Жидов

Palestina kulturnim središtem, domovinom židovskog duha. Do nedavna nije se govorilo o cijonizmu u političkim sferama, a niti u općenitom novinstvu. Doduše, dnevnici su do* našali članke o vijećanjima za vrijeme velikih cijonističkih kongresa. Pokojni vodja cijoništa, Theodor Herzl, razgovarao je s najvišim vladajućim krugovima raznih zemalja. (Poznate su njegove audijencije kod sultana Abdul Hamida, talijanskoga kralja; zatim njegov nagovor njemačkom caru u poljskom taboru pred Jerusolimom, god. 1898. i rasprave s ruskom vladom u Petrogradu). Ali, premda je Herzlova ideja naišla svuda na dobrohotni doček, ipak nije do danas bila predmetom ozbiljnih političkih raspravljanja. Rat je donio i cijonizam na dnevni, red politike. Poznato je, koliko se Wilson zanima za osnovu židovskog naseIjivanja Palestine. Palestinsko povjerenstvo koje je imenovao Wilson, njegovo veliko zanimanje za zasnovani židovski kongres u Americi, sve to dokazuje, da je američka vlada voljna poraditi za ostvarenje cijonizma. U opće javno mnijenje zemalja sporazuma susreće sa'simpatijom cijonističke osnove. Sokolov, član užega akcijonog odbora cijonističke sv : etske organizacije pregovarao je nedavno s francuskom i talijanskom vladom o cijonizmu i dobio je na oba mjesta odgovor, da su te vlade voljne podupirati nastojanja, koja rade za ostvarenje cijonizma. Za jednoga razgovora Sokolova s papom, rekao je sv. otac; „Biti ćemo dobri susjedi". Engleska,, je svoje otvoreno zanimanje za cijonizam očitovala izmedju ostaloga i osnutkom židovskih legija, koje bi imale cijonističke zastđve'. U novinstvu zemalja sporazuma izlaze često članci o „židovskoj republici" o „židovskoj državi", itd. Osnutak židovskih legija nije proveden, jer su ugledni engleski Židovi izjavili da ovakove legije ne odgovaraju židovskim interesima. Jer »Židovi ne dolaze u streljačke jarke kao Židovi, već kao gradjani svojih zemalja«. Židovi kao takovi nemaju razloga da zapreme neprijateljski stav protiv Turske, koja je vazda zaštićivala Židove Stoga i nisu cijonistički zahtjevi upereni protiv interesa Turske,. Jer cijonizam ne teži za odcjepljenjem Palestine od Turske. Što on traži, to je javno-pravno osigurana tvorba autonomne židovske zajtdnice u Palestini. Ali židovska kolonizacija Turske može samo koristiti turskoj državi. Tako piše poznati političar za pitanja istoka i poznavalac Palestine, major Franz Karl Endres na uvodnom mjestu „Miinchener Neuste Nachrichten“ (dne 28. kolovoza). »Tko je vidio i proučavao cijonistički kolonizatorni rad u Palestini, taj mora priznati, da su ove cijonističke kolonije cvatuće kulturne oaze u pustinji bez kulture. Ako se nešto poznaje cijela Turska, tada se tom sudu još može pridodati, da je najvlastitiji interes Turske, ne samo da dopusti kulturni razvitak Palestine po Židovima, već da taj razvitak podupire razboritim mjerama. Samo židovska kolonizacija kadra je Palestinu učiniti privredno, snažnom zemljom. Ako se u velikoturskim krugovima cijonistički pokret smatra pogibeljnim, tada to odaje kratkovidnost, kojoj se moramo čuditi. Ako neki turski krugovi drže, da je pogibeljno naseljivanje Palestine po Židovima, tada je tome krivo Samo nepoznavanje cijonističkih osnova«. Uopće, uvaženi njemački muževi zagovaraju cijonizam u raznim listovima Njemačke. Tako vidimo, da ideja židovskog na-

seljivanja Palestine stiče ozbiljnih pristaša u obim taborima ratujućih vlasti. Možemo se nadati, da će židovsko pitanje biti konačno riješeno na budućem mirovnom kongresu. A drugo riješenje, koje nije cijonističko, ne da se niti zamisliti. Doklegod se židovskom narodu ne povrati njegova stara domovina, dotle će biti nezadovoljan i ćutit će se uvrijedjenim. Zdrav narodni organizam u Palestini znači ozdravljenje cijeloga židovskoga naroda. Takav organinizam načiniti će iz Palestine cvatuću zemlju i kako ono reče Max Nordau »potegnuti će granice Evrope do Eufrata«.

Stanje Židova u Rumunjskoj. Priopćuje Richard Schvvarz.

