Жидов

po sto gospodarski upotrebljenoga zemljišta jesu u židovskom posjedu. Židovsko pučanstvo zemlje po prilici 100.000 duša sačinjava tek jednu sedminu čitavog stanovništva, a niti jedan postotak cjelokupnog židovstva svijeta. Više no tri decenija trebalo je, da se i ovo malo uz najveće žrtve u novcu i krvi stvori. Na ove razmjerno malene uspjehe pozivaju se židovski i nežidovski protivnici cionizma kad od vremena do vremena proglasuju tvrdnju o pomanjkanju svake važr nosli cionizma. No ove tvrdnje imadu jednu pogrešku. One računaju samo sa mrtvim brojkama, a ne uvažuju neizmjernu živu energiju, koja je i ovo što je do sada stvoreno, izvojštila usprkos na prvi pogled nesavladivih poteškoća, ne vide intenzivnost volje, koja je upravljena na snažno izgradjivanje kolonizacije. Shvati li se duh, koji se iza svih tih stvari krije, način rada koji je učinjen, snaga motiva, koji su danas na djelu, da već stvoreno i dalje izgrade, a prije svega životna snaga, koja je u tom, što je stvoreno sadržana, ukazuje nam se ovo »malo«, što do sada u Palestini posjedujemo, kao potpuni dokaz za mogućnosti i izglede cionističkih težnja, upravljenih na preporod židovskog naroda u svetoj zemlji. Stoga je za stvaranje ispravnoga suda mnogo važnije promatrati, kako je naseljivanje Palestine nastalo i kako je izvedeno, nego li puko statističko nabrajanje njegovog obujma. Silne su poteškoće, koje stoje na putu cionističkim težnjama, no pouzdanje židovskog naroda, da će sve te poteškoće svladati i do željenog cilja doći, sve više raste. To nam dokazuju dogadjaji, koje netom doživIjujemo, a koji znače upravo manifestacije za bazelski program. U zadnje vrijeme pristupilo je cionističkoj organizaciji neko. liko grupa, koje svakasama broji na više dese.' taka hiljada .Židova. (N. pr. židovska općina u Wiltii, neke židovske grupe, u Engleskoj i Americi itd.) što naravno, znači silan porast aktivne snage cionizma. Naročito pak uvjeriti će svakog nepristranog promatrača, kratak pregled onoga, što je po Herzlu stvorena cionistička organizacija, vodjena širokim i modernim principima, za tek nekoliko godina u Palestini stvorila, da te poteškoće i ako su velike* nisu nesavladive. Mnogi židovski i nežidovski stručnjaci, medju njima Amerikanci

je tako nastala da je pok. vladar Franjo Josip otpustio ugarskim Židovima god 1849. nametnutu im ratnu kontribuciju od 2,300.000 forinta ali umjesto toga tražio je da se sabere iznos od jednog milijuna for. u svrhu »bogoštovne i školske zaklade« za izraelitsku vjeroispovjest. Sredinom je 50-ih godina ova svota bila uplaćena i iz kamata se uzdržava preparandija i rabinska škola. Rabinska ta škola sastoji iz višeg tečaja koji odgovara višim razredima gimnazije, i višeg teološkog tečaja, koji pet godina traje. Dosada je zavod svršilo 118 kandidata, od kojih je 10 umrlo, 3 se drugom zvanju posvetila, dok su od ostale 105-0 riče; 6 profesora u labinskim školama, 1 rabin u Njemačkoj, 5 u Austriji; 6 rabina i 22 vjeroučitelja u Budimpešti a 60 rabina u ugarskim općinama, 5 u Hrvatskoj: Ungar (Osijek), Diamant (Vukovar), Schvvarz (profesor u Zagrebu), Šik (Karlovac) i Urbaćh (Zemun). Poradi ratnih vremena proslavljen je

Oskar Straus i Morgenthan bili su uspjesima toga rada upravo zadivljeni.

Organizacija rada.

Djelatnost cionističke organizacije u Palestini počinje zapravo tek god. 1908. Velik je rad Židova i prije toga. Povijest osamdesetih godina puna je herojskih nastojanja, borbe sa tlom, sa klimom, sa neprijateljstvom beduina i sa vlastitim siromaštvom. Rotschildova uprava izbacuje nebrojene svote, no sve to nije stvorilo ništa sposobnoga za život. Inventar, što ga cionistička perioda rada u Palestini preuzima, bio je doduše razmjerno, dosta velik; brojne velike kolonije, počeci jevrejskog školstva, ali sve to opterećeno velikim pasivama. Gotovo svagdje rade arapski radnici, potpuna stanka u prometu sa nekretninama, rezignacija, što više zdvojnost duhova i iseljivanje omladine. Ruppin nazvao je ovo stanje zastarjelošću. (»Oberalterung.«) Tako je izgledalo u Palestini, kad se je u proljeću godine 1908. zaputio u Palestinu dr. Ruppin sa svojim vjernim drugom dr. Thon-om, i tamo otvorio palestinski ured. (Palestina Amt). Time su stvorili za palestinski cionistički milieu sasvim nešto novoga: modernu upravnu bblast. Do tada bili su ondje navikli živjeti kao u kakovoj kehili, i pitanja kolonizacije smatrala su se u neku ruku obiteljskim pitanjima. Iz početka dočekana je ova novotarija kao nešto stranog: tražilo se je pravo sudjelovanja j odlučivanja u iom uredu, ali cionističke vodstvo izjavljuje, da jedino onome koji nosi odgovornost, pripada i pravo odluke. Time je uvedeno načelo svake moderne uprave, koje od tada nije više napušteno. Za kratko vrijeme stekao si je ured i njegovi upravitelji ne samo opće povjerenje, nego i autoritet, kakovog do tada u tom krugu čvrsto združerph ljudi nisu nikome priznavali. Sa svim predlozima dolaze pred taj palestinski ured, u svim prepornim pitanjima, a naročito u radničkim preporima, postaje taj ured vrhovno sudište. Malo po malo spajaju se sa tim uredom, koji preuzima zastupstvo svih cionističkih institucija i upravu svih po organizaciji stvorenih uredaba, razna stručna povjerensva. Taj ured preuzima inicijativu za bogatu djelatnost organizacije, koja sada počinje. Najprije se stvara uz pripomoć židovskog narodnog fonda prva moderna gradska naseobina u Paleitini, Teli Awiw kod Jaffe. Ured, banka i gimnazija sele se ovamo,

