Жидов

IZ ŽIDOVSKOGA SVIJETA.

Iz carcuinskog vijeća u Beču. Židovshe pritužbc i pposvjedi. Bijeda evakuiranog židovskog pučanstva u Austriji. Željezna sila ovoga rata istrgla je oko pol miljuna Ijudi iz zavičaja, doma i od zanimanja, te ih bacila u tudjinu. Što su siromašni bjegunci pretrpjeli grozota, o tom su progovorili zastupnici naroda ukrajinskog, slovenskog hrvatskog i židovskoga. Carevinsko je vijeće izabralo posebni odbor za poslove bjegunaca, a stvoren je već i zakon, koj l ima svrhu da üblaži sudbinu bjegunaca iz raznih ugroženih krajeva Austrije. Svu grozotu i bijedu života bjegunaca iskusilo je osobito tisuće i tisuće Židova Crnu sliku njihovih patnja iznio je pred carevinskim vijećem, uz sveopće odobravanje dne 12. srpnja— nar. zastupnik Reit z e s, koji inedju ostalim vtli slijedeće: . . . „Mnogo hiljada siromašnih Ijudi tumara naokolo bez zavičaja u stanju histeričkog delirija ; djeca koja izgubiše oca i raajku, što no umriješe u velikoj bijedi i nevolji : kukavni, prosjaci, koji bijahu imućni i možda i sretni . . . Tri godine čame bjegunci iza ograda. Bez odijela, bosi moradoše hodati po snijegu i blatu, i ne imadjahu prilike da se umiju i operu. A i gladovali su. U drvenim škuIjama, u kojima življahu, ležali su i bolesni zajedno. Ali to ne bijaše bijeda uzrokovana ratom. Tu bijedu su bjegunci bili prisiljeni da trpe usred cvatućih krajeva, u blizini bogatih naseobina, gdje stanuju austrijski gradjani, koji nijesu u ratu izgubili svoje dobro i nijesu trpili muke begstva Zahtijevam, da se ustanovi krivnja onih organa, koji ugrabiše bjeguncima slobodu, a skriviše smrt muževa, žena i djece i koji su odgovorni zato, da su ugroženi život i zdravlje njima povjerenih Ijudi. Prihvatom ovoga zahtjeva dokazati če vlada, da više ne dopušta nekažljivo mučenje i oduzimanje prava stotinama tisuća gradjana, koji su vjerni caru i državi. Uspostavom ovog nutarnjeg mira poduprijeti će vlada i ostvaranje svjetskog mira“. Postupak sa Židovima u vojsci. Usjednici carevinskog vijeća od 16. srpnja g- govorio je narodni zastupnik Dr. Straucher o raznim nepravđama i iznimnim mjerama, koje trpi židovsko puča nstvo, a naročito je oštro prosvjedovao protiv postupka vojnih oblasti. Prema bečkom listu „Jiidische Zeitung“ donosimo iz govora Dr. Strauchera slijedeće: „Bezrazložno, hotimično vrijedjanje Židova u rezervatnim zapovjedima nažalost nije osamIjena pojava, već je to karika u nizu mjera, što odišu mržnjom na Židove. Gospodo! Vi poznajete imena pješačkrh pukovnija iz istočne Galicije i Bukovine, kao 9, 24, 25, 10, 41 i 77, pa 22. dom. pukovnija i druge, koje su se nedavno, u desetoj sočanskoj bitci osobito odlikovale i izvele neumrla junaštva, tako da su čitavi odjeli uništeni i iskrvariii. U tim pukovnijama bijahu ponajviše Ukrajmci i Židovi, kao i češke čete. U 24. pukovniji (Kolomeja), skoro 60% Židova, a inače prosječno preko 30% Židova, koji su razvili bezprimjernu požrtvovnost. 1 tada se još usudjuju, da naše židovske vojnike, pa i cijeli židovski narod blate neizbrisivim uvrijedama. (Odobravanje). Neću da dalje izrabIjujem strpljivost visoke kuće, ali se moram obratiti i na preuz. g. ministra za zemaljsku obranu i to zato, da već jedamput prestane u vojsci često uvredljivi postupak sa židovskim vojnicima, izrugivanje, zapostavljanje, nagovaranje s nadimcima i štošta tome slično. Upravo je sramotno i da se čovjek zgraža, da u vojsci vlada takova protuzakonita pravna nejednakost. Mi Ži-

