Жидов

asprave na svojoj plenarnoj sjednici kako slijedi: ~Ž. A. P. D. smatra savremcnim i neophodno nužnim osnutak židovske djačke menze, u kojoj će naći opskrbu i utočište. svi oskudni akademičari Židovi kao što i srednjoškolci. Ostvarenje ove ideje imalo hi se povjeriti izr. bogoštovnoj op. ćini u Zagrebu uz suradnju Ž. A. P. D. j gradjanskih slojeva 11 . Ne ćemo se upustiti u potanko razlaganje uzroka povoda i pobuda, koji govore za ostvarenje menze. Dužnost nam je.ipak svratiti pozornost na najhitnije. Uslijed manjkave organizacije pripomoći i neznatnih raspoloživih sredstava bio je položaj naših oskudnih akademičara, a osobito srednjoškolaca kukavniji nego Ii igdje drugdje. Velika većina ovih bila je prepuštena sudbini, upućena na vlastitu pa nije čudo, da je bilo mnogo, suviše mnogo brodolomaca, koji su uslijed nesnosnih materijalnih prilika morali mladenačkim žarom započete nauke u neravnoj borbi napustiti i nepotpunom naučnom spremom ići u život, gdje ih je stiglo razočaranje. Danas već nesavremena institucija t. zv. „Tagessera", koja vrijedja i najelementarniji ljudski ponos, ne može da pređusretne, a kamo li da odstrani te žalosne posljedice, koje nas gromko opominju i zovu na dužnosti i žrtve, koje treba da pridonesemo. Institucija ~Tagessera“ stvara upravo nesnosan odnos jednako za djaka ; kao što i za dobrotvora. Potpora treba da liječi rane, a ne da ih zadaje, treba da uzdiže, u ne da ponizuje! Osnutkom medicinskog fakulteta na. rasao je broj židovskih akademičara, a rastj će postepeno sve više, osobito broj onih oskudnika, koji drže, da će u svojoj domovini, uz izdašnu potporu svojih suplemenika, lakše odoljeti poteškoćama, nego Ii u tudjini, gdje bi bili uslijed nevjerojatno teških materijalnih prilika današnjega doba izvrženi najvećoj bijedi. Židovska djačka menza bit će osim toga jakim uporištem i onih mnogih manje oskudnih, no neimućnih djaka, koji će prema prilikama uz umjerene cijene doći do čestite gradjanske opskrbe. Uvjereni smo, da će si. zagrebačka izr. bogoštovna općina shvatiti važnost momenta, a još više, da će kod ostvarivanja

ove plentenite institucije naići na svestrane simpatije, suradnju i najizdašniju potporu svih izr. bogoltovnih općina i najširih židovskih krugova u Hrvatskoj i Slavoniji, te Bosni i Hercegovini, jer će baš študenti iz provincije u najvećoj mjeri da uživaju blagodati ove važne humanitarne institucije. Želimo, da se najuglednije i najispitanije sile stave u službu stvari, pa ne sumnjamo, da će se uz današnje povoljne fin. prilike nekih krugova u sto skorijem vremenu i u što ljepšoj formi ostvariti židovsku djačku menzu. B. K pitanju organizacije naših omladinskih društava. (Dopis iz Zagreba). ,Jugendtag“ u Beču, koji je obdržavan polovinom prošlog mjeseca, zaključio je osnutak organizacije svih židovskih omladinskih društava u Austriji. Razlozi, koji su doveli do tog osnutka, bili su takovi, da je i laiku potreba te organizacije -morala biti shvatljiva. Nije se išlo za pompoznom formom manifestacije mladožidovskog pokreta ili za imitacijom kakove druge organizacije. Potreba se njezina osjećala, te je osnutak zrio plod dugogodišnjeg nastojanja. Jedno naše omladinsko društvo izaslalo je na taj „Jugendtag 44 svoje delegate. Vrativši se bio im je prvi posao, da ono, što su vidjeli i čulj u Beču, ostvare ovdje u drugom obliku. No začudo, kao da ih .na to bijesu nagnali oni razlozi, koji su temelj austrijske organizacije. Čini mi se, da njihovo nastojanje ne dira jezgru, nego samo površinu. Sasvim je naravno, da su se njihovi referati o ~Jugentagu“ držali vanjskih dojmova i da su na pitanje, kakovu bi svrhu imala njihova nova organizacija, dali nejasne odgovore. „Jugendtag" j.v Beču bavio se mišlju organizacije naših društava, te je u tu svrhu poduzeo potrebite korake kod vlade. Vrlo smo skeptični, da li će g. ban Mihalović i koalicija Židovima za volju promijeniti naredbe o zabrani društava i pravu sastajanja. No ove su poteškoće izvanjske i premostive. Ali mi ne vidimo prave svrhe osnutku udruženja omladinskih organizacija kod nas i to takvih „kao u Austriji 14 . Quod Ucet Jovi, non licet bovi. Temeljni je preduvjet jedne organizacije društava op*. stanak tih društava, a tih kodnasnema.

Što iole nešto vrijedi, to je ono nekoliko ženskih društava. Žalosno je, ali istinito : Muška, u koliko ih ima, ne vrijede mnogo. Njihovo se djelovanje gubi u parlamentiranju, vječnim izborima i priredjivanju zabava i zabavica. I ta bolesna društva (koliko ih u svemu ima na slavenskom jugu?) da dadu zdrav organizam? Nemojmo se gubiti u formama, budimo svijesni sadržaja i zadaće. Mnogo je nužnije uzgajati članove društava u židovskom duhu. Nama ne može biti svrha iskazati toliki i toliki broj članova društva ili organizacije, nego nekolicinu uspjelih produkata te organizacije. Stvorimo prvo nekoliko snažnih, valjanih i zdravih omladinskih društava, koja će znati što hoće ostalo će već doći, ako će bili nužno.

