Жидов

ŽIDOV

HAJ’HUDI

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

1. prosinca 1917. - ZAGREB -16. hislev 5678.

Znamenita izjava engleske vlade za cijonizam.

Prema bečkom listu „Jiidisćhe Zeitung" priopćujemo znamenitu vijest o izjavi engleske vlade o cijonizmu zajedno s komentarom cijon. organizacije. Eto je : Engleski ministar vanjskih poslova Balfour upravio je dne 2. studenoga 1917. Lordu Rotschildu u Londonu dopis ovoga sadržaja; Ministarstvo vanjskih posala. 2. studena 1917. Moj dragi Lord Rotschild! Na veliko svoje zadovoljstvo dostavljam Vam u ime vlade Nj. V. slijedeću izjavu simpatija za cijonistička nastojanja, koja su po kabinetu ispitana i. odobrena. Vlada Njegovog Veličanstva promatra osnutak nacijonalne domaje za židovski narod u Palestini s dobrohotnošću i trudit će se što više može, da olakša postignuće toga cilja ; pri tom valja jasno razumjeti, da se ne će ništa učiniti, što bi moglo biti na uštrb gradjamskih i vjerskih prava nežidovskih zajednica u Palestini ili i političkog položaja Židova bilo u kojoj drugoj zemlji. Umoljavam Vas, da ovu izjavu stavite do znanja cijonističkoj federaciji. potpis:

James Balfour.

Ova je izjava engleske vlade događjaj izvanrednoga zamašaja. To je prvi

slučaj, da jedna velevlast oficijelno zap zimlje s'voje stanovište prema cijonizmir Prvi put je po jednoj evropskoj vladi podignut u krug znamenitih političkih problema sadašnjosti zahtjev židovskoga naroda za obnovom nacijonalnog života u Palestini. Smijemo reći,.da je priznanje ovoga zahtjeva po engleskoj vladi dogadjaj historičke znamenitosti. Skoro su sve države svijeta još uvijek sred krvavog rata i. možda će političke strasti gledati ovaj dogadjaj u različitom osvjetljenju. Medjutim, za nas cijoniste stoji čvrsto i nepomično činjenica, da je od najveće vrijednosti ovakvo priznanje našeg pokreta kao političkog faktora i to nezavisno o tome, kakove političke ciljeve žele postići vlade, kada zauzimaju prema cijonizmu stanovište na ovaj ili onaj način. Možda je nakana engleske vlade, da stavi Palestinu pod engleski protektorat. Ali niti u slučaju, da bi Palestina bila osvojena, ne bi još nip bilo riješeno pitanje državopravne pripadnosti i to poradi ustanova medjunaPrdnog prava, koje još vrijede. Palestina je tursko područje i ostat će, to i ako bi dalje prodrle engleske vojske. Samo mirovna konferencija i na njoj stvorena medjunarodna utanačenja mogu konačno odlučiti o pripadnosti jednoj ili drugoj državi u ralu osvojenih ili prijepornih područja. Već toga radi ograničila se izjava engleske vlade samo na priznanja cijonističkih težnja, i nije smjela dotaći državnopravni odnošaj Palestine prema. Turskoj. A po svoj prilici bijaše izričita želja engleskih cijonista, da je izjava obavljena u tom obliku, i bez saveza s ikakovim engleskim željama za protektoratom. To zahtijeva i biće cijonističkog

pokreta, jer kao prije, tako vrijedi i danas načelo Theodora H erzi a da djelo židovskoga preporoda u Palestini mora biti popraćeno dobrohotnošću svih vlasti i da mora uslijediti a potpunoj lojalnosti prema suverenom gospodaru zemlje. Imade razloga za predmnjevu, da će se vlade Udruženih država, Franceske i Italije pridružiti stanovištu engleske vlade u pitanju cijonizma. Želimo i nadamo se, da će i središnje vlasti , a naročito Turska zauzeti isto stanovište. Jer cijonizam imade samo ovaj jedini cilj. i J v Da s odobrenjem cijelog kulturnog sviti ta ; dovrši u Palestini djelo mirnog kulturnog rada, nesmetano i u sigurnosti, u korist židovstva i cijelog čovječanstva.

Izbori u zagrebačkoj bogoslovnoj općini.

