Жидов

vrlo -karakteristično za pronicavost i svijest dosadašnjih predstavnika općine. Izbori su raspisani zalO. —12. prosinca o. g., dakle na radne dane i baš za vrijeme radnih satova. Za treće izborništvo, izborništvo ekonomski najslabijih,raspisan je izbor za srijedu na sajmovni dan. Bolje se »izborima« nije mogao udariti žig puke formalnosti, istaći, da se ne želi vidjeti što više, već što manje izbornika. Možda će se ipak razočarati! Izborne su listine stajale članovima na uvid propisno samo osam dana i to propisno samo u hramu i u općinskoj dvorani, premda je predsjedništvu bilo poznato, da na taj način izborne listine ne će doći do velikog publiciteta. A do toga mu za cijelo nije ni bilo stalo, jer bi inače bio i ako mu' to nije dužnost u smislu općinskog Statuta izborne listine držao dulje otvorenima i bio bi upozorio općinare na te listine putem novina. Već prigodom zadnjih izbora predstavnika bogoštovne općine bilo je borbe. Pokazala se jaka struja, koja nije bila zadovoljna sa radom prijašnjega predstavništva, pa je postavila program, što bi ga naredno predstavništvo imalo provesti. Od toga programa nije provedena niti jedna točka ma upravo niti u najmanjem dijelu unatoč dugotrajnosti mandata. Današnjem je predstavništvu poznato, da taj program ne samo nije zastario, nego da taj program danas imade više pristaša nego prije. Ipak današnjem predstavništvu nije bilo ni na kraj pameti da omogući, da pristaše toga programa uzmognu vršiti kontrolu kod izbora. Statut ne poznaje stranačkih i programnih povjerenika kod izbora, Statut poznaje samo izborno povjerenstvo imenovano po predsjedništvu, pa je samo takovo izborno povjerenstvo imenovano. Duh liberaliteta nije se taknuo duše današnjeg predsjedništva. Aktivno izborno pravo imade svaki muški općinski pripadnik, kojem je bogoštovni porez odmjeren barem kroz tri godine prije izbora, a nije s uplatom poreza u zaostatku. U općinsko vijeće mogu izbornici biti izabrani samo onda, ako su-ugarsko-hrvatski državljani, a u predstojništvo samo onda, ako su uz to još zavičajni u kojoj općini u Hrvatskoj i Slavoniji. Prema tomu nije tako lako znati, tko zapravo imade aktivno, a tko još i pasivno i koje izborno pravo, pošto su izborne listine nakon kratkog vremena već zatvorene, te se sada

ne moga uvidrti. To vanredno otešćava postavljanje kandidatura. Ne misli se na obdržavanje izbornih sastanaka, na razvijanje programa i javno postavljanje kandidatura. Htjelo bi se u tajnosti postaviti kandidature, da se uz što manje sudjelovanje izbornika, u što većoj tišini izabere Jistina, za koju nitko ne bi znao, tko ju je postavio i kakov program ako o tome uopće može biti govora ta listina zastupa. Rezultat bi takovih izbora bio, da bi kraj sveopćeg nehaja izbornika bili »izabrani* uistinu imenovani prijašnji predstavnici uz posve nebitne pro- mjene: na mjesto mrtvih koje se na žalost ne može birati niti po zagrebačkom štatutu došlo bi nekoliko novih imena, a tu i tamo mogao bi biti izabran i kakov »opozicionalac«, koji bi predstavništvu bio u volji. Kompaktna većina bila bi u glavnom opet na okupu, da nastavi nerad, kojega nije morala ni prekidati. Izbornici se prema visini bogoštovnog poreza dijele u tri skupine: najbogatiji, bogati i plebs. Svaka takova skupina bira odjelito, a svakoj pripada jednak broj mandata (12 članova predstojničtva, 12 članova vijeća i po 2 zamjenika u svakom tijelu), premda prva skupina broji samo 130, druga 190, a treća 585 izbornika. Prema pravilima može —■ tko imade pasivno izborno pravo biti izabran ma u kojem tijelu. U praksi se to provadja tako, da se postavljaju u I. izborništvu kandidati samo iz I. skupine, u 11. iz 1. i 11., a u treće iz svih triju skupina tako, da se redovito bira iz 1. skupine polovica svih mandata, iz 11. skupine " 2 / fi , a iz 3 skupine Vc mandata. Pri tome se pazi da stanoviti bogataši, koji osim novca nemaju nikakove druge kvalifikacije svakako dodju u 'predstavništvo. Stanovite familije ili branše moraju takodjer biti zastupane u odgovarajućem broju. Ispričavaju se pri tome time, da bi općina materijalno štetovala, kad se izvjesne osobe ne bi birale. Sjajne li kvalifikacije za njih. A biva da se netko bira zato. jer se nadaju, da će se za uzdarje u oporuci sjetiti općine! Osobito su preporuke vrijedni i izaberivi takovi, koji su kao članovi prijašnjih predstavništva uvijek mudro šutili, nikada nijesu postajali neugodni raznim predlozima ili upitima i uvijek glasovali za „oficijelne« predloge. Još je bolja kvalifikacija onih, koji uopće ne dolaze na sjednice. Jedino se zamjera, ako član predstavništva

