Женски покрет

Završujući, podvlačim da su uporedo sa državom, opština i Vakuf pozvani da se najozbiljnije upravi sa sudbom milionske mase radnog naroda iz muslimanske zajednice, a pogotovu muslimanske žene radnice. Krajnje je vrijeme. Inače moralno rasulo je neminovno kao rezultat teških ekonomskih prilika u kojima se ona nalazi. Radničkom pokretu se ne može prigovo-

riti u ovom stradanju muslimanske žene radnice. On je nemoćan. Njemu će ženski pokret u mnogome omogućiti da se bar donekle ublaže nesnosna saradnja drugarica i drugova muslimanske vjeroispovjesti, tj. da se ovo skroz na skroz njegovo pitanje uspješno skine sa dnev nog reda. Sarajevo

Ahmed Ljubunčić

Bosansko-hercegovački muslimani

S osobitim obzirom na likvidaciju agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini

U vezi sa postavljenim pitanjem o položaju muslimanske žene u Bosni i Hercegovini, nužno je da se bar letimično dotaknemo njezine sredine u kojoj ona živi, društvenih odnosa koji tamo vladaju, a koji su do sada u glavnom bili prekriveni i neobjašnjeni. To je potrebno prvenstveno s obzirom na historijski razvoj ovog društva u posljednjim decenijama prošlog stoljeća i prvim decenijama do svjetskog imperijalističkog rata u ovom stoleću. Naročito je važno objasniti društvene odnose među bosansko-hercegovačkim muslimanima s obzirom na tekovinu naše nacionalne revolucije i sa osobitim obzirom na njezin ishod u oslobođenju od austrijske vladavine u ovim krajevima. Naravno, u granicama jednog predavanja, nije moguće iznijeti sva potrebna historijska fakta, koja u ovom pogledu igraju presudnu ulogu. To bi nas odvelo predaleko. Fakta su mnogobrojna. Historija je tu. Doduše sa tačke našeg gledišta malo nejasna, ali ipak materijal, koji se da iskopati iz mase mnogih drugih histonjskih beznačajnosti. Zato je potreban poseban rad i veliki napor. Ali ipak na tom treba da se što pre poradi. Mi, međutim, u svom predavanju uzećemo u razmatranje likvidaciju agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini kao nužnu historijsku činjenicu, koja rezultira iz naše nacionalne revolucije. Prije nego se upustimo u to razmatranje, moramo unapred naglasiti, da agrarne odnose u Bosni i Hercegovini ne posmatramo isključivo kao suštu polugu jednog feudalnog poretka. Feudalni poredak u pravom smislu te riječi sa svakim svirepostima kao u Evropi faktički nije postojao. Agrarni odnosi u Bosni i Hercegovini s te strane tek su neznatni ostaci takovog poretka. Kako mi, međutim, nemamo namjeru da zasad uzimamo u razmatranje odnos kmeta i kmetovlasnika, ovako kratka primjedba je dovoljna da nas opravda. A za nas je važno samo to, da su ti odnosi postojali i da su likvidirani u vidu likvidacije agrarnih odnosa. Ono što spa-

da u predmet našeg razmatranja jesu nužne historijske posljedice te likvidacije u okviru muslimanskog društva i o tome mi želimo da govorimo u našem predavanju. Bosansko-hercegovački muslimani u kritičnom historijskom vremenu nacionalne revolucije, kako ćemo viditi, nose u sebi kao kolektiv dosta razvijene klice društvenih odnosa, koji danas vladaju, a koji su odnosi pod austrijskom vladavinom bili odnosi drugoga reda. Obično se govorilo, a i danas se tvrdi u izvjesnim društvenim grupacijama, da su bosansko-hercegovački muslimani bili feudalni gospodari. Time se hoče da ukaže na cjelokupno društvo, na sve muslimansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini. Međutim, to nije tačno i to je u najmanju ruku zabluda. Izuzev vrlo neznatnog broja muslimanskog življa po selima, dakle seljaka (najviše 15%), bez sumnje sve je ostalo varoško stanovništvo. Tačno je da je to bio privilegisan elemenat otomanskih i austrijskih vlastodržaca, ali to još ne znači društvo feudalnih gospodara. Okupatorska politika u Bosni i Hercegovini učinila je da su ovi društveni slojevi označeni feudalnim gospodarima. Prikriveno je da je u tom društvu, kompaktnom samo po vjeri i jedinstvenom samo po vjerskom fanatizmu, velim fanatizmu, jer on je kod njih tekovina, njima tuda, naturena s polja, unakrsnim političkim borbama razvijena do kulminacije, do ludila, velim prikriveno je kroz decenije, da je u tom društvu zaista postojalo oštro socijalno diferenciranje. Prikrivano, razumljivo od vladajuće klase, ali ipak nije ostalo nepoznato. Postojali su muslimanski velikaši-begovi, age i spahije kao viša odabrana klasa. Bez obzira na ustanovu o zabrani klera u islamu, ovi velikaši, kao i svi njihovi drugovi iz kršćanskih zemalja upravo su mudro tu ustanovu oko sebe kupili počam od najnižeg nepismenog seoskog hodže do najvišeg vjerskog funkcionera. Dakle, nije im nedostajao vjerni satelit

JANUAR - MART 1936

2ENSKI POKRBT

21