Napokon više od s*/ a godina raspisani su izboii za predsjedništvo i vijeće židovske bogoštovne opčine u Zagrebu. Mandat sadašnjih članova tih bogoštovnoopćinskih tijela istekao je već pred 2 1 /., godine, mi gospoda su svoje mandate samovoljno produljila. Već to odaje, da dosadašnje predsjedništvo nema svijesti odgovornosti prema općini t. j. prema sveukupnosti općinara. Razlogom produljenju mandata naveli su ratne prilike. Ipak će se izbori sada provesti premda još uvijek traje rat, očito zato, što su nedavno bili izbori ža zagrebčko gradsko zastupstvo, čime je dokazano, da rat nije zapreka za izbore. Ovo oponašanje prilika, koje ne dozvoljavaju nikakove isporedbe.takodjer je

Martin Buber: Narodi, države i Gijon.

Autorizovani prijevod od Ignotusa.

Pojmovi i zbilja. Pismo gosp. tajn. vlad. savjetniku prof. Dru Hertnanu Cohenu. I. Vi ste, visoko poštovani gosp. tajni savjetniče, u K. C.listovima priopćili sastavak pod naslovom »Cijonizam i vjera«, koji mi se u mnogom pogledu, i to kako u svojim tvrdnjama tako i u svojim porekama, čini znamenitim, da preznamenititm a da- bi se smio sumarno raspraviti ili da se prije njčgov slijed misli nebi pomno proslijedio. Opravdavate ovu neobičnu Vam publicističko-polemičnu izjavu sa bojazni, da pogibelj, koju p» Vašem mišljenju cijonizam predstavlja, usljed povišene medjunarodne napetosti biva uvijek veća i aktuelnija. Širenje antisemitizma da prikazuje asimilaciju uzaludnom, a cijonizam kao jedino utočište. S druge strane ali da upravo cijonizam istančava osjetljivost za nacionalnu razliku i na taj način da mnoge, pošto ju nemogu savladati, zavadja do odluke, da ju pokrštenjem bar za svoju djecu otstrane. Vjeri pako i domovini jednako vjerni liberalni Židov da je »po cijonizmu izrugavan i prezren«, kao »kukavica i licerajetac« označen. Ali kao licemjerac i u svom religijozitetu, jer cijonisti nepriznaju nikome rcligijoziteta, tko nema židovskog nacionalnog osjećaja. Naprotiv da se oni, cijonisti, slažu u nenaravan savez sa orthodoxijorn, ma da se klanjaju panteizmu i židovskoj rasi daju

obilježje svetosti. Kad dakle, nastavljate Vi, cijonizam vjeru i narodnost postavlja jednu ravnom drugoj, to prije svega prigovaramo, da mi necijonisti nipošto nestavljamo vjeru izvan veze sa narodnošću. Mi samo nepostavljamo obje identičnima, nego činimo narodnost antropološkim sredstvom za uzčuvanje vjere. Narodnost je, izjavljujete Vi, »prirodni uvjet i osnovka za uzdržanje vjere«. Ali narodnost da je sasvim nešto drugo nego li narod. Narodnost da je prirodna Činjenica, a narod državna tvorevina. »Država istom osniva i utemeljuje onaj narod, sa kojim se poistovjećuje. Ali ovaj jedan državom definirani narod može mnoge narodnosti u sebi ujediniti, 1 njemački narod obuhvata više narodnosti, medju njima „našu postojeću židovsku narodnost -1 . Cijonizam ali da govori o narodu židovskom; nato bi imao pravo samo „kada bi načelno i beziznimno težio za židovskom državorn u . On ali da traži samo »javno-pravnu« (valja reći: javno-pravno osiguranu) domaju. Pošto ju on ali traži za Židove, a da nečini ograničenja: »za one Židove, koji doslije takpve nemaju«, to on time nesamo bolno vrijedja domovinsko čuvstvo onih Židova, koji već posjeduju domaje, nego se čini i krivcem dvoličnosti, koja za Vas »cieli cijonizam čini gotovo nepojmivom neistinitošću«. A bez istinitosti da nema »valjano orijentirane« religioznosti. 1 doista: kako cijonisti sa svojim panteizmom protuslove židovskoj vjeri, tako cijonistička literatura, i u djelima njemačkih rabina, obiluje frivolnim izrugivanjem najviše ideje židovskog religijozitetfi, ideje mesijanskog čovječanstva. Tome cijonizmu, koji potvrdjuje općenu predsudu

Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu, Oundulićevaul.22a 11. kat lijevo Rukopisi se ne vraćaju.

God. U 1

Izlazi dvaput mjesečno. Pretplata: Godišnje K 10, polugodišnje K 5. četvrtgodišnje K 3. Pojedini br. 40 fil.

Broj 6.