nije voljan, da dolazi u hratn k svakom svečanom bogosluženju u cilindru. Kroz godine postala je zagrebačka „izraelska" bogoslovna općina sve to više jednim upravnim tijelom, koje je židovsko tek u toliko, da primitci dolaze isključivo od Židova, a troše se u židovske svrhe u toliko, da se plaćaju židovski namještenici općine, troši nešto na židovski hram i židovske škole i slično. Nema tu svijesti, da je sve to (hram, škola, namještenici, predstavništvo, proračun itd.) sporedno, da su to samo nužni rekviziti jedne židovske bogoštovne općine, koji služe glavnom cilju izraženom u pravilima nešto oskudno u § 3. pogl. 11. »Zadatak bogoštovne općine«. Nema tu svijesti, da je to jedna općina, jedna zajednica notabene jedna zakonom obvezatna koja u stanovitom pogledu ima neke zajedničke interese. Naročito nema veze izmedju predstavništva i izbornika, nema svijesti odgovornosti, a najmanje je židovske svijesti i ž i d o vskog duha u toj općini i tom predstavništvu. Služba je predstavništva Ž. b. o. počastna i besplatna. Ako se i ne može kazati, da je ta služba iole naporna jer sve agende i funkcije obavlja sam, osobno i isključivo predsjednik, dok drugi funkcionari sa titulušima ili bez ovih nemaju upravo nikakove funkcije ipak navodno nijednom članu predstavništva nije stalo do njihovih počasnih mjesta i rado su pripravni da ih napuste ako ih se ne izabere! Samo što nastoje ipak, i to ne bez uspjeha i vrlo promišljeno i sistematski. da ih se uvijek ponovno bira, premda za općinu i za židovstvo nemaju nikakovih zasluga, niti imadu volje i razumijevanja, a kamo Ii ljubavi zažidovsko-općinske potrebe! Kroz godine podupiru i šire nehaj i indolenciju za židovsko-općinske Stvari, to im je najbolje jamstvo, da bi mogli biti ponovno izabrani. Zašto im je ipak do toga, da budu izabrani? Razlozi su vrlo raznoliki, nu nijedan nema sveze sa samim židovsko-općinskim stvarima. Ponajviše je po srijedi taština. Ljudi koji cijelo svoje znamenovanje dobivaju po novcu, htjeli bi doći do, manjeg ili većeg uvaženja u javnosti, pa im je židovska b.ogoštovna općina najbolji sprungbret. Do mnijenja nežidova tim je ljudima vrlo mnogo stalo. Nežidovi još nešto drže 'do »izabranika« židovskih općina i ne bi vjerovah, kako

