Жидов

u vrijednosti od stotine mi Iju na franaka za državu, provincije, općine kao i privatne zamljoposjednike. Da ovakav rad uspije, od potrebe je duh slobodnog podredjivanja članova pionirskih zadruga slobodno izabranim vodjama. Hoće se solidarnosti i idealizma, naprezanja svih sila, da se uradi, što je samo moguće, prave vjernosti za provedenje lozinke; „Svi za jednog, jedan za sve“ i gotovo nadčovječne žilavosti, da se svladaju zapreke i pogibli prvog vremena. Ovi pioniri stanuju u kućama, koje su pravo ruglo na higienu, piju vodu iz starih zdenaca, koji su rasadište malarije i tifusa; liječnik je daleko, do središta kolonizacije ne može se lako doći, često okružavaju ih opasni susjedi. Kasnija pokoljenja znati će cijenit veličinu rada, duševnu revoluciju gradskih proletaraca. koji su postali pionirima i žrtvama kolonizacije! Čim je radnička zadruga svršila ovaj okupacijom po :.i i ; jednom terenu, može da krene dalje, te preuzeti isti pionirski posao na drugom zemljištu. Ali može se naseliti i na NF zemljištu u susjedstvu nove kolonije, te skrbiti za gospodarenje polja i vrtova novo prispjelih zemljoposjednika ili kolonista, ako ovi sami ne obradjuju svoju zemlju. Ovake skupine, koje preuzimlju obradjivanje takovih gospodarstva, nazivlju se zakupnc zadruge. Pionirska zadruga može da dobije i nužni kredit, da se sama naseli na NF zemljištu, koje je učinila zrelim za kulturu. Onda je nastala zadružna kolonija ili naseobena zadruga. Unapredjivanje radničkih zadruga svih vrsti kreditom i inventvrom postavio si je zadaćom zadružni fond, teči ni to sredstvima novo osnovano 7 pionirskog prinosa Njegova će prije svega biti stvar, da pionirske zadruge obskrbi nužnim sredstvima i radničkim alatom. Skupine radničkih pionira dat će ŽNF mogućnost, da velike zemljišne kupnje izvede sredstvima koja će biti posljedak ~nahla“ akcije. ŽNF moći će razvijati svoje djelovanje kao zemljišni fond, riješen od brige, dali će naći prikladne elemente za naseljenje jednog zemljišta. Pionirske zadruge pripravljati će zemlju i davati ujedno neučenim useljenicima mogućnost, da usvoje ABC zemljišnog rada. a i više od tog Tako će ŽNF korak po korak pridonašati, da se riješe dva velika problema kolonizacije: pitanje zemlje i ljudi. ~Nahlah“ t. j. zemljišni fond i „pionirski prinosi 4 * čine program ŽNF za slijedeće vrijeme. Nalazimo se pred periodom sistematskih kupnja zemljišta u velikoj mjeri, kupnja u interesu cijelog naroda, kao njegovo neotudjivo vlasništvo. Stojimo pred periodom useljeničke rijeke radničkih pionira. „Hehaluc* 4 pokret u Istočnoj Evropj i Americi dokazuje to. Zemljišta u Palestini neće uzmanjkati. Ima ga onkraj Jordana u Gileadu i Bašanu. a ima i u Galileji i Judeji opsežnih zemljišta, što čekaju ljude, koji žele raditi. Ali ni ni takovih neće uzmanjkati. Tisuće i tisuće Židova, cvijet naše mladeži, ispunjava nagon, da stvore nov svijet, da obnove zemlju i sebe same ukorijenjenjem u domaćoj grudi. Spremni su da svezu svoju sudbinu sa sudbinom Pa. lestine i da stvore židvsku kolonizaciju na temelju židovskog rada i kulture. Ne raspolažemo gotr ni državnim instrumentima koji provadjaju siini proces spajanja naroda sa njegovom zemljom. Imadetno samo snagu da se dragovoljno oporezujemo za svrhe

našeg nacijonalnog rada. Neka bi židovske mase ~Nahlom“ i „pionirskim prinosima" omogućile Ž. N. Fondu, da ispuni svoj historički poziv u Erec-Israelu.

O patriotizmu naših Židova.

