Женски покрет

dana, kako da je na njihove črte pala jedna sjenka, i sjena postala je brazdom i napokon njima je na licu pisalo da nijesu sretne. Često one kad ste ih pitali i nisu pravo znale što ih tisti. Tek kasnije one su shvatile. Poznajete li Ženu, koja je sretna, koja je sasvim sretna u svojoj neokrnjenoj slobodnoj ljubavi, negirajući materinstvo i poznajete li ju već dugo? Zar se ne sjećate, da ste na mnogima od ovih otkrili, kao da su doživjele neko poniženje? Poznajem ih, koje su svoj osjećaj poniženja nosile u sebi kao jednu duboku skrivenu ranu. Zašto one osjećaju poniženje, ma da im često nitko i ne zna šta se zbilo? Zašto na njima nalazite osjećaj, kao da se nešto okrnjilo od njihovog dostojanstva, kao da im je netko uzeo jedan dio njihove veličine? Zašto to nalazite i ondje, gdje im o tom nitko nikad nije govorio, gdje iz vana nikad nije pala ni jedna prijetnja zamjeravanja ili preziranja, ni jedna preporna riječ, ni jedan sumnjičavi pogled? Nije moguće da je to samo strah, da se je povrijedio moral, kojega možete da zovete mrtvim moralom. Jer takovim bi se on morao da nazove, kad bi to bilo istina, da on znači jedno sužanjstvo; moral koji se temelji samo na ucjepljenim dogmama, kojega održava izvanjska nužda, koji nije obrazložen etičkim predpostavkama, takav bi se moral morao nazvati mrtvim moralom. Da je taj osjećaj poniženja, samo osjećaj poniženosti pred izvanjim nametnutim zakonom, održavan strahom pred kaznom, onda se on ne bi pojavljivao i tamo, gdje se nikada nije saznalo za grijeh. Taj čudnovati osjećaj poniženja mora da je uvjetovan nečim dubljim, nečim bitnim što je bilo povrjedjeno. Gdje leži razlog torne stidu pred samom sobom, zašto se žena osjeća poniženom ? Kako da se razumije, zašto žena ne zna da uživa u svome spolu kao muškarac, žašto one gomile žena, koje ljube ne mogu da uživaju samo u onim stotinama sitnica u kojima muškarac ili barem većina njih mogu tako do kraja da budu sretni. Zašto se na njezinom užitku nad takvim životom uvijek vidi jedna sjena? Zašto ta sjena ostavlja tako duboke tragove na njezinom licu? Zašto se .žene ni one primitivne, kao i one intelektualne ne mogu da do kraja raduju životu spola kako ga traži slobodna ljubav i zašto to može samo jedan maleni broj. I taj broj ne sačinjavaju ni onaj s najviše duha ni onaj s najviše duše, ni onaj s najviše živahnosti u svojoj čudi. Nije to jedno neimanje odvažnosti.

I

Žena

15