kršćana protiv nas, da mi nemamo religijoziteta, mora se odgovoriti, da mi »u nekoj, prirodnoj činjenici, kao onoj narodnog podrijetla« nebi mogli tražiti »pravi i jedini-oslon za našu samosvjest«. »Tko sa cijelim žarom svog srca, potrešen i drhćući moli svoj „Šema Jisrael - *, taj i jedino on utvrdjuje svoj židovski ja nepokolebivo u duhu i u duši«. Sa tog stanovišta da se ima posmatrati i cijonistički zahtjev za oživljenjem jevrejskog jezika; dabome da je naša dužnost gojiti jevrejski jezik, ali ne kao profani jezik općenja, nego kao jezik naše molitve; toliko jevrejštine mora po tome (tako Vi precizirate svoj zahtjev) svaki naobraženi Židov nastojati, da stekne, koliko je potrebno za razumijevanje najvažnijih molitava. Takovim učvršćenjem i proširenjem svog odnošaja prema židovstvu bi njemački Židovi, po Vašem mišljenju, nadjačali cijonizam. Danas mogu da se osvrnem samo na one točke Vašeg sastavka, koje mi se čine osobito važnim, pa i na ove ne sa poželjnom opširnošću. * 2. : Kada dakle cijonizam poistovjećuje vjeru i narodnost, to prije svega prigovaramo, da mi necijonisti nipošto vjeru nestavljamo izvan veze sa narodnošću«. Mi necijonisti! Mislite li doista, da možete u ime necijo" ništa dati ovu izjavu? Ili samo i u ime liberalnih Židova, čijim govornikom Vi nekoliko izreka prije, i to sa pravom, istupiste? Od jednog stoljeća i duže naglašuju manje ili više liberalni Židovi u svim jezicima i naglascima, da u opće nema židovske narodnosti, ili, kako je Moriz akreditirani zastupnik,

očito protegnuvši posljetke -svog samoopažanja na općenitost, to formulirao: »Židovi nemaju više vlastite narodnosti; u opće nema više Židova, koji- ima samo još židovskog duha«. Ali Vi, gosp. tajni savjetniče, govorite kao da je priznanje židovske narodnosti integrirajući sastavni.dio necijonističkog, napose liberalno-židovskog naziranja o svjetu i zamjerate cijonizmu, što nikako nemože da zamjeti ovaj sastavni dio. Svakako, Vi naglašujete, da Vi u narodnosti, koju smo mi vični shvatiti kao histeričnu kategoriju, vidite samo »prirodnu činjenicu«; i doista upotrebljujete Vi u Vašim spisima termina »narodnost« i »pleme« ili »podrijetlo« kao synonima. Ali kako možete Vi, sa Vašeg stanovišta strogog starožidovskog monoteizma, podrijetlo uzimati kao »prirodnu činjenicu«? Židovska prariječ »sjeme«, koja nigdje nefali, gdje Bog sa Abramom i porodom Abramovim svoj savez sklapa i obnavlja, ne kod saveza nad žrtvom petih životinja, ne kod saveza na brdu Morija, niti kod saveza u Beth-Elu taj princip saveza da nije u povjesti djelujuća volja božja i smisao božji, već prirodna činjenica? Ali Vi sami u nastavljanju Vaših izvoda neuzdržajete Vašu definiciju na snazi ili dolazite, u protuslovlje s njom. Vi kažete: »Narodnost ima dašto jedan momenat, čijim jačanjem cijonizam prividno stiče zasluge; jevrejski jezik«. Žaboravimo na čas na pitanje »prividne« zasluge —. to nema sumnje, da Vi na tom mjestu označujete jevrejski jezik jednim momentom židovske narodnosti. Jeli to još uvjek prirodna činjenica, puko podrijetlo, »antropološko sretstvo« ova narodnost, medju čije momente spada jezik. Da li se i jezik porodom posjeduje? A pogotovo

STRANA 2.

»ŽIDO V» (HAJ’HUDI)

BROJ 6,