Жидов

ŽIDOV

1. listopada 1918, ZAGREB. 25. tišri 56/9.

GlfiSH-ZA* PUWVZIDOVSTVM

Svakako, samo ne hrvatski.

U ~Hrvatskoj Riječi I ', „Obzoru", ..Hrvatskoj Državi" i drugim nekim listovima u Zagrebu, što su izašli izmedju 8. i 10. rujna o. g. nalaze se medju „Domaćim vijestima" notice pod naslovom „Svakako, samo ne hrvatski" ili „Kako zagrebački Židovi sebi čestitaju novu godinu". Sadržaj je tih notica, da je zagrbačka pošta poplavljena dopisnicama, gdje si Židovi čestitaju novu godinu na jevrejskom, madžarskom i njemačkom jeziku odnosno na kartama sa ovakovim trojezičnim natiskanim čestitkama, dok hrvatskom jeziku nema traga na tim kartama. Ovakav postupak zagrebačkih Židova da se mora najoštrije osuditi. Ovu su vijest preuzele i mnoge pokrajinske novine i popratile je svojim primjedbama, koje dakako nijesu osobito laskave i prijatne prema Židovima. Ne volimo polemizovati sa našom štampom, jer smo se na žalost uvjerili, da to ne koristi. Naši se izvodi uopće ne čitaju. Da naša' štampa, ako doista još ne poznaje hrvatske Židove, čita samo nešto pozornije naš list,, bila bi se uvjerila odavna, da nema ni razloga ni prava napadati Židove, pa još toliko i na takav način. Kad bismo htjeli ustati protiv, protužidovskog ispada u našim novinama i kad bismo htjeli istražiti, osvijetliti i odbiti svaki pojedini napadaj, morali bismo izlaziti kao dnevnik i ispunjavati cijeli list obranom od tih podvala. Bez obzira na to, da nam to nije moguće iz tehničkih razloga, ne bismo to činili već zato, jer je tu svaka obrana bezuspješna, doklegod se kod nas Židove napada dnevice u svim novinama sistematično, a protiv boljega u vjerenja uređivača tih novina. Naša štampa hoće nas da napada. Dakako, lako nalazi za to povpda i gradiva, pogotovo, kad se uvijek- nadje savjesnih i poštenih „patriota", koji naprosto izmisle i novinama jave kakovu židovsku „drskost", a novine im dakako rado nasjedaju. Pri tome se nikada ne ograničuju na sam prikaz dojavljenog im slučaja, nikada sami ne ispituju i ne kontrolišu vjerodostojnost vijesti, uvijek protežu pojedinačan sluča na sve Židove, uvijek čine odgovornim sve Židove i uvijek pozivaju hrvatsko društvo na energičan boj protiv židovskih „tuđinaca", „širitelja germanizacije i mađarizacije", „lihvara" itd. Ako pojedinac Židov ispravi jednu na nj se odnoseću krivu vijest, to se redovito i ne donosi. A ako se kojiput i donese ispravak, ne može se dojam tih neprestanih napadaja na Ži-

dove popraviti. Pos tupa !i tako savjesna i lojalna štampa? Ne ćemo ovaj puta ispitivati, otkuda i zašto taj protužidovski vjetar, komu na korist, a kome na čast. Ne ćemo niti upozoravati na štetne posljedice te zaplotnjačke rabote, pozabavit ćemo se samo sa novogodišnjom čestitkom hrvatske štampe Židovima, da na tom sada posve osvijetljenom primjeru pokažemo, kakovim se metodama radi kod nas i protiv nas. Ističemo prije svega napadnu činjenicu, da su gotovo sve zagreijačke novine tako skoro u isti mah doznale za poplavu pošte sa tim židovskim čestitkama. Ističemo, da nijedan od tih zagrebačkih listova ne će, da ga se radi te vijesti smatra antisemitskim i da svi ti listovi ustanovljuju, da su takove činjenice kadr- Siriji p r otužidovsko razpoloženje. Razumije se samo po sebi, sve te novine ovu vijest generališu i protežu na ave Židove, a jednako je razumljivo, da se sve te novine na vrlo sličan način obaraju na Židove. Više novina poziva Židove, da sami ustanu protiv tog zločina, a moramo istaknuti i to, da više novina ovu vijest donaša tim povodom, ~što im je s ugledne židovske strane donešeno više ovakovih karata* - . Što čini savjestan novinar prije, nego li će nekoga napasti? Ispitat će sa svih strana vjerodostojnost donešene mu vijesti, pa ako već mora ; jer baš hoće na temelju jedpog slučaja generalizovati, on će si barem pogledati predloženi mu materijal i čovjeka, koji mu materijal donaša. Je Ii se u konkretnom slučaju tako postupalo? Nije. Zagrebačke su novine donijele gornju vijest, premda su odmah znale, da je vijest neistinit a, da su dakle svi zaključci na temelju te vijesti neispravni. Znalice donose krivu vijest, da se onda tobože patriotski ražljute da nas Židove ošamare. Imademo dokaza, da je tome tako. A vidi se to iz samih tih notica. Prije svega, nije istina, da su te karte novinama predane po jednom uglednom Izraelićaninu. Taj čovjek uopće nije Izraelićanin, a bogme nije ni inače ugledan Novine toga čovjeka poznaju, one znadu dobro, da nije Izraelićanin. Zašto su onda iznesle tu doista posve nevažnu - al lažnu tvrdnju? Taj im je „gospodin 11 predao čiste, neadresovane, neotpremljene, na poštu neprodane karte (vidi „Hrv. R. 1 * br. 234.) Zašto onda tvrdnja, da je zagrebačka pošta

