Жидов

njemački agenti, dok Nijemci vele, da su ih izazvali Poljaci. Bojkot protiv Židova propagira se i dalje u Galiciji. U Bukovini Židovi nastoje oko izgradnje uništenih im domova. U Češkoj su Židovi izmedju dvije vatre : Nijemci vide u Židovima prijatelje Čeha, a Česi germanizatore. Mržnja na Židove u Češkoj postala je nesnosna. Na bečkom medicinskom fakultetu uveden je unmerus clausus za galičke Židove. Židovi u Austriji vide pravi razlog svim unutarnjim poteškoćama u današnjem zastarjelom ustavu i traže bilo federalističku bilo centralističku Austriju sa nacijonalnim katastrom i nacionalnim autonomijama, pri čem židovski narod treba da dobije posebni nacionalni kataster.U Ugarskoj raste antisemitizam pod krinkom hajke na Oalicijance. Madjarski Židovi to ne razumiju, pa sami sudjeluju u toj hajci nadajući se, da će time udobrovoljiti vitešku braću Arpadovce. Nedostojno držanje macljarskih Židova, koji u Tisza-Wekerlejevoj ćuški vide zadovoljštinu i filosenitizam treba najoštrije žigosati*. Židovi u neutralnim i antantinim zemljama i u Americi nemaju svojih unutrašnjo-političkih problema, njihova se sva pažnja priklanja problemu Palestine. IJugos’avenske zemije.| U jugoslavenskim zemljama živo su odjeknuli svi li dogadjaji. Pokazala se potreba, da se istomišljenici opet okupe, i da se općinstvo sustavno obavijašćuje o svakoj znatnijoj pojavi u židovstvu. Kako smo od prestanka izlaženja „Židovske smotre** kroz tri godine bili bez židovskoga lista na hrvatskom jeziku, pozdravljeno je izdanje našega lista velikim oduševljenjem. Nakon godinu dana opstanka izlazimo kraj 1500 pretplatnika u nakladi od 1700 primjeraka. Ne govorimo o poteškoćama izdavanja našega lista, zadovoljni smo, ako smo ispunili našu zadaću: da informiramo našu javnost i da stojimo na braniku židovskih interesa. Naročitu smo pažnju posvetili židovskom narodnom fondu, koji je u ovo godinu dana primio daleko prečo 100.000 kruna, a samo od 1. siječnja o. g. preko K 90 000 Židovski društveni život razvio se dosta lijepo, koliko je to bilo moguće kraj zabrane svakog skupštinskog i društvenog rada u nas od početka rata. U više je mjesta bilo vrlo uspjelih makabejskih večeri i prikazivanja židovskih pjesama, a u vrlo mnogo mjesta bilo je dostojnih Herzl-svečanosti. Sada se počinje razvijati židovski omladinski i športaški pokret. Židovska djevojačka udruženja preuzela su u odsuću naših drugova-vojnika vodstvo organizacijonih posala naročito oko Židovskoga narodnoga fonda. U Sarajevu izdavat će se židovski tjednik. _ Osnovane su dvije židovske banke, jedna u Sarajevu, a jedna u Tuzli. Pristupamo izdavanju židovske knjižnice. Broj cijonista iznosi 1600 prema dosadašnjem brojenju; dok stignu svi izvještaji i obračuni, bit će ih do 2000. Moramo misliti na to,‘ da što prije . sazovemo cionističku zemaljsku konferenciju , koje nije bilo već 5 godina da izabere vodstvo i ustanovi funkcije, odgovornosti i zadatke. Svakojaki opaki elementi (šeprtlje, nesposobnjaci i glupani), neznajući kako bi afirmirali svoj bezsađržajni patriotizam, kušaju doći do jeftinih lovorika širenjem antise* Rekoše ; „ŽiJovi su sami krivi antisemitizmu. Ponajviše su zabavljeni u zvanjima, gdje ima najviše ratnih lihvara**. (Dakako, madjarski veleposjednici i agrarci, nijesu ratni lihvari?!)

mitizma. Taj ■. uvijek uspjeva kod malenih duhova. Mi ćemo im njihov nečasni posao oteščavafi i ogorčavati, koliko nam Dude moguče i oderat čemo im obrazine. Nadamo se, da če nam uspjeti otkloniti ovu štetu od našega naroda u jugoslavenskim zemljama i od naše domovine. Ova je godina dokazala, koliko se kod nas dade učiniti uz nešto dobre volje kraj malenoga broja suradnika. „Ne može se“ je izgovor onih, kuji ne će da rade. Koliko bi se više-postiglo, da svaki učini svoju dužnost, da sav posao ne leži na nekolicini ljudi i da se snmišljenici ne dadu toliko opominjali na vršenje svojih dužnosti. Nadamo se, da če napokon svi naši Židovi razumjeti veličinu naših zadaća i da če odsele dostojnije podupirati u Cijeloj istoriji besprimjerno nastojanje, da se narodu bez zemlje stvori centrum u zemlji otaca.

Johanan Thau.