Izjava osječkih mladih Židova o jugoslavenskom pokretu potakla me, da nešto kažem o odnosima naših Židova prema hrvatstvu. Za doba vojne Krajine bilo je u Hrvatskoj vrlo malo Židova. Tek od patenta ravnopravnosti doseljuju se amo Židovi u većem broju. Od toga doba datira moderna hrvatska industrija, trgovina i novčarstvo Židovi, koji su amo došli kao pioniri gospodarstva, dakako da nijesu razumjeli hrvatske političke prilike i potrebe i nijesu odmah mogli biti hrvatskim patriotima. Bilo je na hrvatskoj javnosti, da pretvori došljake u patriote. No do danas se nije našao nijedan Hrvat, koji bi se ozbiljno i sistematično bavio predobivanjem Židova. Nasuprot, nigdje ni trunka simpatije. Naše. je Židove svagdje susretao antisemitizam. Ja primjerice ne poznam niti jednog hrvatskog pisca, koji bi simpatično opisao Židova. Ne znam ni za jednog hrvatskog velikana, koji hi bio filosemita. U svakom narodu imade antisemita, ali svaki narod ima i ljudi, koji su se znali zauzimati za židovstvo. Eno Zole, Nitschea, Lessinga, Sombarta, Gorkoga. Juškieviča, pa Orszeske, uz mnoge druge. I eto to razmjerno ipak malo imena bilo je dovoljno, da raspiri u Židova raznih zemalja patrijotizam za narode, medjuJiojima živu. Židovi nijesu za te narode samo gospodarski radili, oni su za njih radili i perom i mačem. Štampa cijeloga svijeta je od česti u židovskim rukama. Medju umjetnicima i naučenjacima je toliko Židova, da se njemački antisemiti boje da će se njemačka kultura požidoviti (verjuden). Madžarska literatura ne da se ni pomisliti bez Židova. A kod nas u Hrvatskoj? Gdje poznate hrvatskog publicistu ili književnika Židova ? Zadjite u hrvatske urede. Sigurno ćete rijetko naći Židove, a i ti su obično pokršteni. To je stanje prouzročilo,. da su naši Židovi bili donekle apatriotični, i da hrvatska riječ nije tako brzo prodrla u židovske obitelji. Jedino je škola tu mogla kroz dugi niz godina dovesti temeljitu promjenu. Prije svega, jer je po njoj velik broj Židova naučio hrvatski jezik, upoznao hrvatske prilike i potrebe i zadobio barem f6rmalno mogućnost i sposobnost za njegovanje hrvatskog patriotizma. Bez sumnje bi sada patrijotizam Židova bio vrlo brzo znatno porasao, da ga nije zagušio antisemitizam. Židovi postadoše patrijote u srcu, tihi, neaktivni patrijote, jer im neraspoloženje javnosti nije dalo javno djelovati. U to se doba javlja cijonizam, koji propagira židovski nacijonalizam, nu ujedno i aktivnu ljubav za onaj narod, medju kojim živimo. Cijonizam je podigao židovsku samosvijest, oplemenio židovski karakter i naučio nas ispravno gledati sve odnošaje ljudi i naroda! Ta je ideja zanijela i mnogog našeg Židova, koji je upoznao, da ga svagdje sreta antisemitizam, kojega će se riješiti samo ostvarenjem cijonističkih ideala. Tek svijesni Židov valjano i potpuno razumije boli ostalih potlačenih naroda. Zato

sada Židovi drugim narodima uspješnije pomažu u borbi za njihovu slobodu (Rusija, Poljska, Ukrajina!) I naši Židovi priklanjaju od sada više i plodnijih simpatija hrvatskoj misli, ma da ih se i sada još svagdje odbija. Potpuno razumijevanje hrvatske misli usplamtilo je u nacijonainih Židova veliku ljubav za Hrvatsku i veliku želju, da joj pomognu. Nu onda najednom osjete onaj duboki jaz, koji ih dijeli od antisemitske raspoložene javnosti, vide da im domovina nije majkom, nego samo maćuhom, koja s njima ne postupa kao s djecom, nego kao s pastorčadi . Mlada se židovska generacija želi s Hrvatima uhvatiti ujedno kolo, da svi skupa porade za oslobodjenje domovine i za unapredjenje njezinog boljitka. Zajednički je rad ipak nemoguć, dok nas se odbija po uzoru Čeha. Mislimo, da bi bilo ispravnije i korisnije, da se hrvatska javnost u tom pogledu ugleda u javnost onih naroda, koji se u javnom i političkom životu rado koriste židovskom pomoći. Naša je želja, da bi naši Židovi, u savršenoj nacijonalnoj židovskoj svijesti, radeći za svoj židovski narod, energično podupirali i pomagali svaku hrvatsku stvar. Do hrvatske je javnosti, da nam to svojim držanjem omogući. Jisromin. (Op. ur.: Donašamo jednu od izjava, kakove nam često dolaze iz redova naših mladih sumišljenika, premda taj člančić ni izdaleka ne iscrpljuje zamašitost i aktuelnost problema, o kojemu je tu govora. Pridržajemo si, da ovu materiju drugom zgodom sustavno obradimo).

Poljaci i Židovi.

Mirom u Brestu Litovskom bačen je medju Poljake i Ukrajince novi kamen smutnje. Pojavilo se tzv. ~Helmsko“ pitanje. Mirom je helmski kraj dosudjen novoj Ukrajini, a to smatraju Poljaci grubom povredom svojeg nacijonalnog posjeda. U svim zemljama, gdje obitavaju Poljaci, digla se bura negodovanja i prosvjeda, a naročito u Galiciji. Premda su Poljaci u novije doba stekli tužnu slavu, time, što sasma otvoreno tlače jaku židovsku manjinu, ipak su se Židovi, bez razlike stranaka, pridružili posvuda prosvjedu svojih sugradjana Poljaka. Ovaj istup Židova dobiva još veće znamenovanje, ako se imade na umu, da su Ukrajinci prema Židovima prijaznije i pravednije raspoloženi, nego li Poljaci. Kako su se Poljaci držali prema ovom rodoljubnom postupku Židova? Vrlo ružno. Oni su po starom apsolutističkom i reakcijonarnom receptu upotrijebili Židove kao ~munjovod“ svojih raspirenih narodnih strasti. Ne mogavši tvorno dati izražaja svojeg negodovanja prema onim vlastodršcima, koji su sklapali njima nepoćudni mir, jer su ti vlastodršci danas jaki „viteški" su Poljaci, izabrali nekoga, koji je slabiji, nemoćniji i iza kojega ne stoji nikakova oružana sila ili državna moć. Izabraše židovsko puč nstvo, da na njemu iskale svoj bijes i svoje narodno „ogorčenje“. 1 tako su bijedni Židovi, naročito u Galiciji, morali nedužno trpiti radi onih čina, za koje su odgovorni samo državnici i diplomati. 1 opet su nesavjesni agitatori pobudili živinske instinkte mase i opet su se odigravali pred očima oblasti i prosvijetljene javnosti prizori, kakve poznaje samo srednji vijek i

STRANA 2,

»ŽIDOV. (HAJ’HUDI

BROJ 8 .