Жидов

ŽIDOV

HAJ’HUDI

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

16. traaani 1918. - ZSEREB -9. ijar 6678.

Šekel.

Sto je šekel? Porez, što ga je svaki cijonista dužan platiti cijonističkoj organizaciji, ako hoće, da joj bude članom. Tko ne plaća šekel, nije i ne može biti članom cijonističkeorganizacije.nijc i ne može uopće biti niti cijonistom. On ne poznaje cijonizam jer koji bi razlog mogao imati, da ne plati šekel, da ne pristupi organizaciji? Biti cijonistom znači, upoznati i priznati važnost i vrijednost organizacije židovskoga naroda, znači uvidjeti dužnost jačanja te organizacije. Cijonista, koji ne plaća šekel i ne pristupa organizaciji je nonsens. Šekel iznosi K 2. — po glavi. Taj je porez jednak za sve članove, za muške i ženske, za stare i mlade, za bogate i siromašne. Premda cijonistička organizacija od uvijek propovijeda, da je svaki član dužan podupirati organizaciju »B’hoi Ivovho, b’hol nafšho, uv’hol m’odeho«, očekuje dakle, da će bogatiji i sposobniji za organizaciju više učiniti od siromašnijih i manje sposobnih, ipak je temeljna prinosna dužnost ustanovljena za sve članove jednako, sa istim iznosom. Potpuno je tu proveden demokratski princip: >Jednake dužnosti i jednaka prava za sve.« U mirno doba, dok je novac još imao neku vrijednost, upravo su najsiromašniji sa najvećim oduševljenjem plaćali šekel. Plaćali su ga oni galički, poljski, ruski i rumunjski Židovi, kojih je godišnja zarada dosizala jedva 300 forinti ili rubalja kraj brojne obitelji. (Nežidovi ne vjeruju, da se od takove zarade uopće mogio živjeti. Mi znademo, da je stotine hiljada židovskih obitelji i ovu nemogućnost učinilo mogućom.) I još su smogli novaca, za h der, za židovski narodni fondi i za šekel! To su oni Židovi, koje ne htjedosmo priznavati braćom, kojih smo se stidjeli, jer su im kaftani bili tako poderani, otrcani, i zamazani. Nu ispod tih kaftana kucalo je čisto, pravo židovsko srce. To su naši divni junaci, koji su dnevno posvećivali čast i ime židovskoga naroda, pokazujući sred najužasnijih prilika, dnevice, neizmjernu i neprispodobivu odanost, vjernost i požrtvovnost prema narodnim svetinjama. Da su poživinčili, ne bi im se moglo ni najmanje prigovoriti. Bili bi postali takovima, kakovima postaju svi drugi ljudi sred ovakvih prilika. Nu oni su postali sveci! i preturili su rat sa svim njegovim strahotama. Patnje drugih naroda nijesu ništa prema patnjama, što su židovski narod snašle. Njegove su patnje toliko veće, dublje i opsežnije, općenitije i strasnije, da su mu se ratne patnje drugih naroda mogle pričinjati srećom i blagostanjem. Što je židovski narod u ratu prepatio bio je maksimum onoga, što se uopće još dalo

podnijeti. Bilo je jasno je tako zlo, da gore već nije moglo bili, da je dakle obrat mogao nastati samo na bolje. 1 taj je obrat došao. Došlo je do velikog izbavljenja niske revolucije, došlo je. do afirmacije židovskih nada, težnja i po*reba; došlo je do priznanja, da i Židovi imadn pravo na dostojan ljudski i narodni život; da i oni imadu pravo na pravednost na i na domovinu. U lom času cijonistička organizacija opet traži od svojih pristaša i sumišljenika da plate šekel, da manifestiraju svoju pripadnost židovskom narodu, koji se pripravlja, da utre putove u zemlju otaca. U tom času svaka zemlja jer svuda je sjlan interes za cijonizarn pozorno promatra, kako će je njegovi Židovi odazvati tom pozivu, Židovski narod u galutu sada polaže pred drugim narodima ispit, zadnji ispit: Sada treba da se pokaže, da li je židovski narod u galutu voljan i kadar, dali jc vrijeđani dostojan živjeti. O uspjehu tega ispita ovisit će, kakova će da bude sudbina Židova u o.'jutu. Položimo li taj ispit, pokažemo li dovoljno razumijevanja za važnost časa, pokažemo li se zrelima, sposobnima i karakternima, steći ćemo si barem poštovanje, nešto malo sklonosti, a danas sutra možda čak i ljubavi naroda. Ne položimo li ispit, ne dokažemo li, da hoćemo ispuniti naš narodni poziv, proigrali smo posvema povjerenje naroda u našu sposobnost i čestitost, onda propadosmo konačno. Onda će židovski narod morati prigodom likvidacije svjetskog rata, kada opća katastrofa bude potpuna i očita opet preuzeti žalosnu ufogu munjovoda, koju je toliko puta igrao. Sred divljeg bezumlja ljudi i naroda bila bi uloga munjovoda tako strašna, da je ni židovski narod ue i i bio kadar živ do kraja doigrati Neka si nitko ne utvara, da bi upravo njemu moglo uspjeti, da spasi sebe i svoje sred općeg potopa. Tko svoju sudbinu hoće da odijeli od sudbine svojeg naroda, tko izdajstvom svojega naroda misli otkupiti svoju glavu, on će još najgore proći. Doći će na red, kad će bijes hiti najviše raspiren, a imat će već malo žrtava na raspolaganje, da se na nj fm a iskali . . . Zato svaki Židov već u svojem vlastitom interesu treba da napokon shvati, da je samo jedna židovska politika moguća, cijonistička i da postoji samo jedno riješenje židovskoga problema: cijonističkoZato je danas naša dužnost da ovu spoznaju posvuda raširimo, da je usadimo u svako židovsko srce, da privučemo i predobijemo svakog židovskog čovjeka. Svaki Židov u cijonističku organizaciju! Neka svijet vidi, da je cijeli židovski narod razumio, što mu je dužnost, što mora učiniti, da izvrši svoj narodni poziv, da si osigura narodnu budućnost.