poplavljena takovim kartama, kada u tom pogledu nijesu imali nikakovih dokaza? Zar nije bilo lako pomisliti, da se takove karte dobivaju u svakoj trafici u Budimpešti i „da bi se tu moglo raditi o mistifikaciji sa strane onih, koji bi htjeli podmetnuti našim Židovima ovakav postupak 11 ? „Hrvatska Riječ 11 dopušta tu mogućnost (vidi br. 234.), pa ipak je i ona poput svih ostalih novina donijela taj napadaj u svome broju 233. Taj je gospodin novinama predao gotove notice, u kojoj je već bilo i ono, što je tobože primjedba, zaključak, mnijenje u patriotizmu povređenih uredništva. Nije li „patriotička 11 zabrinutost toga gospodina morala urednicima novina biti sumnjiva? Nije li tu bilo dosta povoda, da malo savjesnije ispitaju istinitost javljene činjenice i opravdanost „patriotskog 11 ogorčenja? Dakako, kada se Židove rado napada, kada se rado vjeruje i kolportira svako zlo o Židovima, onda se ništa ne ispituje. „Liberalni 11 „Obzor 11 istaknuo je još naročito (prema konceptu širitelja te vijesti?), „da se tu po njegovom („Obzorovu 11 ) mnjenju radi o pojedinačnoj anomaliji 11 . Pa ipak „Obzor 11 generalizuje govoreći o „zagrebačkim Židovima 1 - 1 i pozivajući „sve Židove, da to dostojno odbiju od sebe 11 . Zar je pojedinačan slučaj, da neko nekomu pa makar i u Zagrebu, pa makar to bio i Židov! piše njemački ili mađarski zbilja od tolike važnosti i interesa za hrvatsku javnost? Zar nam zbilja ide tako dobro, imamo li tako malo briga, a tako puno papira, i zar je hrvatsko čitalačko općinstvo za to tu, da ga se smije ili čak mora zabaviti sa takovim „pojedinačnim anomalijama? 11 Nakon što je utvrdjeno, da su zagrebačke novine jer su htjele nasjele širitelju te vijesti, bilo bi suvišno, da još i mi s naše sirane dodamo, da -se hrvatski Židovi ne služe takovim trojezičnim kartama. Nu jer je ipak moguće, da bi ovakove karte mogle biti naslovljene i na gdjekoje Židove u Hrvatskoj, moramo istaknuti, da bi se tu radilo o posve privatnim stvarima, u koje nitko nema ni povoda ni prava dirati. Nadamo se, da šovinizam kod nas ne će ići tako daleko, da će se ozbiljno tražiti od mađarskih Židova nešto, što im nije moguće ; da pišu u Hrvatskoj na jeziku, koji ne znadu, pri čemu puštamo iz vida činjenicu, da li možda i za madjarske Židove ne postoje neke tražbine mađarskog patrijotizma ?

GOD 11.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 0000000000000000 PRIZEMNO. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU ' 0000000000000000

a PRETPLATA t GODIŠNJE K 14.-, POLUOOD. K 7.—, ČETVRTOOD 9 »O=OOO.O K 3.50. POJEDINI 8R.60 FIL.«« 00 IZLAZI DVAPUT MJESEČNO. •»•»••o

BROJ 19.