Економист

31

ili prosta narodna izreka, nego je to bio program svih poratnih vlada : onaj koji je kriv neka snosi i posledice. Niko od njih nije mogao da sebi predoči jasnu sliku stanja i, da bar donekle predvidi posledice (оба. Па će baš ta Nemačka, koja je vojno po5bedjena, biti pobedjena i materijalno i to tako da će radi svoje finansijske nesposobnosti onesposobiti i sve one koji čekaju na njenu materijalnu pomoć, to je, da ne kažemo niko, ali sigurno, malo ko od vodja svetskoS rata predvidjao,

"To novo stanje, koje se po našem uverenju razvilo iz nepripravnosti kako pobedjenih tako i pobedjujućih strana, mi хе то ovde ukratko izneli u koliko se liče Nemačke i njenih obaveza prema saveznicima. Ovo je od velike karakteristike kako sa svoje lnansijsko-ekonomske važnosti o novim porainim problemima, tako i od svoje političke karakteristike jer je ovde pro blem ekonomski pobedio nad problemom političkim,

Pregovaranja o plaćanju reparacije do okupacije Ruhra

Istorija nam je ostavila nebroj primera gde je pobedjeni bio primoran da plati sve troškove Кој зи usled rata nastali kod pobednika. Načini kojima se to modilikovalo, kao i način samog Dlaćanja veoma su različiti. Tako se posle pobede nad Napoleonom Francuska morala obavezati da će nadomiriti svu ratnu štetu saveznjka. Šleta je bila ustanovljena na 700 miliona. 1849 god. u ralu Ausfro-Ugarske sa Sardinijom Austro-Ugarska je dobila 25 miliona. Nekoliko godina iza [оба 1866. god, bukne га! izmedju Austro-Ugarske ı Prusije i poslednja je dobila 40 miПопа озгеје, Ргизја зе пабјо Фе 1 га; 1870. бод. пад Егапсцskom, u kome je ova morala da plati 5 milijardi, je sjedini i ponovno osili, Najposle Mirovni Ugovor, koji Je stupio na snagu 10-1-1920. god., prema čl, 231 ustanovljuje da je Nemačka »odgovorna i osudjena da plali štetu i troškove koje joj pobednici predlože.«

Ukupnu štetu, koju je prouzrokovao svetski rat, procenio je Andre Tardieu u svojoj čuvenoj studiji o svetskom ratu Za Paix (Mir) na 1000 milijardi franaka sa amortzacijom i kamatama. Pri konferenciji u Versailles-u problem reparacije bio je najteži bod. Dok su jedni tražili u ime ošlete 1000 milijardi, Engleska se izjavljuje sa 200 milijardi, Francuska 165 milijardi a Amerika 125 milijardi zlatnih maraka, То mimoilaženje se toliko uvećalo da su se napokon saveznici morali složiti u tome da pitanje re-