Sakupljajte šekele, taj vidljivi vanjsk znak naše brojčane snage i volje! Nn prije toga govorile pred vašom braćom o šekeiima. Jer šekel nijesu dvije krune, šekel je priznanje, da za njim stoji potpun Židov Sakupljajte šekel, govorite o šekelu, da učvrstite i raširite organizaciju, koja cijeni prošlost, brani sadašnjost i gradi budućnos židovskoga naroda!

Židovski narodni fond.* Priprava zemlje radom pionirskih Zadruga.

Stjecanje zemljišta, to još nije sve. Posjed zemljišta mora se radom osigurati, mora se pripraviti za buduće koloniste, kakogod se moraju ljudi pripraviti, koji treba, da obradjuju zemlju. Za veliku zadaću pripravljanja, za lijepi pionirski posao da se učini novozemlja (Neuland) prikladnom za obradjivanje, da se otvore novi predjeli židovskoj kolonizaciji, da se rašire granice kulture i Palestine, nužne su radničke zadruge. Zadružni je pokret u Palestini nastao u jednu ruku iz prakse kolonizacije, a u drugu ruku iz nepresušnog idealizma židovskih pionira, koji su od 1905. amo polazili u Palestinu sa žarkom žudnjom, da porade kako za preporod židovskog naroda, tako i da zadovolje svoj socijalni nagon za stvaranjem. Radničke zadruge u Palestini najljepši sn izražaj za misao, da nova Palestina neće biti samo židovska, već da će u sebi nositi i klicu socijalnog obnovljenja. Od osobite su važnosti u kolonizacijonoj periodi, u kojoj se sada nalazimo, takozvani „kvncot kibuš“, okupacijone ii, aptirajiće zadruge. One imađe pravu zadaću pionira, da,stječu novo z e rn I j u za židovsku kolonizaciju. Slobodne radničke skupine pod vodstvom vrsnih predradnika preuzimlju gospodarenje na novo stečenom zemljištu, osiguravanje medja, provadjanje nužnih amelioractJT, podizanje produktivnosti tla do stanovitog stepena. Sav ovaj pripravni rad smatra se okupacijom, pravim uzimanjem u posjed zemljišta. Odatle ime skupinama, „Okupacijone zadruge-. Mi ćemo ih nazvati po njihovoj glavnoj zadaći „pionirskim zadrugama". Nastale su spontano u Palestini, gdje se je obradjivanje svakog novo stečenog zemljišta prvih godina davalo u akord. Ove zadruge imaju u Palestini ne samo veliko polje rada, već i veliku budućnost, isto tako kao u drugim zemljama gdje su se ovakove radne zadruge organizirale. U prvom redu daje nam Italija primjer zemlje, gdje se ujedinilo 55.000 zemljišnih radnika za zadružni rad, te provelo velike amelioracije i gradjevne radnje (.•Vidi br. 4, 6 i 7 iz g. 1918.).

Dopisi za uredništvo i upravu šalju se na adresu ZAO R E B Draškovlcenaul. 36.1. kat. (Lav Stern). Rukopi si se ne vraćaju.

God. 11.

Izlazi dvaput mjesečna. Pretplata: Godišnje K 1«, polugodišnje K 5, četvrtgodišnja K 3. Pojedini br. 40 fil.

Broj 8.