Женски покрет

IZLOŽBA CATE DUJŠIN

Od 9 do 20 januara bila je u salonu Ullrich u Zagrebu prva samostalna izložba poznate zagrebačke slikarice g-đe Cate Dujšin. G-da Cata Dujšin je započela svoje slikarske studije na zagrebačkoj Umetničkoj akademiji. Nastavila je da radi u Parizu gde joj je učitelj bio stari Louvre sa svojom prebogatem kolekcijom majstora. Kopirajući dela starih velikih slikara g-da Dujšin je usavršila svoje sposobnosti erteža i svoje mogućnosti kolorističkog izražavanja. Nakon toga radila je kod našeg poznatog umetnika Vladimira Becića, gde je stekla sigurnost i samostalnost u slikarskem izražavanju. G-da Dujšin je več ranije nastupala pred javnost izložbom u svom atelieru, sa Društvom ženskih likovnih umetnica i na izložbi Cvijete Zuzorić u Beogradu. Ali ovo je sada bila njena prva samostalna i kolektivna izložba. Ona je tu izložila 25 uljenih radova, portreta, pejsaža iz Boke i dve kopije Rembrandta i Fragonarda. Ono cime se g-đa Dujšin ističe od ostalih

zagrebačkih slikarica je njen prekid sa diletantizmom. U svakoj njenoj slici oseća se ozbiljan rad i nastajanje da svom prirođenom talentu dade i ozbiljan slikarski izražaj. Po svojim slikarskim koncepcijama ona je čisti impresionist, a njen slikarski temperament je gotovo čisto koloristički. Stoga njezini pejsaži deluju više svojim kolorističkim efektima nego formom i kompozicijom. Ali bez sumnje g-đi Dujšin najviše leži portret. Njezini portreti su ne samo slikarski izvanredno fini nego i psihološki verni. Ženskost g-đe Dujšin se najviše izražava u njezinim dečjim portretima koji su ne samo slikarski najlepši medu njenim delom, nego na platno stavljaju s velikim razumevanjem izraz dečje duše. Celokupna zagrebačka kritika je sa velikim pohvalama popratila ovu izložbu g-đe Dujšin, pa je i nama milo da zabeležimo opet jedan uspeh ženskog rada. Zagreb

Ljubimka Draškić

UKRAJINSKA ŽENA U PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI

Več u starim ljetopisima, iako ne mnogo, nalazimo vijesti o položaju ukrajinske žene i nježinoj ulozi u javnom radu. Arapski geografi i historičari osmog i desetog stoljeća susretali su ukrajinske trgovce, koji su vozili svoju robu u Bugarsku, Mesopotamiju, Bagdad, te su vidili među njima i njihove žene. Žene su bile naoružane kao i muškarci. Na vratu su imale mnogo srebrnih i zlatnih koluta, a na prsima noževe. Broj tih koluta označivao je bogatstvo supruga trgovca. Jedan zlatni kolut vrijedio je deset tisuća drahma. Da je ondašnja žena imala svoj vlastiti imetak, ili joj je davao suprug izvjesnu svotu za njezine izdatke, govori jedan Novhorodski ljetopis. Tako se, na primjer, supruga jednog ukrajinskog kneza tuži na premalu plaću za svoju službu, jer nije u stanju nabavljati svojim dvorjankama zlatni nego samo srebrni nakit. Na žalost, u svim historijskim vrelima premalo se govori d ženi i njenom odnošaju prema suprugu, no ipak nalazimo da u višim krugovima žena je zauzimala katkada vodeću ulogu. Tako kneginja Olga, žena Igora, nastupa ne samo kao osvetnica smrti svoga muža, već je bila spretna diplomatkinja, umna vladarica i vođa nacionalne borbe Poljaka sa Drevljanima.

Kćerka Jaroslava Mudroga Ana, žena francuskog kralja Henrika Prvoga, po smrti svog muža živo je učestvovala u državničkim poslovima. Kneginja udova Romana kneza Haličkoga uspjela je dobiti pomoć kod susjeda i vladara narodom u ime svojih sinova, i mnogo drugih kneginja-udova, koje su nasljedile svoje muževe, odlikovale su se mnogo većim znanjem, potrebnim za upravljanje države, nego za skučeni krug domačih interesa. Znade se da još za života knezova svojih muževa, žene su učestvovale u državnim poslovima. Knez Svetoslav Vsevolodović za vrijeme pohoda protiv Rostislavića ne traži savjet boljara, več samo svoje kneginje. Za vrijeme bolesti kneza Vladimira Vasiljkovića upravlja državom njegova žena. Olga, kneginja Galička, stoji u tijesnoj vezi s boljarima protiv svoga muža, da ga prisili na popustljivost u njihovu korist. U javnom životu učestvovale su i boljarke o čemu se spominje u ljetopisima. Drugo polje na kojem su se istaknule žene je crkva, kao pretstojnice ženskih samostana, kao organizatorke tih samostana, koji su bili u to doba nosioci prosvjete u narodu. Često su imale žene upliv i na sam crkveni život, jer zauzima-

ЖЕНСКИ ПOКРЕТ

ЈАНУАР-ФЕБРУАР 1935