Економист

361

до vlasi 1 ргооде робнка svojih posebnih interesa. И Tnleresi kapitlalistički s.jedne sirane, a socijalistiški i komunistički 5 Чгибе strane ne mogu nikako да зе harmonički sjedine sa im{eresima sela, potrebama agraraca, ako Jedna i druga strana mne uvidi potrebu solidarne povezamosti sviju inleresa. Nu tko da dovede orsanizovani Sradski živalj do te spoznaje? To može samo

гбалигастја зеђаскоба naroda, koja će se oprijeti presizućim prefenzijama стада, јег države i zarodi mogu samo onda prosperirati, ako slvaraju podloče za >»što veće zadovoljstvo što većeSa broja svojih gradjana«, a ne pretežno jednog življa, — gradskogda. Koliko to važi za pojedine narode, toliko važi i za skupnost agraraca sviju država, — jer ove opslojnosti postoje u čilayvom kulturnom svijetu. | zato je poželjno, da se ostvari jedna mslitucija mecdjuпатодпоба zmačaja, koja će usredočiti acrarno-poliličke težnje raznih naroda u jedno intercacioralo Žarište,

Češki je narod ove ideje prvi shvatio i odmah im dao i adacuatan izraz stvarenjem Medjunarodnog Agrarnos Buтеач-а u Pragu.

Taj >biiro«, kojemu je ufemeljitelj i Slavni pokretač sam. ministar predsjednik Dr, Antonm Švehla, stavio sije zadaću, da uspostavi vezu ismedju selačkih siranaka raznih naroda, kako bi fime polučio jedinstvenost akcije njihove i medjusobnu pomoć, + aročito u odbrani interesa poljoprivrednika. Điro prima za članove samo seljačke stranke, kojima daje sve poželjene mformacije, maferijal za propagandu, literaturu itd., u pitanjima političkim, privrednim, zadružnim i socijalnim, On izdaje posebne »Balletine« svaka tri mjeseca, koji je umio okupiti vrlo odlične predstavnike asrarog pokreta svih jezika. Biro postoji od g, 1923, te pristupa sada svojoj izgradnji u smjeru seljačke demokracije sviju naroda. Njegovo sjedište jest danas a po svoj prilici će i ostati, Prag. Potreba, da se Prag ostavi za sjedište »Bureau-a, real:o proizlazi iz čimjenice, da su Slaveni danas u Europi Još najistaknuti agrarni narodi, a medju njima su Česi bez dvojbe majnapredniji, U Slavena je još živ i nepomućem osjećaj odnosa čovjeka prema zemlji, koja sjemu nije — kao što je to industrijanim i preležno kapitalističkim narodima — samo jedan od mnegih mogućih o blika kapitala, bez ikakova posebna interesa ili veze subjektom sa objekom, već je zemlja seljaku u prvom ге du njegova domaja, njegova domovina, kolevka njegovih predja i potomaka, sa kojom Je om u