Женски покрет

U 16. i 17. vijeku ističu se u političkom i u književnom životu žene iz Hrvatskih porodica, Zrinjskih i Frankopana, kojima pripada odlično mjesto u povijesti. Katarina Zrinjska, žena sigetskoga junaka, napisala je i izdala hrvatski molitvenik već god. 1560, a druga žena iz iste porodice i slučajno i istoga imena, udata za bana Petra Zrinjskoga napisala je knjigu: „Putni tovariš. * “) Ona je sudjelovala i u uroti svoga muža Petra Zrinjskoga i brata Krsta Frankopana protiv austriskoga dvora, a poslije njihove tragične smrti, bude zatvorena u tamnicu u Gracu, gdje od užasa i nesreće poludi i umre. U 18. vijeku spominje se takodjer ime jedne žene, grofice Patacić, rodjene Keglević koja je godine 1781. izdala: „Hrvatske pjesme.“ Osim ovih žena, koje sam spomenula našla bi se tu i tamo još koja, koja uz ove zaprema posebno mjesto, dok se (općenito žena toga doba ne zanima nikako svim onim što ne spada u krug kućnoga života i porodice. Istom u 19. vijeku postaje njen rad sve više aktivan pa prema tome počinje ona da utječe na razvitak i napredak socijalnoga i kulturnoga života. Ne bi bilo moguće dati potpunu sliku o tome radu, da se ne spomene ilirski preporod, koji je istrgnuo duhove nacionalne indiferentnosti i probudio u njima smisao za domovinu i maternji jezik. U početku 19. vijeka opaža se nastojanje koje ide za tim da se odbaci tudjinski utjecaj i da se nabaci nacionalnoj stvari novo društvo i nova kultura. Neću da pričam, koja su se sredstva upotrebljavala, da se to postigne neću ni spominjati odlična imena ljudi koji su se isticali u tome pokretu, prećutjeću i njihove velike uspjehe, a neću ni spomenuti im neuspehe, nego ću tek reći to, što nas momentano zanima, da su u tome velikome pokretu, sudjelovale u prvom početku i žene. Nisu one još ni onda mogle da dadu pravac i značaj pokretu, a nisu ni javno istupale da šire ideje na kojima je bio zasnovan, ali su ipak našle puta, da pomognu, da se ostvari ideal, kojim su se zanosile. U svojim kućama skupljale su sve one, koje je ista misao združivala i učinile im tako mogućim, da svoje osnove pretresu neslušani od onih, koji bi protiv njih radili. U Mariji, Bistrici u kući opata Krizmanića skupljalo se uz njegove nećake, sestre Krizmanić, kasnije gospodje Gaj i Staudnar najodličnije intelektualno i patriotsko društvo onoga doba. Gaj,

*) Tovariš drug.

214

Женски Покрет

6