Женски покрет

sti. Ako muž umre bez oporuke, on i žena nemaju u braku rođene djece, onda tri četvrtine muževe imovine baštine njegovi krvni rođaci, braća, sestre i roditelji, a ženi se po zakonu ostavlja samo četvrtina imovine kao neka milostinja. Nije pretjerana riječ milostinja, kad se pomisli, da u najviše slučajeva žena i te kako aktivno sarađuje s mužem, pomaže mu kod stikanja dobara bilo svojim radom izvan kuće bilo u kući, a i jedan i drugi rad je jednako vrijedan i daje joj potpuno pravo, da uživa i njegove koristi. Međutim te koristi uživaju najviše oni koji uopće nisu sudjelovali kod sticanja dobara i kojima sve to bez ikakva truda i muke pada jednostavno i lagano u krilo. Gdje je tu pravda koju bi zakon morao ostvarivati? Žena prije uopće nije mogla biti tutorica, pa ni svom vlastitom djetetu, dok nije sadanji građanski zakonik odredio, da majka i baka mogu biti tutorice svojoj djeci i unučadi, ali uz muškarca sututora. Novi projekat građanskog zakonika uvidio je tu nepravdu prema ženi, pa joj je dozvolio da bude tutorica i tuđoj djeci, ali i opet, ako je udata uz dozvolu muža. Još je jednu nepravdu uvidio novi projekat, pa je odustao od toga, da Ženu stavlja u isti red s djecom i slaboumnicima, dozvolio joj je da bude svjedok kod poslednje volje. Nabrojila sam samo neke, najpoznatije i najglavnije slučajeve, gdje današnji zakoni, zakoni koji vladaju u moderno naše doba, kruto zapostavljaju Ženu, ne daju joj najprimarnija prava, dok s druge Strane traže od nje sve dužnosti i šta više požrtvovnost i samoprijegor. Većina država Evrope i Amerike priznale su što prije svjetskog rata a što poslije njega ženama pravo glasa u općinskim i parlamentarnim izborima i dale im sva politička prava. Taj je razvoj tekao postepeno, u mnogim su državama žene najprije dobile pravo glasa na općinskim izborima, a kad je zakonodavac uvidio, da s time ne samo da nije pogoršao političko stanje u državi, nego ga u mnogočemu i popravio, onda je ženama priznato i aktivno i pasivno pravo glasa u parlamentarnim izborima. Svagde gde su žene jednom dobile bilo kakvu vrstu ograničenog prava glasa, pošao je taj razvoj dalje, jer su se pokazali povoljni rezultati ženskog prava glasa. Prve

su uvele žensko pravo glasa u općinama Švedska i Finska, a žensko pravo glasa kod izbora za narodno pretstavništvo Finska 1906, Norveška 1907, Island 1913, Švedska 1914 i Danska 1915. Od slavenskih zemalja nemaju danas žene prava glasa samo u Jugoslaviji i Bugarskoj. U Sjedinjenim Državama Sjeverne Amerike žene su politički ravnopravne već odavno, pa zauzimaju visoke položaje u državnoj upravi i zakonodavstvu. I niko ne može reći da su te države bilo što izgubile radi toga, da se osjeća bilo kakvi loši utjecaj navodilo nesposobnih žena za vršenje političkih prava u državi. Australija je uvela žensko pravo glasa već godine 1861, pa je interesantna deklaracija australskog senata, redovno najkonzervativnijeg tijela u svakoj državi, koju je godine 1910 poslao britanskom ministru pretsjedniku. Ta deklaracija glasi: »Australski senat mišljenja je da je davanje prava glasa australskim ženama imalo najpovoljnije rezultate.... Ono je pojačalo zakonodavstvo koje se odnosi naročito na žene i djecu, iako se žene nisu bavile samo tim pitanjem. U svim pitanjima koja se odnose na narodnu odbranu i interese države sve su se pokazale isto toliko oprezne i pune rodoljublja koliko i muškarci. I zato, što je ova reforma imala samo dobre rezultate, iako se općenito nagoviještao potpuni slom, mi ponavljamo da bi svi narodi koji imaju pretstavničku Vladu dobro učinili kad bi dali ženama pravo glasa.« Što se tiče prigovora da žena nije sposobna da dade razborito svoj glas, nije sposobna za politička prava, davno je taj prigovor već pobijen ne samo od žena, njihovim savjesnim radom, njihovim napretkom u studijama, nego i od pravednih i logičnih muškaraca, jer ko može ustvrditi da je naobraženija žena manje sposobna od manje obrazovanog muškarca, da majka sa svim svojim vrlinama ne može sudjelovati u odreђivanju sudbine njezine djece. Ili zar su svi muškarci spremni za politički život? I koju su političku spremu imali muškarci, kad se uvelo opće pravo glasa za njih? Protivnici ženskog prava glasa navode kao prigovor, da žene ne vrše vojnu dužnost. Toj dužnosti možemo suprotstaviti materinstvo, koje takođe donosi sobom smrtnu opasnost. A uostalom svi su muškarci izbornici, a nisu svi voj-

108

ZENSKI POKRET

SBPTEMBAR—NOVEMBAR 1935