dovi smo vazda iskreni i vjerni austrijski patriote. Prosvjedujem zato svečano i najodlučnije, u ime cijelog židovsfva Austrije, protiv sumnjičenja, da su židovske čete nepouzdane ili manje pouzdane i odbijam ove napadaje s indignacijom“. Nova ugarska vlađa i autonomija Židova. Ugarski ministar grof Teodor Betthanyi izjavio je na izbornoj skupštini u Szekszardu, ~da je dušom i tijelom pristaša zakonite inkorporacije autonomije židovske vjeroispovjesti. Domovinsko židovstvo, koje stoji na visokom stepenu kulture, vazda je oduševljeno pristajalo za ideje napretka, pa imade pravo tražiti autonomiju. Vlada, koja je voljna da ostvari misao pravne jednakosti i proširenja prava, nastojati će da što prije provede ovu reformu.“ Bespravnost Židova u Rumunjskoj. U ovoj zemlji još uvijek Židovi ne uživaju ravnopravnost, premda im je garantovana na cerlinskom kongresu. Kada se radi o bilo kakovim gradjanskim pravima, tada se Židovi smatraju tudjincima, za koje vrijede iznimne mjere. Ali zato ipak übire rumunjska domovina od njih porez u krvi i imetku. - Danas su Židovi u Rumunjskoj (u koliko ju još nijesu osvojile vojske centralnih vlasti!) bespravniji, nego li su bili u Rusiji za carističke vladavine. Pred očima cijelog svijeta gaze rumunjski državnici: i bojarski parlamenat medjunarodnim ugovorom svečano proglašena čovječanska prava svojih židovskih podanika. Za ovo nedostojno stanje nije kriy rumunjski-msod, koji i sam trpi od vladajuće manjine. Medjunarodni mirovni kongres, koji će se sastati, morati će učiniti sve što je potrebno, da se zajamči gradjanska i nacijonalna ravnopravnost Židova u Rumnnjskoj. Žfdovi i ruska revolucija. Poznato je, da su u krvavim bojevima, izmedju pristaša staroga carističkoga sustava i nove Rusije, sudjelovali i članovi raznih skupina ruskoga židovstva. Za pobjedu demokratskih načela u javnom životu, a naročito za izvojštenje ravnopravnosti Židova i ukinuće sredovječnih iznimnih zakona, žrtvovali su mnogi oduševljeni Židovi svoj život. Po petrogradskim ulicama protekla je i židovska krv za bolju budućnost Rusije, a i židovstva. Plod ovih žrtava bijaše ravnopravnost Židova, koju proglasiše odmah prvaci ruskoga naroda. Osim toga se je savjet radnika i vojnika izjavio takodjer za nacijonalnu autonomiju ruskih Židova. O prilikama u Rusiji izjavio se poznati uvaženi vodja kadetske stranke Vin a v e r, koji je ujedno i odličan predstavnik židovstva u Rusiji ovako: >Revolucija je izjednjačila Židove s ostalim njihovim sugradjanima i stoga je posve razumljivo, da su Židovi pristaše nove vlade. I budući da Židovi u socljalnom pogledu pripadaju malogradjanskom sloju, to su od veće česti takodjer pristaše konstitucijonalnih umjerenih stranaka. Oni su za strogi red i odlučni su neprijatelji svake anarhije i socijalne revolucije. Prigovaraju Židovima, da jedno tuce od njih zaprema oalično mjesto medju maksimalistima i pristašama Ljenina. Ako se usporedi ova šačica s cjelokupnim židovstvom tada se ovim ekstremnim elementima ne može pripisati nikakva važnost. Oni su posve izolirani, i od veće česti su odbacili židovsku vjeru, pa ih općenito preziru.

