Економист

842 | 5

deluju na razvoj bankovnih poslova uopće, a napose na smjer i način te intenzitet cirkulacije narodnih ušteda. Bit će bolje ako smo u tom pogledu oprezni i ne statuiramo propise koji mogu biti slični policijskim mjerama i prema tome sapinjati slobodu rada i slobodu konkurcncije u našem novčarstvu. Moglo bi nam se ovdje dogoditi, da liječenjem jedne bolesti izazovemo drugu. Stoga mislim, da bi bilo uputnije da se pravo prvenstvene naplate za štedne uloške statuira kao relativno pravo T. |. da se odredi da se prema odnosu aktiva i pasiva stečajne mase u svakom slučaju odredi jedan viši postotak, kojim treba najprije namiriti štedne uloške ispred ostalih vjerovnika. Jednostavnije no šablonski možemo to pitanje riješiti i time, da se normira apsolutno pravo prvenstveme naplate za sitne uloške do 10.000 ili najviše 20.000 dinara. Ovaj način riješenja nije doduše ekonomsko-politički niti pravno-politički idealan, ali ima prednost da je mnogo jednostavniji i u slučaju praktične primjene lakše provediv. Osim toga saturirao bi ovakav način rješenja jedan važni socijalno-politički postulat naime zaštitu maloga čovjeka.

Prema tomu bi po mojem mišljenju trebalo da prvenstveno pravo naplate ulagača ili bude ralativno ili apsolutno, ali samo za sitne uloške. Apsolutno prvenstvo za tražbine ulagača povlači za sobom još neka druga dosta krupna ı komplikovana pitanja, pa nije uputno, ako cijela reforma u daljnjim prilikama зеспе predaleko.

Rezultat je ovog izlaganja da treba u što kraćem roku donijeti specijalni zakon kao dopunu postojećih zakona, ı to austrijskog, ugarskog i bosansko-hercegovačkog trgovačkog zakoma tc srpskog zakona o akcionarskim društvima. Taj zakon ima da sadrži sve norme koje su izložene pod t. 1—0., te derogirati everntualne suprotne norme postojećeg zakonodavstva. Pojedinačne norme, koje bi imale za cilj, da ili samo obezbjede zaštitu ulagača ili samo povećaju odgovornost organa dioničkih društava ne mogu po mojem mišljenju, same za sebe dati dobre i sigurne praktične rezultate. Problemi zaštite ulagača i pojačanja odgovornosti organa dioničkih društava takve su prirode, da se mogu uspješno rješiti jedino čitavim nizom specijalnih normi, kojima će se nadopuniti postojeće zakonodavstvo о dioničkim društvima. Stupanjem na snagu predloženog specijalnog zakona ima također izgubiti važnost zakon od 22. marta 1922. o osnivanju akcionarsIkih