Економист

841

dotične norme o konkurencijonoj klauzuli protegnuti na sva 410nička društva, a kvalificiranoj manjini će prema napred izlož enim predlozima ostati pravo da za slučaj počinjene štete, koja je u vezi sa kršenjem zabrane konkurencije pozovu na odgovornost odnosno traže odštetu od dotičnog člana uprave.

6.) Prioritet štednih uložaka u stečaju.

U ovom pogledu prihvaćam u cijelosti predlog prot. Рата Baikića (Spomenica str. 16) i smatram, da je za normalni razvoj pritica|{a narodnih ušteda u novčane zavode od najveće Važnosti, da ulagači dobiju pravo prvenstvene naplate u slučaju sloma banke kojoj su povjcrili svoj novac. Prof. Bajkić posve ispravno motivira svoj predlog time, da prioritet ulagača u slučaju stečaja predstavlja pravedni ekvivalent za kud i kamo nepovoljniji položaj u kojem se ulagač kao eventualni dužnik nalazi spram banke kao vjerovniku. Banka ima razgranjene informativne i druge Veze, a osim toga traži uvijek pokriće za svoje kredite, pa se prema tome može sama i te kako štititi, dok to ulagač spram banke ne može. I sve mjere, koje smo napred iznijeli te imaju cilj da zaštite interese i dioničara i ulagača nisu tolike, da bi izjednačile položaj banke kao vjerovnika i ulagača kao vjerovnika banke. Stoga smatram, da treba svakako u izvjesnom opsegu uzakonifi načelo, da štedni ulagači imaju prvenstveno pravo naplate u slučaju stečaja (ili prinudne nagodbe van stečaja) iz bančine imovine. Trabalo bi samo ujedno riješiti dosta delikatno pitanje, koji opseg trcba da ima to prvenstveno pravo: da li ga treba dati svim ulagačima uopće, ili samo malim ulagačima (do 10 ili 20.000 dinara), i da li to pravo prvenstva treba da bude apsolutno ili samo relativno? Apsolutno prvenstvo značit će u praksi da kod sloma banke svi neprivilegovani vjerovnici neće dobiti ništa, a pogotovo пе onda, ako je iznos uložaka nerazmjerno veći od vlastitih sredstava dotične banke. Stoga je za slučaj ovakvog rješenja bezuvjetno potrebno da se donesu i norme o maksimalnom dozvoljenom odnosi između vlastitih sredstava banke i iznosa uložaka. Ovakva zakonska relacija ima bez sumnje svoje dobre, ali i svoje loše strane. Mislim, da bi legislativni zahvat u tom pogledu u današnjim prilikama možda značio jednu odviše dalekosežnu mjeru. Za rješenje ovoga pitanja trebalo bi prethodno vrlo točno ispitati sve momente koji su danas od važnosti u našem novčarstvu te