Женски покрет

8) Komisija za umetnost nije se još konstituisala i stoga vodi privremeno njene poslove društvo »Atena«, koje je priredilo ovoga meseca u svakom pogledu veoma uspelu izložbu takozvanih božićnih »jaslic« od XVI stoleća dalje, proizvode slovenačke kućne umetnosti do onih, koje su izradili umetnici raznih doba do danas. 9) Komisija za finance. Da bi banovinska sekcija dobila više sretstava za rad kupila je na pobudu ove komisije veći broj knjiga »Žena v današnji družbi.« Knjige je dobila od izdavača po

jevtinijoj ceni i prodaje ih uz malu korist za blagajna banovinske sekcije. Banovinska sekcija Ljubljana, čiji novi upravni odbor radi u najlepšoj slozi, ima pored toga još obiman radni program, koji se ne odnosi samo na potrebe i napredak žena Dravske banovine, nego ima za cilj da što čvršće ujedini u radu sve banovinske sekcije i da time potkrepi delatnost J. ž. s., i da sa svoje Strane učini sve da bi Jugoslovenski ženski savez postigao što veće uspehe.

Cirila Štebi - Pleško

O socijalnom zbrinjavanju dece kod nas

U ovo teško doba privredne krize, kad se povećaju stradanja cijelog pučanstva, ističu se naročito svojom tragikom i bezpomoćnošću patnje onih, koji za sve svoje nevolje nisu nikada krivi naših najmanjih djece. Preživjela se je humanost osjećaja, samilost pružena prosjaku, u svima nama se je razvio osjećaj socijalne zajednice i socijalne pravde i taj osjećaj traži kao najnužnije onaj minimum za egzistenciju, na koji ima pravo svako ljudsko biće bez obzira na svoj stalež i položaj. Naročito naši najmlađi i najnezaštićeniji. Ma kako da su ovi problemi blizu svakom savremenom čovjeku, ipak patnja djece je i po biološkom zakonu ženi najbliža. U stradanju tuđe djece žena i nehotično preživljuje sva eventualna stradanja svoje vlastite rođenje i nerođene, baš zato što majčinskim osjećajem obuhvata sve, koji uz materijalna sredstva potrebuju i topline. Sve napredne nacije pokazale su razumevanje za to, time što referate o socijalnom zbrinjavanju djece dodeljuju ženama, pa su istom tada zabilježile u torne pitanju znatan napredak. Jer žena se, ma ne znam na kako visokom položaju bila, neće nikad u tim pitanjima razviti u suhog birokratu, kako se to inače, na žalost češće, dešava; ona zadržava uz svoj socijalni instink toplinu osjećaja, koji u rešavanju akata vidi ljude, a ne brojke. Sve nam se to potvrđuje i kod nas, i nije samo slučajni znak n. pr. da su se naše žene toliko godina već zauzimale zato da dobijemo zakon o spolnim bolestima, zakon čiji je najviši cilj ispravno shvatanje skrbi za djecu, tj. davanje na svijet zdravih generacija. Prema ovome zakonu sposoban je za brak samo roditelj koji je zdrav, odnosno ako je bolestan, treba najpre da se liječi (a spolne bolesti su izlječive) i kada ozdravi da u braku začne zdravu djecu. Čemu da dijeca ispaštaju grijehove roditelja, čemu prouzrokovati boli nedužnima. Svaki razboriti, savjestan čovjek

želi da su mu djeca zdrava i rado će izvršiti sve potrebno liječenje (besplatno ako je siromašan) i istim onda mirne duše stupiti u brak. Šteta samo što je Skupština izmijenila primarni projekt Ministarstva socijalne politike i narodnog zdravlja, te ženu koja je i biološki jednako za brak vrijedna isključila iz te pregledbe. U naše doba bi morao i svaki manji grad imati bar najpotrebnije dječje ustanove. Naš grad, Split na žalost i pored svoje primorske važnosti i primorske mizerije, ne obiluje dječjim socijalnim ustanovama. Pomanjkanje igrališta, državnog dispanzera za djecu do školske dobi i obdaništa za djecu teško se osjeća u ovim predjelima gdje je u odgoju djece civilizacija samo površna natruha, a stoljetne predrasude fakat. A da o bližoj Zagori, gdje je mortalitet djece zaprepašćujući i gdje se energija žene istroši u petnaest do sesnaest poroda, dok odgoji dvoje do troje djece, i ne govorimo. Pa i u našem gradu, gdje je istom sada saradnjom tuberkuloznog dispanzera i gradskog fizikata udaljena iz jednog dječjeg zabavišta časna sestra s aktivnom tuberkolojom, čijoj su infekciji naša djeca bila izločena kroz niz godina nije svijest o dužnoj skrbi za nove generacije još duboko prodrla. Ipak javlja se svijest naših žena koje u privatnoj inicijativi nastoje da nadoknade ono što našem gradu nedostaje. Narodna ženska zadruga je pod svojom vrlo agilnom i vrijednom pretsjednicom g-đom Eleonorom Tartaglia, pokazala smisao za dječje ustanove, te je na njenu inicijativu uz dispanzer i savjetovališta za djecu i majke osnovana vrlo uspješno vođena mliječna kuhinja, a sad hoće da osnuje i obdanište za djecu i na tome živo radi već dvije godine. Iako je privredna kriza, koja je kod državnih faktora do sada otežavala puno razumijevanje za osnivanje dječjih obdaništa u privatnoj inicijativi, nadamo se da će posle posjete g-đe Milene Atanacković, šefa otseka za zaštitu matera i dece

124

ŽENSKI POKRET

DECEMBAR 1934