(J ovo strahovito doba hara smrt u tolikoj mjeri, da nas već ne može niti iznenaditi vijest o smrti kojeg dobrog prijatelja ili ako nam nestane koja uzdanica židovskog naroda. Svaki nam čas može oteti jednoga između onih tolikih, koji se zdravi i mladi potucaju od nemila do nedraga i na raznim bojištima čekaju na svoj udes.. . Ipak me je glas o nagloj smrti Johanana Thau-a veoma iznenadila i duboko potresla. 1 Johananan Thau vršio je službu za državu u osvojenoj zemlji. Ali ne kao bojovnik, već kao uvaženi upravnik. Kad je buknuo rat službovao je Thau kao upravitelj političke oblasti u Prijedoru. Poslije, poslan je okružnom zapovjedništvu Stari-Bar u Crnoj gori za civilnog povjerenika. Prije nekoliko mjeseci premješten je u Nikšič, u istom svojstvu. Jedva je prošlo nekoliko dana, što mi je Thau priopćio, da će doskora biti premješten u Ipek. U istom pismu izražava zabrinutost radi bolesti svojih starih roditelja. A sad najedamput, stiže mi iz Sarajeva glas, da je Thau umro, nakon krakog i težkog bolovanja... ĆJoš nedavna odlikovan je viteškim krstom reda Franje Josipa. Johanan Thau bijaše najsimpatičnija pojava med ju juga slovenskim cijonistima. Tih ali intenzivan radnik, koji, uzprkos svojeg službenog polpžaja. bijaše vazda vjeran branič svog naroda. Uspravan Židov, plemenit i otmen značaj. On nam je uzoran primjer za oplemenjujući! snagu cijonizma. Odrasao u asirnilantskoj kući, ne samo da je našao sam put k židovstvu, već ie, ekbi, i roditelje te cijelu svoju okolinu sa M>hom povukao. Njegova vjerenica nosila je njega radi samo židovsko ime. Nezaboravno će biti njegovo djelovanje u malenom krugu u Banjaluci, gdje je bio žarište židovskog života. U službi bijaše Johanan Thau pravedan, dobrohotan i susretljiv. Pučanstvo ga je cijenilo, jer je u njem našlo zaštitnika, koji je imao razumijevanja za narodne potrebe. Vlada ga je, cijenila radi sjajnih sposobnosti i savjesnog službovanja. U privatnom životu. Thau je cijonista dušom i tijelom. Sve njegove misli kretale su se samo oko sudbine židovskog naroda. Svako njegovo pismo odiše ljubavlju za židovstvo, čije ga se patnje u ovom ratu duboko kosnuše i čije nade bijahu i njegove nade.

Nije dugo, što mi je Thau pisao »S najvećom napetošću i strepnjom pratim razvoj i aše stvari. Intenzivno sam zabavljen pitanjem, kako ću stanovište moći lično zauzeti prema ovim pitanjima ?“ Johanan Thau izvršio je zadatke, koje si je postavio. Preko dvadeset godina pripadao je mladožidovskom pokretu. Kao djak radio je u »Bar-Giori«, kao zreli muž bijaše čvrsti stup pokreta. Umro je čovjek, obdaren najljepšim vrlinama. Takovih muževa imamo malo, a trebali bi ih vrlo mnogo za postignuće našeg cilja. Umro je čovjek na pragu čiste sreće; umro je dobar Židov, koji je sto jao pred velikim zadacima. Umro je naš Johanan Thau, ostavivši veliku prazninu u našim redovima . . . Moj mili, siromašni prijatelju, neizmjerna je moja žalost za Tobom! Gustav Seidemann. Prijedor, 24. elula 5678.

David Wolfsohn o cljonizmu.* (Povodom petgodišnjice smrti.) . . . Bacimo samo za čas pogled na povijest našega naroda. Ona nam daje velike i strašne pouke. Veći dio našega naroda bijaše u điaspori vazda izvrgnut progonstvima i pritisku, a sretne manjine i svjetliji časovi upravo izčezavaju u tmini jada i nevolje. Toliko napaćeni narod treba već jednom da se uzvine do na veliko zasnovanoga djela, koje će nastojati, da ostvari nacijonalno spašavanje. Narod se već jednom mora postavili na noge svom snagom i prosvjedovati protiv toga, da uvijek plaća račun za druge, u svim mogućim borbama i prevratima. Narod se već jednom mora pobrinuti, da si nadje sigurno i dostojno mjesto, te da ne bude svagje izmedju čekića i nakovnja. Naš program stoji jasno i odredjeno pred očima cijelog svijeta: Mi težimo za postignućem javno-pravno osigurane domaje za židovski narod u Palestini. Naročito ističemo, da mora ostati netaknuto ovo stanovište političkog cijonizma. Nastojat ćemo, da idući pravim putem, postignemo cilj, što smo ga sebi postavili u našem programu. U poštenju naših težnja leže jamstva naše buduće pobjede. Ali moramo težiti k našem cilju žilavo, neumorno i sistematski. Tri su temelja, na kojima počiva naš radni program: Politika priprava naroda i priprava zemlje. Ova se tri temelja dodiruju. Stoga moraju složno djelovati svi oni, što grade temelje cijonističke zgrade. Politički je rad potreban za ostvarenje pravnih uslova i za postignuće potrebnih jamstva. U tome se baš očituje veliki napredak od nekadanjeg hovevecijonizma do cijonizma. To je moderni, veliki potez, dodirna točka s velikim svijetom, i spojnica sa narodnopravnim pitanjima, radi kojih su si naša nastojanja prokrčila put iz zakutaka sićušne filantropije do oblika pokreta, koji obuhvata svijet. Ova jezgrovita točka ne smije biti pomaknuta.

, David Wo!fsohn naslijedio je 1906. Herzla u predsjedništvu svjetske cijon. organizacije. Bio je po zanimanju trgovac. Umro je u septembru 1914. dana 24. elula. U ovom su članku sadržane glavne misli Wolfsohnovog govora na VIII. kongresu u Haagu god. 1907.

BROJ 17

ŽIDOV* HAJhUDI)

STRANA 3,