Ozbiijan su faktor samo tri velike židovske stranke : židovska radnička stranka, koja imade dosta socijalističke natruhe; cijonisti, koji marljivo rade oko preporoda Palestine i konačno skupina židovskih nacijonalista, koji stoje na reainoj podlozi i rade oko poboljšanja položaja Židova u Rusiji« Galičk) Židovi, osloboditelji vojnika iz ruskog zarobijeništva. Poslije zauzeča Čerriovica prijavilo se dosta vojnika, koji su se preobučeni skrivali u židovskim kuđama za vrijeme ruskog gospodstva. Slično se dogodilo godine 1915. nakon osvojenja Galicije. Iz svih zakutaka doiazili su vojnim oblastima vojnici središnjih vlasti: Tirolci, Madžari, Hrvati Židovi, Sasi, Bavarci itd., koji bijahu preodjeveni kao seljaci, kaftanski Židovi ili radnici, pa su se opet vratili svojim zastavama! Veliki je broj zaroblfenih vojnika, koje su galički Židovi oslobodili iz ropstva, preobukii i zatim opskrbljivali. Oalički Židovi, i sami mučeni i tlačeni po neprijatelju, dadoše tako, sred največe bijede,' lijep dokaz židovske vjernosti. Usprkos najvećoj opasnosti, oni su srčano i ustrajno vršili djelo oslobodjenja i tako u pravom smislu riječi svojim životom i imetkom radili za dobrobit domovine.

Iz Palestine. Pomozimo evakuiranom žiteljstvu u Palestini! Krvavi vali svjetskog rata dopriješe i do svete zemlje. Južna. Palestina pretvorila se u Ijuto bojište, a cvatuće židovske naseobine moradoše takodjer iskušati sve grozote savremenog ratovanja. Pod pritiskom dogadjaja ostavilo je više hiljada naših suplemenika, svoja kučišta i zavičaj. Orad Jaffa je ispražnjen, a njegovo židovsko pučanstvo, koje je svojim neumornim rađom pripomoglo procvatu ove znatne luke, odvedeno je u druge krajeve. I kolonisti iz židovskih naseobina u Judeji, moradoše u tudjinu. Bjegunci su izvrgnuti velikoj bijedi, oskudici i trpe od zaraznih bolesti. Samo obilna i brza pomoć kadra je üblažiti sudbinu ovih bjegunaca, koji nedužno izgubiše svoj dom, pa se sada potucaju od nemila do netraga. Dužnost je naša, da priskočimo u pomoć svetoj zemlji, a u prvom redu da spasimo đragocjene Ijudske živote. Darovi neka se šalju upravi „Židova“ ili banci S. M. von Rotschild Wien, I. Renngase 3. ~za evakuirce iz Palestine“. Posljedice ratovanja u Palestini. Poradi blizine ratišta tursko je vojno zapovjedničtvo odredilo ispražnjenje nekih predjela južne Palestine. Ovom je ođredbom pogodjeno najteže tamošnje židovsko pučanstvo, koje morade, u oči žetve, napustiti svoje domove. Doskoro se pročulo širom svijeta o velikoj nevolji evakuiraca, koji su pretrpili mnogo gorkih kušnja Da se üblaže i poprave posljedice nenadane evakuacije, započeta je medjunarodna diplomatska akcija, u kojoj je izmedju ostalih sudjelovao i španjolski kralj Alfonzo. O postupkus bjeguncima podnešeni su takodjer upiti u njemačkom Richstag-u i austrijskom carevinskom vijeću. Pod dojmom svega toga tursko je vojno zapovjedničtvo izdalo djelomice blaže odredbe.

STRANA 4.

»Ž I D O V« (HAJEHUDI)

BROJ 1.