Жидов

velevlasti, u Americi i u Evropi. Pobijedila je spoznaja, da postoji jedan židovski problem, da ga bezuvjetno valja rije" šili i da ga se može riješiti, ako se hoće. Prevladava opravdano mišljenje, da bi molalo biti zadaćom svjetskog mirovnog kongresa, da riješi i židovski problem. Biva sve jasnije, da to riješenje može sastojati jedino u tome, da se židovskom narodu omogući nesmetani narodni razvitak i osigura narodna budućnost u pradomovini Židova. u Palestini. Biva sve jasnije : židovski problem izvire iz anormalnosti života židovskoga naroda, a anormalnost je posIjtdica naše raštrkanosti po svem svijctu; treba nas dakle sakupiti, treba nam dati centrum, pa će prestati anormalnost našeg položaja, prestati će židovski problem. A gdje da bude taj centrum, nego ondje, gdje to jedino može da bude obzirom na tisućIjetnu težnju i na nikada ne zastariva prava židovskoga naroda, gdje, ako ne u Palestini? Biva jasno, da takovo riješenje najbolje odgovara obim ratujućim slrankama. Malo je pitanja, u kojima bise vlasli mogle tako lako složiti, kao upravo u tome pitanju. jer njegovo riješenje najbolje odgovara izmirenju njihovih inače tako različitih interesa, po gotovo ako se uvaži, da bi takovo riješenje donijelo neprocijenivih koristi, da je možtbiti životnim pitanjem za u toj stvari, poslije Židova najviše interesiranu stranku, za Tursku. Židovski narod u Americi i Rusiji nastoji neumorno, da sa svoje strane sve učini, da se židovski problem raspravi na svjetskom mirovnom kongresu uvjeren, da bi kongres usvojio opisano jedino ispravno, pravedno i moguće riješenje židovskoga problema. Nvi akp ' ne bi došlo do riješenja židovskoga problema na svjetskom kongresu, židovski je narod našao cilj i put k cilju, pa će na tom putu neumorno uslrajati. Riješenje židovskog problema iziskuje mnogo napora i velikih žrtava od cijeloga židovskoga naroda. Uz mnogo drugo, treba tu upravo ogromnih svota. Malo je tko dosele vjerovao, da bi židovski narod mogao u razmjerno kratko vrijeme sabrati u tu svrhu posebnu ogromnu svolu. Danas je dokazano, da novac nikako ne može biti zaprekom riješenju problema, da će se potrebna svota moći sabrati. Židovski je narod u Rusiji za vrijeme rata sred najvećih progonstva sakupio preko K 50,000.000, u Americi preko 80,000.000 za izričito židovske ratno-pi ipomoćne akcije u korist ruskih, poljskih i palestinskih Židova. Za centralne vlasti nema točnog pregleda, nu znademo da su i ovi Židovi za židovske ratno-pripomoćne svrhe sabrali goleme svote. A gdje su prinosi Židova drugih zemalja, gdje prinosi Židova za općenite ne posebne židovske ratno-pripomoćne uredbe, kada se znade, da su Židovi uvijek i svagdje bili prvi u darivanju? U gor. njim se brojkama divno manifestira duh židovske solidarnosti i darežljivosti. Cvrsto se nadamo i vjerujemo, da će židovski narod, koji je za üblaženje momentane bijede sabrao tolike svote, smoći i sredstva potrebna za trajno i temeljito riješenje židovskoga probljema. U četvrtoj godini svjeskoga rata, nakon tolikih progonstvi i muka, židovski narod stoji brojem i imetkom mnogo siromašniji, no spoznajom svojih životnih potreba, snagom svojih ideala, te voljom i nadom u bolju budućnost, mnogo bogatiji nego prije, te čeka, da prestane bez-

umno klanje Ijudstva i da nastupi mir u znaku potpune pravednosti i jednokopravnosti svih Ijudi i naroda!

Vijesti iz Hrvatske i Slavonije.

