Жидов

David Wolfsohn.

Napisao:

Max Nordau.

Jeka je donosila preko gora riku topova, a ja, bjegunac, koji sam ostavio svoj dom i kućište svoje, koji sam rastavljen od svih onih, koje vofim, slušao sam je i trpio : Uto dodje k meni, bilo je to u prvim danima mjeseca listopada jedan moj prijatelj, kojemu dolazi „Jevvich Chronicle", i javi mi, da je umro Wolfsohn prije četrnaest dana. Vijest me je satrla. Neko sam vrijeme zaboravio čak i grozote našega vremena. Nijedan od listova, koje ovdje mogu da čitam, nije ni jednim slovom spomenuo tu lugu, što nas je snašla. Nestao je veliki Židov, kojega je svijet prerano izgubio, ali mi sami tužimo za našim, pa ma i 'velikim mrtvima. Kad smo eto tako osamljeni, sveta nam je dužnost, da bar mi sami štujemo i častimo svoje, kako su i zaslužili. Herzl je bio snažna, stvaralačka pojava poput Mojsije. Ne ćemo Wolfsohna da usporedimo s njim. Ta on ne bi bio podnio, da ga stavimo u isti red sa stvaraocem divne cijonske ideje. On je bio jozua toga Mojsije, a to je mnogo. Njega su krasila svojstva, što čine pravoga muža. On je mogao da bude požrtvovan u tolikoj mjeri, da zaboravi sebe; mogao je, da se divi onomu, što zaslužuje udivljenje, a da nije nikad zavidio. Wolffsohn je volio i štovao Herzla, pa je to štovanje naličilo ponešto i na obožavanje, što ga osjećaju čista srca za duševne veličine. Sve svoje iskustvo, znanje, snagu i dar za stvaranje organizacija upotrebio je, da posluži ostvarenju ideja svoga vodiča i prijatelja. On kao da je bio utjelovljena vjernost. Herzl je znao da cijeni odanost toga čovjeka, pa ga je odabrao svojim prijateljem • i pouzdanikom. Njemu je otkrio svoje tajne i poslijednje osnove i učinio ga skrbnikom svoje djece. Njemu je povjerio i svoje dnevnike, koje još danas ne može da vidi javnost. I tako se dogodi, kad je nestalo Herzla, da je Wolffsohn osvanuo medju prvima. Dugo je on bio u sjeni, dugo ga je zasjenjivala svijetla pojava Herzlova, a sada najednom, sve su se oči uprle u nj. On je bio čedan,, bojao se časti i hvale, ali je ipak morao da dalje vodi poslove i brigu za napredak cijonizma, jer bi inače sve zapelo bilo. No nikada mu nije ni palo na pamet, da postane formalni vodja, da bude Herzlov nasljednik. Ni onda, kada ga je kongres (1905.) po mome predlogu izabrao predsjednikom užega akcionoga odbora, nije se on smatrao vodjom, već samo čovjekom, koji privremeno vodi poslove naše. A bio je on dobar vodja. dakako prema zadaći, koju si je stavio i koju ne ■bi bio ni zašto prekoračio. Nije htio da u cijonizam unosi nove misli, jer je bio uvjeren, da one, koje mu je Herzl namro, iziskuju velik, požrtvovan i težak rad. On je samo htio, da se uzdrži ono. što je već stvoreno, da se svrši ono, što se je započelo, da osigura materijalni opstanak organizacije i da po mogućnosti izgladi opreke, koje su se u cijonističkoj cjelini ne ću da upotrijebim riječ stranka za naše razlike u mnijenju počele javljati. To je bilo njegovo osvjedočenje, o kome ne ću da sudim po kome je radio. On je u mnogom uspio, a koješta mu je bar djelomično pošlo za rukom, a taj će mu rad

pribaviti trajnu uspomenu u povijesti cijonizma. Više nego djelo, što je stvorio, štujem ja Wolffsohna kao čovjeka. Sve je na njemu bilo pravo i zdravo. Pravi kremenjak! Ništa nije zahvaljivao povoljnom slučaju, nego je strpljivo i mučno radio za svaki filir, kojega je stekao. Roditelji su mu bili siromašni, ali on je ipak naslijedio bogati dar; svojstva, što ih je baštinio od otaca svojih. On je bio divan sin našega plemena. Nije mogao da stekue baš mnogo školske obrazovanosti i znanja, ali je njegov bistri um. razum i brzi sigurni sud nadoknadjivao mudrost, što se crpe iz knjiga. Odrasao je u čednim prilikama, ali je od prirode bio osjetljiv i fin. Poslije, kad je došao u doticaj s ljudima, kojf su zauzimali visoke časti u državnoj službi ili visoki položaj u društvu, kada se je kretao u izabranim salonima, bilo mu je vladanje upravo gentlemensko. jer su mu fini njegov takt. osjetljivost i svijest uvijek kazivali, kako da se vlada. No najljepše i najmilije, čime ga je obdarila priroda, jest njegovo srce, njegovo pravo židovsko srce. Nije mogao da vidi nesreću, a da se ne ražalosti nad njom, nije mogao da vidi bijede, a da ne pomogne. A nije on davao samo rukom, kako to čine bogati. On je to činio kao prijatelj, kao brat, od kojega se prima, a da ne osjećaš, da je to milostinja. Ženu svoju vrlo je volio. Bračni njegov život sjećao te na idilični obiteljski život naših patrijarha. Svojim prijateljima bio je pravi, iskreni prijatelj, a svoj je narod volio strastveno. Ništa nije cijenio toliko kao čast svoga naroda, ništa nije želio tako vruće kao sreću njegovu. Čvrsto je vjerovao u budućnost svoga naroda, a ova mu je vjera davala veliku ćudorednu snagu i čuvala ga, da ne podje širokim drumom običnoga čovjeka. Upravo to, što je on umio da se sasvim prenese u židovstvo, što je mogao da u njemu nestane, uzdiglo je toga jednostavnoga i čednog čovjeka visoko, dalo je njegovom životu sadržaja i pribavilo mu vječno sjećanje u zahvalnom židovskom narodu! Madrid, dne 4. studenoga 1914.

