Жидов

Brojanje Židova.

Da austrougarski Židovi u ovom ratu ispunjavaju rado i u najvećem opsegu sve gradjanske dužnosti, kod kuće i na ratištima? da mase Židova u Galiciji i Bukovini stoje na rubu propasti, baš poradi ratnih dogodjaja, sve to su činjenice, koje su poz. nate svakom nepristranom promatraču. Isto je tako ustanovljeno, da su austrijski Židovj dali državi veći broj vojnika, nego li. odgovara postotku židovskog pučanstva. A što se pak tiče časničkog zbora, to vrijedi naime za pričuvne časnike to su Židovi dali skoro dvostruki broj onoga postotka, što b' odgovarao broju židovskog pučanstva. A ipak se još čuju glasovi, da su Židovi »protežirani«. Tko pozna današnje prilike, čuditi će se smjelosti ovakovih glasova, kojima doista nema temelja. Istina, imade oblasti, gdje službuje nešto veći broj vojnika Židova, ali tamo ih nije postavila »protekcija«, već žy/i interes države i vojne sile, koji treba sposobne, povjerljive i savjesne sile, naročito ljude sa znanjem jezika i stručnom spremom. A k tome valja primjetiti, da su svi ovi vojnici razredjerii kao za druge vojničke službe nesposobni. Oni su pod trajnim nadzorom viših oblasti i valjda se nitko neće zaletiti o tvrdnje, da ih vojničke oblasti zaštićuju. Neprijatelji židovskoga naroda mislili su. da bi im statistika mogla dati novog oružja u borbi protiv Zidova. Mi se takove statistike ne bojimo. Ako je objektivna i uzima u obzir činjenice, tada može puštati samo sredstvom za našu obianu, jer će dokazati, da su antisemitske izjave doista neosnovane. Poznato je, da su i u Njemačkoj učinili pokušaj s konfesionalnim brojanjem u vojsci. Rezultat ovoga brojanja bio je protivan onome, što su neki mračni elementi očekivali. Od okruglo 70.000 njemačkih vojnika Židova, od kojih je velik broj dobrovoljno stupio u vojsku, odlikovano je preko 9.000. Izjave ratnih ministra dale su Židovima potpunu zadovoljštinu i brojanje je u Njemuokoj prestalo . . . Dakle neka se u monarhiji samo broje Židovi, ali neka se ne zaboravi brojati postotak palili, umrlih, nemoćnih, ranjenih, bolesnih i odlikovanih Židovu u vojsci. Neka se samo broje židovski grohoti nasočanskoj fronti. Neka se broje i grobovi nedužnih žrtava gradjanskog židovskog pučanstva u Galiciji i Bukovini, koje je toliko stradalo radi svoje odanosti prema monarhiji. Neka se broje udovice i si-

ročad i svi oni, koji ostadoše bez uzdržavntelja i hraniteljdl

Rumunjska vlada i ukinuće iznimnih zakona za Židove.

Rumunjska je vlade proglasila »tudjincima« Židove, koji žive u Rumunjskoj već mnogo stoljeća. A sada moraju ovi rumunjski silnici da. lutaju sami po tudjini. Kralj rumunjski, Ferdinand, traži u Rusiji ma gdjegod utočište. Ali zborovi se ruskih radnika i vojnika u pokrajinskim gradovima ne pokazuju nimalo sklonima, *da prime rumunjsku kraljevsku obitelj i rumunjsku vladu. Tako ih je zadesila sudbina, što su ju oni sami stvorili svojim Židovima u svojoj zemlji: smatraju ih »tuđjincima« i »nesnosnim inozemcima«. Pred neko je vrijeme ruski ministar vanjskih posala Tereščenko, po nalogu svoje vlade upravio na rumunjsku vladu prosvjednu notu, kojom upozdruje na to, da sadanja ruska vlada ne može da dopusti, da se u saveznoj Rumunjskoj postupa sa Židovima kao da su izvan zakona. Ta je nota proizvela neki dojam u Jašu, pa je rumunjska vlada odlučila, da ministar predsjednik Bratianu* ide u Rusiju i da se opravda pred ruskom štampom. 1 rumunjski je političar dr. Lipi otputovao onamo, te je izjavio pred skupštinom zbora radnika i vojnika, da će rumunjska vlada nastojati u slijedećem parlamentskom zasjedanju da riješi židovsko pitanje u pozitivnom smislu Zanimljiva je takodjer izjava ruskoga poklisara u Rumujsjcoj, Po! levvskog, koji veli, da su ga kralj, Bratianu, Jonescu i dr. uvjeravali, da će Židovi postati posvema jednakopravni. »Ali sadanja se rumunjska konstituanta ne bi mogla baviti ovim pitanjem, jer joj je kod njezinog izbora bilo povjereno samo riješenje pitanja izbornog prava i privatnog vlasništva. Trebalo bi dakle za židovsko pitanje sazvati posebnu konstituantu«. Ovo očitovanje poklisarove' jasno veli, da rumunjska vlada nikako ne kani da uistinu proglasi emancipaciju Žido\a, već da se sakriva i utiče kojekakvim labavim izlikama. Po svemu se ovom vidi, da se od sadanjih rumunjskih vlastodržaca ne može nadati ničemu. Kriva je ali tome čitava ententa. Kad bi Engleska i Francuska jednako uporno, kao što je to Rusija.'zahti-

jevale od Rumunjske proveđenje ravnopravnosti Židova, to se ona, kako je od njih financijalno i politički posve zavisna, ne bi mogla ukloniti tome zahtjevu.

Holandijski ministar Dr. Treub o Židovima.

