Женски покрет
Za pravo na rad
Akcija žena da im se ne sprečava vršenje osnovnog čovečjeg prava: da rade i da svojim radom izdržavaju sebe i često i porodicu, zahvatila je čelu zelmju, od velikih varoši do malih sela. Žene se svesrdno bore da svojoj akciji dadu najozbiljniji ton i da najenergičnije odbrane svoje pravo i da zajedno naglase svoje duboko shvatanje dužnosti koje im nalaže to pravo prema društvu i državi. Žene se, bar u velikoj većini, dižu ovih dana preko nastajanja da ih potisnu kao objekt s kim se može po miloj volji raditi što god se. hoće, i dokazuju da su po svojoj svesti punopravni članovi društva i države. Ima i takvih koje u ovim sudbonosnim momentima ispoljavaju bojazan i malodušnost i preočito dokazuju da ne mogu raditi bez muškog tutorstva ali za njima ne žalimo, neka ih lanci nesamostalnosti tište i dalje. Posle uspele konferencije u Beogradu, o kojoj smo izvestili u prošlom broju, bile su održane konferencije još u Zagrebu, Ljubljani, Splitu i Kosovskoj Mitrovici. O ovim konferencijama donosimo u sledećim redovima izveštaje.
Konferencija u Zagrebu.
Ženski pokret je održao 6 marta u velikoj dvorani hotela Esplanade konferenciju o redukciji žena, kojoj je prisustvovalo oko šest stotina žena. Konferenciju je otvorila pretsjednica Ženskoga pokreta g-đa Dr. Mira Vodvařka-Kočonda razloživši da je ovoj konferenciji svrha da svestrano osvijetli pitanje ženskoga rada, da prikaže vrijednost ženskoga rada i ukaže na goleme štete koje bi nastale redukcijom žena za pojedince, porodicu, društvo i državu. Među ostalim rekla je: Nakon mnogogodišnje i teške borbe uspjelo je ženama da steku pravo na školovanje i namještenje, na rad odnosno zaradu. Žena je ušla u sva zvanja i postigla svojim radom zamjerne rezultate. Čim se međutim nešto malo samo u društvenom poređaju uzdrmalo, čim su nastopila vremena, u kojima nema dosta rada za sve ruke, počelo se odmah pomišljati na to da se žena eliminira iz radne utakmice, da joj se oduzme mogućnost rada koji je svakome čovjeku za njegov duševni razvitak jednako potreban kao hrana za tjelesni. To bi urodilo poraznim posljedicama u moralnom i materijalnom pogledu. Zvanje je sredstvo za sticanje ne samo materijalne nego i moralne neovisnosti. Ženi kao punopravnom članu ljudske zajednice mora se dati mogućnost da jedno i drugo postigne.
Oduzmemo li ženi pravo na rad, koji odgovara njenim sposobnostima, ubićemo u njoj želju i nastajanje da se obogati znanjem, pa će time u njoj zakržljati i postati bez sadržaja i njen osjećajni život, čija se vrijednost uvijek toliko naglašavala. Potiskivati u nekoga mogućnost djelovanja znači slabiti mu volju, smanjiti želju za naobrazbom, učiniti siromašnim njegov čuvstveni život, znači ubiti njegovu ličnost u moralnom smislu. Za izgrađivanje njene ličnosti ženi je rad bezuvjetno potreban i to svaki rad, za koji ona ima znanja, nagnuća i sposobnosti i s pomoću kojega može i u materijalnom smislu postati slobodan individuum. Da je i moralna i materijalna sloboda uvjet za uzgajanje čovjeka potrebna današnjem vremenu, to ne treba dokazivati. Bez regeneracija pojedinih individua nema razvitka u bolje i više, savršenije i etičnije društvo. Bez ženine saradnje nemoguće je to postići. Ona koja stvara nove generacije, mora da ima i pravo da se u svakom smislu usavrši da postane potpun čovjek, sposoban da izvrši veliku dužnost da stvara potpune individue. Feminizam je samo jedan od pokreta koji idu za tim da se društvo razvije do svoje savršenije forme i u tome leži velika opravdanost, dubok smisao i etička vrijednost feminističke borbe. Baš na osnovu toga svjesna je današnja žena da joj je etička dužnost da se založi za ona svoja prava bez kojih ne bi mogla izvršiti svoju misiju u svijetu. Uvjerene smo da ne bismo ispunile svoje dužnosti prema društvu i državi, u kojoj živimo, kad bismo skrštenih ruku gledale, kako nam se oduzima mogućnost da svoje sile upotrijebimo na njenu korist. Stoga moramo zahtijevati da se i u najtežim ekonomskim prilikama imaju u vidu i interesi žena, jer bi svaka mjera, kojom bi bile pogođene u prvom redu žene, bila štetna za čitavo društvo. Šta se sprema ženama u službi. O toj temi je govorila Dr. Miljan-Švrljuga Anka i kritički promotrila principe što ih postavlja projekat finansiskog zakona za donošenje Uredbe o redukciji činovnika, koja imade svrhu i budžetske uštede i otvaranja mjesta za svršene učenike fakulteta i stručnih škola. Taj se zakonski projekat oficijelno obrazlaže socijalno - ekonomskim obzirima i tendencijom zaštite porodice. Ali pod udar reduk-
18
ŽENSKI POKRET
MART 1934