Жидов

vanju toliko znamenovanje, jer nam on ne dolazi samo kao vrhovni vjerski poglavica, već i kao naš narodni vodja, s velikom posebnom misijom, da, udarivši čvrste temelje- našem nacionalnom razvoju, osigura židovstvu kao takovom opstanak. Sefardsko se židovstvo s pravom nada, da će novoizabrani nadrabin predusresti krizi, koja se sprema. Stoga očekujemo, da će naš dr. Moric Levi na novo oživjeti naše auto no m n e škole sa židovskom nastavom i jevrejskim narodnim jezikom u kojima će zavladati novi židovski duh’ kao prvi predu v j e t za probudjF vanje naše narodne svijesti, ojačanje ot. porne snage i očuvanje r\ašeg potomstva od asimilacije. Frobudjenju židovske svijesti i očuvanju narodnog integriteta doprinijeti će bez sumnje jedna jaka organizacija svih Židova Bosne i Hercegovine. Ostvaranje židovske organizacije, saveza svih bogoštov. ni h i židovskih autonomnih škola jesu želje, koje sefardsko židovstvo spajam sa imenovanjem dr. Levia za nadrabina. A u radu oko ostvarenja ovih želja naći će naš novoizabrani nadrabin potporu sviju nas. Dr. S. P-o (Sarajevo).

Vjeronaučna obuka za rata.

. Ne ćemo na silu dovesti u vezu vjeronauk i rat. To nama i nije potrebno. Imali bismo i bez obzira na rat kažemo mnogo toga o vjeronaučnom sistemu ili bolje nesi_ stematičnom vjeronauku kod nas. Nu mo. žebiti da ćemo u kojemu od budućih brojeva moći donijeti o tome članak iz zato pozvanoga pera. Za danas hoćemo samo da upozorimo, kako je kod nas rat utjecao na obuku u vjeronauku. U više općina mobilizovani su rabini-vjeroučitelji, u drugim općinama ispražnjeno je mjesto vjeroučitelja iz drugih razloga. Nema sumnje, da je bila dužnost tih općina da nešto učine. Te su se općine formalno pobrinule za supstituciju vjeroučitelja. Nu jesu li imali garancija da su našli odgovarajuću supstituciju i jesu li so o tome uvjerili? Mislimo, da će barem većina biti općina morati iskreno priznati, da se njihova djeca ne podučavaju u vjeronauku onako, kako treba. Rat već traje

četvrtu godinu. Djeca su dobivala ocjenu iz vjeronauka, da mogu prelaziti iz razreda u razred. Nu jesu li djeca i djaci doista vjeronauk učili, jesu ii ga u opće mogli učiti? Nijesu! Rezultati vjeronauka bili su slabi već prije rata kraj stalnih vjeroučitelja. Kakovi li tek moraju biti rezultati, ako vjeroučitelj jedne opčine polazi u drugu općinu na supsticijono gostovanje najviše jedan puta na tjedan, pa s muškom i ženskom djecom raznih godišta, kroz najviše 3 sata, mora »svladati vjeronaučni materijal? Ima djece, koja nemaju pojma o jevrejskom jeziku, i alfabetu, o molitveniku, obndima i povijesti. U školi, u vjeronauku ne dobivaju znanje i poznavanje židovstva, u roditeljskoj kući ih često ništa ne sjeća na židovstvo. Ova u vjeronaučnom i židovskoodgojnom pogledu tako zanemarena židovska djeca ne mogu ni postati ni ostati valjanim Zidovima. Današnje stanje vjeronauka otkriva nam jasno opasnost, da izgubimo jednu cijelu generaciju. Jedna je od najvažninih dužnosti bogoštovnih općina, da se pobrinu za odgovarajuću obuku svoje djece u vjeri. Neka se te općine zamisle u današnje mizerno stanje, neka uvide, da to tako dalje ne smije ići. Nije istina da se tome za trajanja rata ne može doskočiti. Tome se može. i mora doskočiti, a sada na početku nove školske godine skranje je vrijeme, da općine u pogledu vjeronauka savjesno učine svoju dužnost. Ako sami ne vide riješenje problema, neka se obrate na »savez« bogoštovnih općina i na savez rabina, koji su zvani, i dužni da u tome uvedu red.

Osiguranje budžeta izr. bogoslovnih općina.

Čujemo, da neki ugledni koprivnički Židovi pokrenuše akciju, da već sada za dugi niz godina osiguraju općeniti budžet. U tu svrhu osnivaju fond od predbježno K 50.000. —, koji je navodno već-u cijelosti uplaćen. Žalimo, da o tome ovaj čas još nemamo potanjih vijesti, no nadamo se da će nam za slijedeći broj stići. Zato danas još i ne možemo detaljno priopćiti ciljeve i štatute toga fonda. Nu mislimo, da pogadjamo, za čime se išlo. Mnoge su općine već odavna kuburile budžetarno. Izdaci su rasli u mnogo većoj mjeri od prrmitaka, jer u svim općinama postoji premalen bogoštovno-porezni maksimimu. Veleporeznici redovito riijesu dozvoljavali

odgovarajući povišenje porezne skale i maksimuma, a inim se neporeznim prihodima nije dalo postići ravnovjesje. Ako taj sistem potraje, bit će sve gore. Budžet je općina premalen i onemogućuje im da valjano ispune sve bogoštovno-općinske zadaće. Koprivnički Zidovr riješavaju taj problem posve jednostavno. Ne dirajući u porezni sistem ustrajaju dobrovoljnim prinosima*fond, kojega dohoci imadu pokriti eventualni budžetarni deficit. Preporučujemo imućnicima u svim našim općinama, da slijede primjer koprivničkih Zidova. Sto je u Koprivnici moguće, bit će valjda i drugdje u ma kojoj formi provedivo. Treba samo nešto dobre volje, ljubavi za židovstvo i razumjevanja za bogoštovno-općinske zadaće i potrebe .