U ratu poginuli. »Židovsko akademsko potporno društvo« u Zagrebu izgubilo je na bojištima ove svoje bivše članove: Ivo Betelheim, dr. Marko Beck, dr. A. Breslauer, Josip Tischler, Leo Woititz. Čast njihovoj uspomeni! Podlegao teškim ranama. Naš mladi prijatelj, tehničar Josip K 1 e i n poručm'k 6. dom. top. bitnice, ranjen je u nedavnim Ijutim bojevima na ruskoj fronti i ispustio je svoju čestitu dušu u Kolomeji. S njegovim roditeljima tuguju svi oni, koji poznavahu ovog nadobudnog, darovitog i simpatičnog mlađiča. Čast njegovoj uspomeni! Ođlikovanje. Njegovo Veličanstvo podijelilo je gisdjanski kitt ?a zatlige II razreda predsjedniku židovtke općine u Zagrebu, dru. R. Siebenscheinu i predsjfdnika osječke opc'ine, dru H. Spitzeiu. Oba odličnika uživaju u javnosti visoki ugled poradi svoga živog djelovanja„ na području ratne pripomcći. Herzlova svečanost u Zagrebu. Ovu je svečanost priredila židovska omladina u prostorijama Hrvatskoga konzena. torija, dne 15. srpnja. S obzirom na zagrebačke i ratne prilike, bijaše posjet vrlo brojan. U programu, koji se sastofao iz prologa i recitovanja, naročito se i-takao odulji svečani govor g. L. St er na, o životu i radu dr. Theodora Herzla. Ovom prilikom su vrijedne našc go'apodjicc marljivo raspačavale Herzlove slike i sabirale za židovske svrhe. Posveta novog hrama u Bjelovaru. Dne 15. kolovoza obavljena je svečanim načinom posveta bjelovarskog novog hrama, koji služi izraelskoj općini na čast, a gradu Bjelovaru na ukras. Do podne toga daifa održana je svečana sjednica, u kojoj je zaključeno, da se Njegovom Veličanstvu otpošalje izjava odanosti i vjernosti; nadalje, da se pozdravi ztmaljski glavar, hrvatski ban. Posiije podne u 5 sati bijaše stari hram već prepun. Rabin S. D. T a u b e r držao je ganutljivu oprosnu propovijed. Nakon oprosnoga obreda preuzeše odličnici općine okićene svitke Svetog pisma (tore), pa ih nošahu pod nebom u povorci. koja kretaše iz starog hrama. Pred nebom stupahu djeca i djevojčice u bjelini, a iza tora svećenstvo, te članovi bogoštovnog vijeća i općine, konačno ženski članovi općine u doista uzornom redu. Pred novim hramom dočekao je povorku g. veliki župan L. pl. Labaš s predstojnicima i činovništvom gradjanskih oblasti, a g. pukovnik I. Turčić s časničkim ođaslanstvom. Ovdje je predstojnik općine g. dr. Jaša Herrnste i n pozdravio g. velikog župana i ostale odličnike, a zatim pređao ključ g. velikom županu, koji je novi hram otvorio i kao prvi unišao. Nakon što bjehu tore pohranjene u svetištu, a vječno svjetlo užgano, izrekao je virovitički rabin, dr. H. E, Kaufmann svečanu hrvatsku propovijeđ. Molitvom za kralja i dom, te pjevanjem kraljevke dovršena je svečanost, koju su svojim pjevanjem ukrasili kantor Fingerhut i precizno uvježbani mješoviti zbor.

Bosna i Horcegovina.

| Nathan Landau. | Prošle godine ote nam smrt ovoga čestitoga i plemenitoga starca. Nathan Landau bio je najstariji medju cijonistima jugoslavenskih zemalja. Svojim marom oduševljenjem i svježinom mogao je služiti uzorom i najmladjemu radniku. Odjegod je trebalo raditi za židovski narod i za cijonizam, bio je na svom mjestu, ne žaleći žrtava niti truda i pre- , zirući svaki napor. Djelovao je s mnogo volje i Ijubavi na raznim područjima. Bio je odbornik cijonističke organizacije, povjerenik židovskog narodnog fonda, a radio je i literarno. Idealni i skromni starac uživao je veliko štovanje svih svojih sugradjana, koji ga bez razlike odpratiše do groba .... Mi ćemo Natanu Landau sačuvati časnu uspomenu. Izbor nadrabina sefardske oT»ćine u Sarajevu. Dne 3. rujna izabran je nadrabinom dr. Moric Levi, dosadanji rabin sarajevske sefardske općine. Time je riješcno jedno goruće pitanje sarajevskih Židova, jer je već 14 godina nepopunjeno mjesto nadrabina. Po bosansko-hercegovačkom ustavu, sarajevski je rabin virilni član bosansko-hercegovačkoga sabora. Kako doznajemo übrzo će biti obavljeno uvedenje novoga nadrabina Dra Levia, koji je poznata i uvažena ličnost ne samo kod svojih suplemenika, već i kod nežidova. (O izboru nadrabina i ostalima znatnim dogadjajirna medju Židovima Bosne i Hercegovine, donijet ćemo izvorne izvje- 1 štaje u budućem broju). Oporučnl dar Natana Landau Židovskom narodnom fondu. Mnogi gorIjivi pristaše cijonizma žele još i poslije smrti da koriste židovskom nastojanju oko preporoda svete zemlje. U svojim oporukama ostavljaju cio imetak ili barem oveće svote Židovskom narodnom fondu. Neki odredjuju u svojoj posljednjoj odluci, da se imadu osnovati posebne zaklade, kojima takodjer raspolaže Židovski narodni fond. A za vrijeme svjetskog rata desili su se mnogi slučajevi, da su pali židovski vojnici ostavili svoj imetak Židovskom narodnom fondu. Pa i u našim krajevima našao se jedan čovjek, koji se sjetio narodnog fonda u svojoj oporuci. Taj plemeniti Židov, naš je čestiti, nedavno umrli starina Natan Land a u, učitelj u Bjelini. Cijelog svog života, riječju je i djelom, neumorno radio za cijonizam, a naročito je marljivo sabirao za Židovski narodni fond. Njemu osta vjeran preko groba, ostaviv mu svoj skromni imetak u iznosu od preko 3000’— K. Deseteroslruko vrijedi ova mala svota, jer je s velikom Ijubavlju kroz dugi niz godina sabirana sa željom, da bude kamen u zgrađi židovske budućnosti. Da počasti uspomenu plemenitog Landau-a, uprava je Židovskog narodnog fonda u Haagu (Holandija) zapisala Landau-a u svoju Z 1 a t n u knji gu, dalje je odredila, da se kroz sedamdeset godina, na dan njegove smrti, zasadi po jedno drvce u svetoj zemlji (Jahrzeitspende); konačno, da se tamo u njegovo ime kupi komad zemljišta (Landspmde). Neka nam Natan Landau bude uzorom požrtvonosti I

Darujte za Židovski narodni fond!

BROJ 1.

>Ž 1 D O V« (HAJEHUDI)

STRANA 3.