Економист

836

S obzirom na iskustva stečena u našoj narodnoj privredi, napose u našem novčarstvu smatram, da bi trebalo „reeipirati cijeli S 3. cit. austrijskog zakona s izuzetkom točke 4. i 5. (pošto zabacujemo sistem koncesije). Norme su doduše НЕ kazuistički i ovom se načinu rješenja ne priklanja g. prof. Dr. Skerlj u svom referatu. No mieni se čini, da se najvažniji slučajevi odgovornosti napose glede bankovnog poslovanja ne mogu drukčije statuirati. Bankarsko je poslovanje s jedne strane odviše specifično, a s druge strane s obzirom na svoje funkcije u ekonomskom životu odviše široko, a da bismo mogli očekivati da će bilo koja općenito zamišljena norma moći dati dobre praktične геzultate. Svaka je opća norma u ovakvom slučaju po naravi stvari rastezljiva, pak će odgovorni organi d. d. imati gotovo uvjek ili barem vrlo često mogućnost, da sa sebe skinu odgovornost i onda, ako se onus probandi prebaci na tuženika, kako to predlaže prof. dr. Škerlj. Ne smijemo zaboraviti, da se pošlovanje jedne banke mora kretati prvenstveno u okviru ekonomskih i privatno-ekonomskih, dakle poduzetničkih interesa. Prema tom: se takvo poslovanje ne može u svakom času i u svakoj situaciji formirati u jedan juridički kalup. Ista transakcija koja је danas bila s ekonomskog gledišta i s gledišta bankovnih interesa dobra može sutra biti ubitačna ili skopčana s gubitkom. Odgovorni organi moći će ako se samo za njih generalno statuira odgovornost za štetu koju su dolozno ili lakoumno krupnim nemarom počinili vrlo često dokazati, da do njih nema krivnje za nastali štetu, a imputirani i krupni nemar pokazat će kao poslovni neuspjeh koji oni nisu mogli otkloniti, pošto se takve stvari u poslovnom životu ne mogu predvidjeti. Praktični rozultat će prema tomu biti taj ,da će se svaki inkriminirani čin ili propust prebaciti na riziko. Tu je dokazni teret za odgovorne organe d. d. razmjerno lagan, jer je praktično osobito kod kompliciranijih transakcija vrlo teško razlučiti, što se ima smatrati lakoumnošću odnosno krupnim nemarom, a što se ima pripisati jednostavnom neuspjehu jedne trgovački dobro zamišljene akcije. Citirane austrijske zakonske odredbe možemo osim toga vrlo dobro recipirati i zato, što predvidjaju same takve slučajeve za koje u postojećem našem zakonodavstvu nemamo nikakvih odgovarajućih ja-. snih i dostatnih norini.

O rukovanju S deponiranim cfektima (Šš 3. тоска 7. ! 8. апstrijskog zakona) govorit ćemo još posebno.