Економист

908

računu sa kojega se kasnije prema potrebi, podižu ili disponiraju stanoviti iznosi. Prema tome, protuvrijednost prodanih deviza tek mnogo kasnije može da dodje u opticaj pa prema tome neznamo kako će Narodna Banka to da provede u svom isveštaju. U svakom slučaju, imamo prava tražiti da to bude tako provedeno, da se odmah vidi koji je iznos novčanica u prometu koji se ne računa u kontigeni, jer ćemo jedino na faj način imati izvjesnu kontrolu.

Kako smo vidjeli, metalna podloga naše emisijone banke, preračunata na današnje dinare prestavlja vrijednost od 2 ı po miljarde dinara. Buđući Narodna Banka smije da izda tri puta više novčanica nego što je iznos metalne podloge to bi se, na temelju sadašnje podloge, moglo pustiti u oplicaj oko 7 i po miljardi dinara, ne računajući 4 ı po miljarde dinara koliko iznosi državni dug Narodnoj Banci i koji prema zakonu ne ulazi u kontigent. Dakle, Narodna Banka mogla bi izdati 12 miljardi dinara novčanica, a da se ne ogriješi o zakon o Narodnoj Banci.

Naravno je, да nam ni ne pada na um, da ovdje zagovaramo politiku inilacije. Dapače stojimo na stanovištu, da se kod izračunavanja kontigenta ne smije ni pod koju cijenu razlikovati dali su izdane movčanice Ао5је и рготећ рокпуапјет Бидхе тог deficita, izmjenom поусатса 1 Којот drugom operacijom za račun države, ili su pak novčanice došle u promet da zadovolje kreditne potrebe naše privrede. Metalna. podloga naše Narodne Banke, prestavlja vrijednost od najmanje 2 i po milijarde dinara Da po tome, držeći se načela i principa koji su prije rata Općenito važili, a držeći se i propisa zakona o našoj Narodnoj Banci, ona bi mogla da pusti u oplicaj 7 i po milijardi dinara a da mi najmanje ne dode u sukob sa principima o pokriću banknota.

Nikom ne pada na um da bi zagovarao, da Narodna Banka i jednu jedinu novčanicu pusti u opticaj radi zadovoljavanja kreditnih potreba države ili za pokriće bilo kojeg delicita. Nu pitanje je, na koje još nije dan pozilivan odgovor, dali jedna седпа inilacija kredita koja bi se vršila u isključivom interesu пазе privrede ne bi mnogo doprinjela ubrzanju riješenja naše kreditne krize, bez da i najmanje djeluje na kurs dinara. Danas, kad možemo konstatirati, da usprkost toga što je opticaj dinara i ove dvije godine porastao za preko 1 milijardu dinara a da pri tom kurs dinara me samo da nije pao nego je i poraslao za nekih 40%, potpuno pada teza, da kurs jedne valute stoji u tačnom oprečnom mjeru sna visinom oplicaja.