Austrijski Židovi na bojištu.

Bojna pošta, u srpnju 1918. Od sedam mrtvih časnika, koje je izgubila 15.‘ pj. pukovnija prigodom posljednje ofenzive, bilo je 4 Židova, medju njima natporučnik Scheck, koji je u studenome prošle godine prvi prešao Livenzu. Zapovjedništvo iste te pukovnije spasio jo od ropstva svojom odvažnošću, časnički zamjenik Gruber. Junak ovaj je cijonista, a odlikovan je dva puta velikom srebrnom, dva puta malom srebrnom, i dva puta brončanom kolajnom za hrabrost. Za zadnje svoje junačko djelo dobio je zlatnu kolajnu i izvan reda je imenovan poručnikom. Vojni rabin, Aron David Deutsch (10. pješ. div.) prešao je četiri puta za najžešće bubnjarske vatre nabujalu Piavu. Pratio ga je njegov služak, pješak Salamon David Sack iz Kolomeje. U kratkom razdoblju predložen je rabin dva puta na odlikovanje, dok je služak s mjesta odlikovan malom srebrnom kolajnom. Evo samo nekoliko od mnogih primjera, koje sam na bojištu doživio. C. J., zastavnik.

Njegovanje glazbe u starih Jevreja.

Jevreji su visoko cijenili glazbenu umjetnost i dali su joj odlično mjesto pri službi božijoj. Po svoj prilici su glazba Jevreja i njihovi glazbeni instrumenti, od česti egipatskog izvora. Harfu su valjda preuzeli od Feničana, koji ovaj inštrumenat nazivlu istim imenom »Kinor«. Međjutim. jevrejske su harfe bile manje i trouglaste. Druga su jevrejska glazbala: Nebel (psalter), četverouglast sa sandukom za rezonanciju ispod žica. I lira je bila poznata Jevrejima, i to u savršenoj formi (hasur). Nadalje, neka vrst tambure za tri žice (šališim). Sasma originalna glasbala starih jevreja jesu starodrevne trube, šofar i keren iz zavojitih ovnujskih rogova. Upotrebljavali su ih pri službi u hramu. (Još danas nije šofar pao u zaborav). Slične trube ne nalazimo ni kod jednoga starog kulturnog naroda. Osim navedenih, imali su stari Jevreji još ova glazbala; Ravne trube (hacocerot), frule (nekablim), sitne frule (halil), bubnje (tof), cimbale (telcelim) i t. d. t Da li su stari Jevreji poznavali harmoniju i višeglasje, ne može se ustanoviti za njih, kao ni za ostale narode starog vijeka. Glazbenici svirali su pri pobjedničkim slavama, svečanim povorkama i službi božijoj, unisono ili alternirajući. Ritam je bio pojačan udaranjem u bubnje i slične instrumente. Glazba i pjevanje u hramu predana je, nakon prenosa zavjetnog kovčega u hram, Levitima. Oni su udarali u kinor i nebel, dok su svećenici trubili u šofar i keren. I sam je David pojao svoje hvalopjeve, pjesme pokore i prošnje, uz pratnju svirke.

Časopisi.

Neue jfidische Monatshefte. Zeitschrift fur Politik Wirtschaft und Literatur in Ost und West. Novo godište počima 1. oktobra. N. J. M, su odličan neutralan organ za sva pitanja, koja su zajednička cijelom židovstvu. Kao informativni i objektivni izvjestitelj o svim Židov, strujama N J. M. dobro će poslužiti svakoga, koji se zanima za židovsku sadašnjost. N. J. M. izlazi kao polumjesečnik u Berlinu W. 8. FranzGsische Strasse 49. Ost und West. Ilustrovani mjesečnik koji izvješćuje o židovskoj umjetnosti i žid. umjetnicima svih zemalja. Donosi informativne članke naročito o Židovima istočne Evrope, Azije i Afrike. Priopćuje lijepe prijevode iz žid, literature. U svakom broju glazbeni prilog: note kakve žid. narodne ili sinagogalne pjesme. Adresa : Berlin W. 15. Knesebeckstrasse 45./49. Jung Juda. Vrlo dobro uredjivani časopis za židovske učenike pučkih škola i nižih razreda srednjih učilišta. Donosi poučne i zabavne člančiće, iz kojih mogu djeca upoznati svoje židovstvo. U svakom je broju mala jevrejska vježba. Inače je sadržaj, kao i u ostalih dječjih časopisa, posve u skladu s zahtjevima dječje duše i uzgojne zuanosti. Najtoplije preporučujemo ovaj časopis. Izlazi kao polumjesečnik u Pragu 11. Stefansgasse 629.

„Židovski športski klub", Sarajevo želi svim prijateljima i znancima sretnu novu godinu i daruje u to ime za Ž. n. f. K 30.

BROJ 17.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

STRANA 7