Iz Petrograda stižu razne vijesti o nečovječnim progonima Židova u Rumunj" skoj, izmedju ostaloga, da je 34 rumunjskih židovskih vojnika osudjeno na smrt na vješalima, a izim toga 'da se uskraćuje primanje na bojištu ranjenih židovskih vojnika u javne bolnice, poradi čega većina takovih bijednika uslijed nedovoljne njege kukavno stradava. Ovaj se postupak mora osuditi to više, jer imade malo koga, kome ne bi bila poznata požrtvovnost i junaštvo rumunjskih Židova još iz doba balkanskoga rata. Tada su u Rumunjskoj živući Židovi, odmah nakon proglasa mobilizacije cjelokupne rumunjske vojske, izim pod pušku pozvanih Židova, sastavili ~Židovsku dobrovoljačku satniju" u koju uvrstiše izključivo Židove od 18 —60 godina Ovu su satniju stavili na razpolaganje rumunjskom vrhovnom zapovjedništvu, da ju uvrsti kao i redovite židovske vojnike pod rumunjsku zastavu, da se bore za dobrobit i slobodu domovine. Ova je općenito poznata činjenica, naišla na sveopće odobravanje, kako kod stranih, tako i kod ondašnjih rumunjskih državnika, jer bje time pružen nov dokaz vjernosti i odanosti rumunjskih Židova, koji ne uživaju gradjanska prava, prama zemlji, u kojoj su ugledali svijet. Ova pripravnost i požrtvovnost „odanih i vjernih Židova" kako ih tada nazvaše duboko se je dojmila i samoga kralja. Tronut ovom vjernošću, obećao je kralj poboljšanje položaja i priznanje političkih prava. Ali to bijaše samo obećanje u časovitom oduševljenju, jer već prvi pokušaj u tom smjeru ondašnjeg ministra unutarnjih posala Take Jonescua donio je Židovima silna razočaranja. Kad je Europa još prije priznanja Rumunjske slobodnom državom prešla na pitanje Židova u Rumunskoj, došli su tadašni rumunjski zakonodavci na prevejanu misao, te-su ustvrdili, da u Rumunjskoj u opće ne obitavaju Židovi, već samo rumunjski držaljani i stranci. Kod rumunjskih državljana da nema razlike u priznai ju, te da uživaju svi jednaka prava, dočim je pako za „strance", a medju ove uvrstiše u Rumunjskoj tada živuće Židove potrebna još i propisana individualna naturalizacija. Ta se individualna naturalizacija temelji na posebnom zakonu, koji mora prije kraljeva odobrenja biti primljen od ~oba parlamenta". Valja spo. menuti činjenicu, da je u doba, kad je zakon odobren i u krepost stavljen, živjelo u Rumunjskoj oko 250.000 useljenih Židova, od kojih nije gotovo ni jedan uživao državljanstvo, te je tako u jedan mah tim preVejanim tumačenjem zakonaaondašnjih

rumunjskih ministara lišeno tisuće i tisuće Židova zakonitim putem svih prava. Stupanjem ovoga zakona u krijepost biva individualna naturalizacija od tog časa sve rjedja, dočim se pako iznimni zakoni, koji se odnose na ovu naturalizaciju, množahu iz dana u dan. Tako je učestvovanje Židova u bilo kojoj grani rumunjskog javnog -života, bilo vezano na državljanstvo, koje useljeni Židovi nisu posjedovali. Ovo državljanstvo oni jošte ni danas ne posjeduju, jer im se za stečenje istoga stavljaju nepremostive zaprijeke na put, te je postignuće državljanstva moguće samo u vrlo rijetkim, što više možemo ustvrditi, gotovo u posve iznimnim slučajevima. Obećano poboljšanje položaja, kao nagrada za požrtvovnost židovskih vojnika, nije uslijedilo. Naprotiv su posebne mjere proširene i na vojničko službovanje. Zakonom su Židovi obvezani na djelatno službovanje, a ujedno im je uskraćena svaka pogodnosf, koju uživa rumunjski vojnik. Jedna takova uskrata bila je zabrana primanja židovskih jednogodišnjih dobrovoljaca u pripravnu časničku školu, iz čega proizlazi, da Židov ne može postati časnikom ; jedna druga izključuje židovske vojnike od pukovnijskih promaknuća tako da rumunjski vojnik Židov, ne može postići ni najmanji čin. Tako je položaj Židova bivao od dana u dan sve nesnosljiviji. Oni odlučiše pošto po to poduzeti zadnji pokušaj. Sakupiše sve izdane posebne mjere i zakone i podniješe ovaj spis kralju podsjetiv ga na zadanu kraljevsku ri]eč. Kralj je primio s najvećom susretljivošću podastrti mu spomenspis obećavši provesti strogu istragu. Do danas u tom pogledu nije jošte ništa učinjeno, već se svakim danom položaj Židova u Rumunjskoj pogoršava. Ako li se ne će na budućoj mirovnoj konferenciji i ovo pitanje temeljito prorešetati i urediti, tada bi moglo doći do teške katastrofe za Židove u Rumunjskoj. VIJESTI. Iz jugoslavenskih zemalja.

Izborna reforma u hrvatskom saboru stupa u odlučni stadij. Mi smo več svojedobno označili naše stanovište i naš zahtjev u duhu prave demokracije, ali kako vidimo, vladajućoj stranci u Hrvatskoj Tiije do pravednog (proporcionalnog) zastupanja ovih skupina u Hrvatskoj, već upotrebljujući vlast u, ekskluzivno-nacijonalne Svrhe uvadja reakcijonarne viriliste. Prem smo.uvjereni, da je kod nje uzaludno svako dokazivanje u tom pitanju, to ćemo . ipak u slijedećem broju donijeti informatiran članak, da dokažemo, kako ova reforma ne odgovara demokratskom duhu vremena, jer je uza sVu tajnost i općenitost glasovanja ipak reakcijonarna i intolerantna, a njeno opće pravo je često tek prazno „pravo glasovanja 11 , a ne „izbora 11 . Drugi dopis iz Sarajeva. Čitajući zadnji broj Vašeg cij. lista svratio sam osobitu pozornost članku „Vijesti iz Sarajeva 11 , te budući da se nazorima nepoznatog mi autora potpunoma ne slažem, smatram svojom dužnošću, da primjetim slijedeće : Prije rata bilo je u nas dosta sposobnih sila za rad, i radilo se, ali ni izdaleka onoliko, koliko se je moglo i koliko je prema našim prilikama bilo potrebno. Podjimo u školu! Tu sjede djeca zureći u zid neznajući ni sami za što su došli. Kod kuće je slab odgoj, a vjerouči-

STRANA 4.

»Ž ID O V (HAJ’HUDI)

Broj 6.