Mirko K.

Oraz (Bojovna asimilacija). Izvjestili smo Vas o osnutku »Židovskog narodnog društva« u Orazu. Rad napreduje povoljno i neprestano pridolaze novi članovi. Idilični mir, koji je do nedavna vladao u našoj opčini, je nestao. Velika zasluga u tom pogledu ide našega bojovnoga Roš-Hakola Rendija. Njegova je deviza: „Maleni smo i slabi. Treba da se uvučemo, pretvaramo i sakiivamo. Neka nas se ne vidi >i ne čuje, jer nas mrze i ne dadu nam živjeti". Ipak je njegova protivnost prema cijonizmu tolika, da je i sam napustio mir i bacio se u borbu protiv cijonizma. Piše bojovne cirkulare i razašilje ih ne samo po Grazu, nego i u Beč i Zagreb, svakuda, gdje se nada nači sumišljenika. Šteta, da toliku marljivost ne posvećuje boljoj stvari. Utvara si, da če on upravo Simon Rendi! zaustaviti razvitak cijonizma. Ne uspije li mu to, a ono bar hoće postići, da cijonizam u Grazu ne uhvati korijen. Jer upravo u Orazu ako već inače svagdje na svijetu cijonizam i židovski nacijonalizatn nemaju zaista raison d’ ćtre. Jer u-Grazu je dosele antisemitizam bio vrlo pristojan i podnošljiv, u Grazu je bilo i „njemačko-liberalnih“ (što još ne znači filosemitskih ili barem asemitskih!) listova, a sada Cijonizam i židovski-nacijonalizam probudjuju i prouzročuju agresivni antisemitizam. Kako se vidi, to su pretpotopni argumenti. Što im nedostaje na originalnosti, to se nadomještava smionošću tvrdnja i izvraćanjem činjenica. Ne možemo

Herzl omladini*.

. . . Današnji učenici treba da postanu pomoćnici i majstori, da bi mogli zamijeniti u radu za cijonizam nas, koji sada radimo, Cijonizam sam negdje nazvao beskrajnim idejalom. I doista, ja vjerujem , da će nam cijonizam ostati idejalom i poslije postignuća naše zemlje Palestine, jer, kako ga a shvaćam, sadržava cijonizam, ne samo jtežnju za osnutkom pravno osigurane grude za naš siromašni narod, već takodjer težnju za ćudorednim i duševnim usavršivanjem. Tko dakle mlađe duše vodi na ovaj put, čini, kako ja mislim, dobro djelo . . Omladinci, saberiti svoje sile! Trebamo Vas, čekamo na Vas! Ne vježbajte samo duh, nego i mišice! Jaki i uspravni treba da budete! A ućiti morate s marom i oduševljenje m\ Mi ćemo trebati Vašu snagu, kao i Vaše znanje\ . . . * Iz »Putnog blagoslova«, što ga'je Herzl napisao "tri mjessca pred svoju smrt g. 1904. za omlad st: „Uissri Hoffnung“, Beč.

Herzl na kongresu.

Svečano otvorenje prvog kongresa. Rasijani Izraelci sakupiše se. Na poziv Theodora Herzla došli su iz zapadne i istočne Evrope. I Amerika je poslala svoje izaslanike. Cinobradi čerkeski gorski Židovi sjede kraj Ži. dova iz Kaplandije, ortodoksni ruski rabini kraj njemačkih odvjetnika. Gledajući ovu skupštinu, ob: ze me neopisivo oduševljenje. Ovaj zbor Židova iz svih krajeva svijeta bijaše prvi uspjeh proročkih obećanja. Cio svijet upire poglede na ovaj zbor. Činjenica, da je uopće postalo moguće naći zajedničku misao za Židove svih zemalja i raznih civilizacija, za ortodoksne istočne Židove i asimilirane zapadne Židove, ta je činjenica ispunila svako srce neopisivim oduševljenjem. A kad je stupio na govorničku tribinu muž, koji je izrekao nezabovne riječi, da je cionizani povratak židovstvu prije povratka u židovsku domaja tada ga je neobična skupština pozdravila neprispodobivim zanosom i klicanjem. Još ga živo vidim pred očima, lijepog,

stasitog muža. U okviru crne kose i brade lice mj je blijedo kao alabaster, sve radi prevelikog unutarnjeg uzbudjenja. Tako je mirno, nepomično i oborenih očiju stojao, dok je okolo njega bijesnila bura oduševljenja. Ko bi mogao reći, što je oćutio u tim časovima? ... Tri hiljade godina židovske istorije prohujaše pored njega .. . Kroz žar arapske pustinje vodi velikan svoj narod iz ropstva u slobodu .... Hiljadu godina kasnije sagradio je drugi nanovo uništeno svetište i doveo rasijane opet u židovsku zemlju. Poslije petsto godina umiru zadnji junaci u plamenu goruće Morije. Uzalud pogiboše. Židovski narod luta po svijetu. Plamen osvijetjuje putove progonjenih. Neumorno putuju i bez cilja . . . A evo, tu stoji on, muž, koji je postavio cilj vječnom putovanju. Taj je cilj Cijon! Bura oduševljenja i odobravanja se utišala. Blijedo lice Herzlovo posta živahnije, a u njegovim lijepim nezaboravnim očima zasja žar proroka iz Judeje i Galileje , . . Herzl, majstor stila, nastavio je svoj prvi kongresni govor ...

Po dru M. Ebneru.

4

»Ž I D O Vc (HAJ'HUDI)

BROJ 13.