40 godišnji jubilej u skromnim prilikama. U zavodskoj sinagozi obdržavala se svečana služba božja, kod koje je budimpeštanski nadkantor, L a za r u s koji je takodjer učitelj pjevanja na zavodu, za tu svečanost zgodne hebrejske molitve i madjarske pjesme pjevao, a govore su držali ravnatelj B 1 a u, rabin Neumann (Vel. Kaniža) prvi absolvent škole u ime rabinskog društva, te kandidat Schreiber u ime sadašnjih slušača, a prof. je Outman izrekao za tu zgodu sastavljenu hebrejsku molitvu. Osim bivših djaka škole prisustvovao lijep broj peštanskih židovskih pdličnjaka, izmedju kojih je Manfred Weiss pod dojmom svečanosti darovao 10.000 K društvu za opskrbu zavodskih djaka. Poslije svečanosti bio je banket, kod kojeg su se dakako nazdravice redale, od kojih ističem oou Dr. M e z e y - a, sadanjeg predsjednika upravnog odbora rabinske škole i tajnika zemaljske izr. kancelarije, koji je iznio rabin- , sko stališko pitanje. Priznao je, daje krivo što se u nekim općinama uticaj rabina uma-

i Teli Awriw postaje tako središte nOvožidovskog života Palestine. Jevrejska gimnazija, naskroz moderan zavod, dobiva ponosnu lijepu zgradu, te se iz jedva primjetIjivih početaka razvija u velevažnu uredbu. Istodobno osnovano je društvo za razvitak zemlje. (The Palestine Land Development Co.), kojemu je zadaća, da provede u Palestini sa velikim poteškoćama skopčani prenos zemljišta prigodom kupnje, parcelacije i okupacije, te da promet sa zemljištem centralizuje, da se tako stvore najvažniji preduvjeti daljne kolonizacije. Društvo riješava svoju zadaću sa razmjerno malenim sredstvima, te nakon nekoliko decenija duge stanke u kupovanju zemlje, prenaša dijelom za račun narodnog fonda, dijelom po nalogu privatnih kupaca, preko 50.000 dunama* zemlje u židovski posjed, uslijed česa je otvoreno oko deset novih gospodarskih točaka u Palestini. Društvo stavlja do onda Arapima u zakup predane posjede židovskog narodnog foda u promet kao obrazovališta za židovskera dnike, Kineret i Daganfa postaju tako židovske farme, u Ben Samen-u i Huldi zasadjuju se- nasadi maslinovog drveta, u Kineretu osniva se škola za vrtljarstvo i peradarstvo za djevojke. Namješteno je više vještih agronoma; Predavanjima, putujućim učiteljima, brošurama i izvrsno uredjivanim časopisom širi se po kolonijama gospodarska prosvjeta. U Ben Samenu uredjeno je uzorno stočarstvo sa mljekarstvom i u tu svrhu potrebnom gojidbom krme. Raspisuju se nagrade za vrtljarstvo i gojenje povrća, a istodobno je s pomoću narodnog fonda pospješen osnutak gospodarske pokusne stanice.

II. Židovski radnici.

Najvažniji problem židovskog naseljivanja, koje može da uhvati čvrsti korijen samo »židovskim radom na židovskoj zemlji« radničko pitanje, ne samo da se u svim smjerovima proučava, već se nastoji i na praktičan način riješiti. Židovski narodni fond preuzima na se skrb za radničke domove, te osniva veliki broj istih, čime se stalno naseljuju brojni jemenski Židovi, koji uslijed toga, što su tamošnjim klimatskim prilikama prilagodjeni, pružaju osobito dragocijeni naseobeni materijal. Nastaje organizacija židovskih stražara, koja postavlja kolonijama, hrabre mladiće za ♦ Jedan dunam (turska mjera) = '/u hektara

njuje ili pače izlučuje i u stvarima, koje se ne tiču uprave, nadalje da bi valjalo pitanje stalnih beriva urediti. Naveo je dalje koliko se trsi kancelarija da izhodi sve veće prinose .od države naročito za siromašnije općine. Sva ta pitanja mogla bi se valjano urediti ako bi uspjelo stvoriti organizaciju cijelog ugarskog židovstva, kako se to počelo god. 1869. na kongresu, ali se do danas sprečava sa strane ortodoksije. Rabinska je škola u Budimpešti takodjer dala poleta židovskoj znanosti u madžarskom jeziku. Madjarsko židovstvo obiluje velikim brojem književnika i učenjaka, koji su malns svi iz ove škole proizašli. Tako je u istinu bila na korist, i blagoslov madjarskom židovstvu. S.

Na tuđ joj rijeci. Od Šalum Asch-a (njemački od A. Eliasberga.)

Subota je popodne. Gradić je tih, kao da spava. Na klupama kraj kućnih vrata sjede krojački pomoćnici sa bijelim sve-

STRANA 2.

»ŽIDOV (HAJEHUĐI)

BROJ 4.