Židovsko pitanje prema problemu austrougarske monarkije.

»Neuosterreichische Blatter (Wien Karlsbad Leipzig), koje zagovaraju preustrojstvo monarkije na federalističkom nacijonalno-autonomističnom temelju, jedan skroz moderan i demokratski mjesečnik bavi se u svojem 3. ovogodišnjem broju i si židovskim problemom Austrije, pa mu posvećuje oveći čianak. Stanovište je članka u glavnom slijedeće: Monarkija može ozdraviti i ojačati više no ikada, ako svi narodi dodju u, državi do odgovarajućeg uvaženja i ako se svima prizna pravo na opstanak i zastupanje njihovih interesa. »Jednako pravo zasve!“, N.e snrje biti gospodujućih i ugnjetavanih maroda. Židove treba takodjer smatrati i priznati narodom i dati im nacijonalno političkih prava i nacijonalno kulturnu autonomiju. Treba- pobijati asimilaciju Židova, a po gotovo renegatstvo. Asimiliranim se i pokrštenim Židovima ne smije dozvoliti da budu političkim vodjama, jer su uvijek najveći šoveni i najmanje snosšljivi prema drugima i jer truju javni život. Mlado. židove (nacijonaliste i cijoniste) treba srna trati reprezentantima židovskog naroda, njihove težnje treba podupirati. Ako narodi monarkije zauzmu ispravno stajalište prema židovskom problemu, lakše će se riješiti drugi unutrašnji problem monarkije. Primjećujemo, da isti list zagovara riješenje jugoslaveuskoga problema u smjeru ujedinjenja i samostalnosti svih jugoslavenskih zemalja monarkije.

vima pristup u sveti krug ruske književnosti, kao da je stvorio naseljenički kraj tamo, gdje se čini, da ne postoje nikakove priječnice, nikakove zapreke i nikakove carinske granice. A oni prevareni širom otvorenim vratima hrle jatomice ovamo; ali začarani krug napravljen nevidljivom rukom opet ih odbacuje, gura ih natrag snažnom otpornom snagom, a oni se povlače i postaju kompilatori, prevoditelji, recenzenti, repor. teri, kroničari interviviste . . . Baštininici Davidovih psalama intervivišu Kuropatkina. Pa zar pjevati pred cijelim svijetpm »Pjesmu nad pjesmama« zato, da poslije postanu koriste tudje poludivlje književnosti i da pjevaju punim glasom pratnju melodije po tudjim notama, zar to nije duševno kmetstvo, nije li to poniženje, koje je tim gore što pri tome nitko od nas krivnje ne nosi? Misle li oni možda da dostaje izbaciti iz svoje prošlosti dvije hiljade godina, zaboraviti »Tališ«, »Toru«, »Mikvu«, i Scho. lem Alejhema i naučiti na pamet »Ne zna

božja ptičica . . .« da postanu jedan Dostojevski], jedan Tučev ? Ne, da razumi jedni Dostojevskoga, morali bi se najmanje zs deset stoljeća natrag vratiti, ni za godini manje, zakopati se do vrata u snijeg, sputiti se u omorikove šume i zajedno sa divljim »gojima« stvarati njihov jezik, njihovu siromašnu estetiku, njihovu religiju s njima ići, u drvene crkve i jesti kiseli kruh, —pa tek onda doći na Nevski prospekt, da uzmognu bar malenkost od toga shvatiti, što se ovdje dogadja. Uvjeren sam da nijedan Židov nije u stanju shvatiti Dostojevskog, isto tako kao što ga nemože shvatiti nijedan Englez, nijedan Francuz nijedan Talijan, inače Dostojevskij ne bj bio Dostojevskij, a Židov ne bi bio Židov A da je to drugojačije, ne bih mogao Ži. dova cijeniti, ne bih ga mogao držati za ličnost. Židov, koji stupa u rusku književnost ne igra ovu ulogu moguće zato, što bi bio vez talenta, već zato, što jezik, kojim on ovdje piše nije njegov jezik, a estetika,

kojoj se on ovdje klanja, nije njegova estetika. Židovska mladež sanjarska, herojska, oduševljena mladež osudjena je na progonjena je djavolskom kletvom. Maksim Belinski (Otetšestvenija zapiski 1882) ima jednu novelu »Iskra božja«,- U njoj je Židov Silbermann »išao medju narod« zajedno s ruskom inteligencijom, te mora da ispija puni jjehar uvreda gadnog prezira i drskog zadirkivanja, i daj mu pehar pružaju baš oni, kojima je on cijelu svoju dušu posvetio, Ali te uvrede nijesu ništa prema čuvstvu onog bezdušnog odjeljivanja, koje Židove najdarovitije i -najduhovitije čini bezbojnim i banalnim, dapače trivijalnim; jer baš to odjeljivanje otima im iz ruku upravo ono gradivo, kojemu bi mogli udariti pečat svojih duša . . . .« Jak. —Izh.

STRANA 2.

»ŽIDOV« (HAJEHUDI)

BROJ 3.