Izjave, što ih je Dr. Treub dao članu židovskog dopisnog ureda u Haagu, glase: »Židovsko je pitanje medjunarodno pitanje, čije je riješenje od svjetskog zamašaja. Ako bi bilo moguće, da se kao posljedica rata postigne medjunarodno riješenje i osnutak židovske države, bilo bi mi to osobno vrlo simpatično. Dakako da bi to bio jedan od prvih zahtjeva, da se sveta mjesta kršćanstva na Istoku na ovaj ili onaj način stave pod kontrolu kršćanskih oblasti ili da zadobiju medjunarodni značaj. Sumnjam, da bi se mogle poroditi o tom ozbiljne poteškoće. Uskrisenje židovskog naroda bilo bi ideal već s čisto humanitarnog stanovišta. Svaki čovjekoljub morao bi željeti, da uspije riješenje židovskog pitanja u cijonističkom smislu. Zato ne bi smjelo ostati ništa nepokušano, da se omogući preselenje židovskog naroda u njegovb prvobitno obitavalište i time konačno riješenje ovog tako bolnog pitanja u dobrom smislu za cijeli svijet. Medjutim ne da se još sigurnošću pioreći, kojim će se narodnim pitanjima moraii baviti buduća mirovna konferencija. Da li će takodjer raspravljati o židovskom pitanju, stoji do prilika, pod kojima će se obdržavati vijećanje konferencije. Pitanje je baš, da li će rasprava biti ograničena isključivo na pretresivanje najglavnijih točaka ili će se ujedno raspravljati u opće o svim medjunarodnim pitanjima. Ako se potonje zbude, ne će se sigurno preći niti židovsko'pitanje. Kao državniku neutralne zemlje teško mi je, da se potanje izjavim o tom. Ne možemo prisiliti velevlasti, što da raspravljaju na mirovnoj konferenciji. Za Holandiju nema židovskog pitanja. Izrazito antisemitski pokret, kakav postoji u Njemačkoj i Austriji, ne poznamo, a smijem dodati, mi ga hvala bogu ne poznamo. Ja osobno ne osjećam antipatiju protiv Židova. Ima neugodnih Židova i neugodnih kršćana. A to će biti uvijek tako. I obratno ima izvrsnih Židova i izvrsnih kršćana. Dobra svojstva nisu mono-

Rani grob. Od S. Fruga. Sa ruskoga od A. K-o.

Glasna, izmješana vika ljudskih glasova dopirala je preko riječice do malog S ra d'ća . . . Utopila se! To su bile kobne riječi, što su išle od usta do usta. Struja ju je povukla sve do kotača stare zapuštene vodenjače. Sve je groza hvatala, kad su uočili izobličeno, naduto tijelo. Na desnoj ramenici vidjelo se na više mjesta tragove od zubi. Ispod duge, crne kose, koja joj se prilijepila na njenom licu, vidjelo se dva razrogačena, ukočena oka. Ali još strašnije, još groznije bile su joj istrošene usnice, na kojima kao da je sa zadnjim grčevitim izdisajima ostalo pitanje:- »Što ste iz mene učinili?« Evo u kratkim crtama životna slika tog, u cvatu mladosti i nada slomljenog, nedužnog biča. • • . Neopazice prošle su joj te tri godine u prijestolnici. I sad joj se stvouio novi svijet, novi ljudi, nove knjige i prvi

koraci k' ispunjenju njenih želja, za kojima je toliko čeznula, koje je tako dugo gojila i njegovala u svojim mladjim grudima. I sa svom strasti svog mladog srca, prepunog čežnje i nada utonula je u metež tog, njoj tudjeg života. Ona će biti liječnik ona će liječiti siromašne, osobito nesretne gladujuće seljake, besplatno. Ta ima joj tek 21 godina, a pred njom se stere jđš jedna cijela budućnost! Ona hoće na plemenit i pošten način vršiti svoje zvanje Ona će raditi za boljak čovječanstva i za znanost. I ona će biti sretna! Samo još dvije godine i onda je na ciljaj Njen otac je star i siromašan; snage mu za rad više ne dostaje, svakim danom mu postaje teže gibati kotač na točilu, pri kojem je proveo najbolje godine svoga siromaškog života i mukotrpnoga živovanja. No samo još dvije godine, onda će se i on moći odmoriti. On ne će morati više raditi, jer će, razumije’ se, kod nje živjeti. A njen Šaša? Njen dobri Šaša? ... Ta on ju tako ljubi! Nakon jedne godine stupit će

i on u život, kao neumoran, pošten radnik Ruku u ruku stupati će oni stazom svoga marnoga, sretnog života. On će se za taj život boriti i hrvati. I ništa ne smije slabiti snagu volje tih dvoje ljudi, koji su prepuni žara, težnja. 1 oni će biti sretni! Ti zanosni ideali i svjetle nade klijale su i cvale u svijetlim, jasnim noćima u malo trošnoj siromašnoj sobici mlade študentkinje. Ovdje u sjajnoj, bučnoj prijestolnici ima ona svoj rad i svoje nade, tamo u udaljenom gradiću Ijubeće očinsko srce. Rad, nadu i ljubav! . . . Pri tim mislima zaokupi to mlado, vatreno srce mirno i tiho blaženstvo. 1 napokon je kod kuće! I osjeća se tako dobro kod svog starog dobrog oca u tom mimom zakutku, gdje je provela svoje sretne dane djetinjstva. Oca si je jedva prepoznala r on je osijedio i zgrbia se. P3 kako se s njom veselio! Kako je izgledao sretno! Njegova kći, njegova Šonja, njegova mala Šonja kao liječnik! . . ! O Bože kako da shvati ? Pa ipak je tako!

BROJ 3.

»Ž I D O V« (HAJEHUDI)

STRANA 3.