve lišen autonomije. Neke čudne spodobe vrzmaju se po hodnicima. Zovu ih batinašima. Katedre zaposjedaju primitivci. Na protestne plakate koje ističu pristalice Otpora vlast odgovara svojim kontra-plakatima - na jednom od njih je na primjer karikatura ministrice agresorske Amerike M. Al bright -i ona podržava Otpor. Tu pojavu, neuobičajenu u odnosima vlast-opozicija, netko je duhovito nazvao: TARABA. U štrajku Je i javni promet: autobusi su zastarjeli, zahrđale im karoserije, samo što ne propadnu podovi, vrata se na

bolje u Srbiji. Preobrazila je malu bal kansku prijestolnicu, utemeljila operu, balet, uvela u crkve liturgijske zborove, modernizirala arhitekturu, popunila i uzdigla univerzitet. Moj je otac došao u Beograd iz Odese kao dvadesetogodišnjak, školovao se prateći na klaviru nijeme Chaplinove filmove, svirajući do kasno u noć u „Ruskom caru“ ili „Kleridžezu“, ne sjećam se kako su se sve zvali prvi barovi te vrste, koji su zamjenjivali naše „čađave mehane“. Dunav mu je nadomjestio Crno more, Terazije Deribasovku, Karaburma Moldovanku. Cijeli život je pričao o tim godinama kao o nekoj sretnoj ranoj ljubavi. Sretao je br vatske pjesnike koji su u to vrijeme O đer hrlili u grad što je rane iz prethodnoga rata Lijeečio razbibrigom: Bančio je s Tinom Ujevićem, prepričavao viceve Gustava Krkleca, zavolio nespokojnog Antuna Branka Šimića, susreo povučenog Ivu Andrića. O Meštroviću i Matošu pričali su mu stari Beograđani.

eg dana festiv POR. i

mre

utorak, 27. jun 2000.

9 | |

Ć-

i iOvajovalji

Drugu sliku Beograda, koja se dovezuje na prethodnu, dugujem Miroslavu Krleži. Nakon mladalačkih sporova u Zagrebu - „moga obračuna s njima“ i „hrvatske književne laži“ - došao je u ovaj grad sav „očerupan“ (tako ga je opisao jedan suvremenik). Tu je pokrenuo 1934. godine časopis Danas, zajedno s Milanom Bogdanovićem, s nadrealistima Markom Ristićem, Aleksandrom Vučom i drugima - u vrijeme kad je nadrealizam u Moskvi poistovjećivan s trockizmom. Suprotstavljali su se zapravo „harkovskoj liniji“, staljinizaciji kulture, „ždanovizmu“ u literaturi. Pričao mi je o večerima u Ulici Rige od Fere, o premijerama svojih drama na beogradskoj sceni, o velikom broju čitalaca koje je imao u Srbiji. Proveo je tu lijepih OBN 1 pokoji tužan. Sjećao se: „Beograd se da volje(iB- Moj vlastiti Beograd nastao je pedesetih i stoljeća koje je za nama. Trebalo je DMA ua nakon sukoba sa DON 1948, da u nas za-

_ počne „odleđivanje“. Navršio sam dva-

desetu i počeo čitati sve što mi je dolazilo do ruku. Pratio sam polemike između konzervativnih „realista“ ı „modernista“ koji su probijali breše. Beograd je u tome prednjačio, Zagreb i Ljubljana su pratili, Sarajevo, Skopje, Titograd tapkali su za njima. Dolazio sam u taj Beograd i zavolio ga. Kad sam na kraju „Titove ere“ imao stanovitih neugodnosti, napose nakon prijedloga ostarjelom heroju da se pravodobno „povuče sa svih funkcija“, u njemu sam nalazio utočište. Cinio sam sve što sam mogao da Zagreb i Beograd ostanu jedan drugome bliski. Možda jednoga dana opet, bez obzira na odvojenost država, tko Zna...

Zbog svega toga Još me je više porazila slika koju sam zatekao. Znao sam što se događa i nisam imao iluzija - ali predodžba o stvarnosti ı sama stvarnost uvijek se manje ili više razlikuju. Mnogo je gore ovo što vidim od najgoreg Što sam zamišljao.

Nastavlja se

Tekst Predraga Matuejevića, nastao kao „odgovor“ na njegovo nedavno gostovanje u Srbiji, ekskluzivno

je svedočenje za čitaoce Danasa iriječkog Novog lista

i put, nakon 1971, nasli |O 1970. godine -

- MILANO, 26. JUN - Vivijen Vestvud, britanska modna genda, predstavila |e svoju na|novi|u mušku kolekciju U

okviru Dana muške mode, koji se završgvaju 30. juna