Економист

907

devize prodavale. Ako je to moguće i ako se to radi, kojega onda ima smisla da nam se iskazuje vrijednost log „depoa na straii“ kad nam je skroz nemoguće konstatirati ne samo njegovu Vrijednosti nego i kretanje njegove vrijednosti. Kad bi se stavka „depo na strani“ bilansirala po svojoj pravoj Durzovnoj vrijednosti takove operacije bile bi skroz isključene i nemoguće.

Po zakonu o Narodnoj Banci, emisija novčanica ne smije da prekorači trostruki iznos metalne podloge. U ovaj se iznos ne uračunavaju novčanice koje su došle u promet izmjenom TIOVĆAnica austro-ugarske banke, zatim krediti od 966 milijona dinara, od 2 milijarde po zajmu na bonove i 376 milijona privremene zamjene, sve skupa 4 520 milijona dinara. Kako je dne 15 oktobra opticaj iznosio 6.209 milijona, to u kontigent ulazi samo 1.689 milijona dinara. Metalna podloga isnašala je 505 milijona dinara a njeni trostruki iznos 1.516 milijona, pa smo prema tome dne 15. oktobra imali u opticaju 173 milijona dinara više nego što je Narodna Banka smjela da izda. Nu sva sreća, da kod nas o tome nitko ne vodi računa, pa je 10 prekoračenje kontingenta ostalo nezapaženo. Da je Narodna Banka još više kupovala strane devize laj iznos vankontigentnih, dakle profuzakonito izdanih nota, bio bi još veći pa bi doživjeli apsurd da čim su naše mnole bolje pokrivene, tim, po praksi koju provadja Narodna Banka, to рокгисе lošije izgleda.

Da bi se u buduće tome predusrelo, uneseno Je u budžetne dvanaestine za decembar 1995—mart 1996 ı S 35, da novčanice koje je izdala Narodna Banka za kupovanje deviza ne ulaze ı redovan kontingent. Pitanje kontingentiranja dalo se je daleko ispravnije riješiti odredbom, da se protuvrijednost kuplejenih deviza ima uračunati u mefalnu podlogu pa bi time odpala svaka mogućnost da bi kontigent mogao biti prekoračen. Riješenje pitanja kontigenta, kako je provedeno u zakonu o dvanaestinama пе izgleda nam sretno i tehnički provedivo. Ako jedan iznos novčanica mne dolazi u kontingent, onda je prvi preduvjet ds se tačno zna visina loga iznosa, a mi po dosadašnjem načinu Dilansiranja Narodne Banke to nikako ne vidimo, pa je prema tome i onemogućena kontrola da li se emisijona banka drži tog: propisa.

Ne dogadja se uvjek da Narodna Banka za kupljene strane devize odmah izda odgovarajuću kvantitetu movćanica. Devize prodaju banke, kojima se onda protuvrijednost odobrava na žiro

~