Жидов

Preosjetljivi i preradikalni?

Javljaju se glasovi, koji ne odobravaju da i kako se bavimo pisanjem hrvatske štampe o Židovima. Vele nam, da smo preosjetljivi, da se pisanje te štampe ne treba tako „tragično 11 prosudjivati, da ti napadaji nijesu uvijek tako zlonamjerni i da njihova opasnost po Židove nije tako velika. Vele, da smo preradikalni u našoj obrani, da nam i to može škoditi, jer će ozlovoljiti naše protivnike i da bi bilo bolje i „pametnije", o tome manje pisati. Tko to veli, ne razumije važnost štampe i podcijenjuje njezin utjecaj. Znajući, da je štampa upravo svemoguća, da je ona svjetska moć, da je ona velik sukrivac svjetskog rata i da je dobrim dijelom njezina zasluga, što se sada rat nalazi u štadiju likvidacije, mi ne možemo prihvatiti stanovište ignoriranja štampe. Vara se, tko misli, da publika kritički čita noyine i da ta publika znade iz vlastitog opažanja, da su ti napadaji dijelom neopravdani, dijelom pretjerani. Publika nije tako uvidjavna, objektivna i pravdoljubiva, a kako nam nije sklona, protužidovska štampa na nju može lako djelovati. Vidimo, mir he dolazi tako lako i jednostavno. U velikim se mukama i trešnjama radja mir. Prelaz iz rata u mir donaša mnogo većih, dubljih i trajnijih promjena, nego li je donio prelaz iz mira u rat. Čovječanstvo je u ovo 53 mjeseca besprimjerno patilo, pa je razumljivo, da sada traži krivce ove velike nesreće. „Hrvatska Država" je ispravno napisala u uvodniku broja od 12. o. mj., po prilici slijedeće : Vara se tko misli, da je čežnja za mirom i zadovoljstvo nad mirom toliko, da će nastati jedno sveopće veliko opraštanje, zaboravljanje i bratimljenje. Bez sumnje, dolazi novo veliko, lijepo doba, kad će vladati ljubav jednakost i pravednost. Nu prije toga, u prelazno doba, nastat će veliko čišćenje, nastojati će se ščepati i kazniti krivce. Ne marimo ispitivati, jeli to pravo i dobro. Računamo s činjenicom: ljudi srno i nema te sile, koja bi mogla spriječiti, da napaćeno čovječanstvo ne traži i ne kažnjava krivce ove velike katastrofe. Potpisujemo i ovu ~H. D.“ gdje veli, da treba vrlo paziti, da pri tome ne nastradaju i nevini. Upravo zato i upravo tu leži opasnost za Židove. Po svem svijetu kroz tisućljeća rastepeni, mi smo uvijek nevino trpili za krivnje drugih. Uvijek se našlo moćnih grupa, koje su svoju krivnju na nas prevaljivali. Zašto upravo na nas? Jer je to uvijek bilo uajlakše, najjednostavnije i najuspješnije. Židovi bijahu najzgodniji, jer najnemoćniji objekt za svaljivanje krivnje. 1 za trajanja ovoga rata stigla je već židovski narod, ista sudbina. Srednjo- i istočno evropske narodnosti i države inače medju sobom jedna drugoj protivne, pa i kao saveznici među sobom neiskrene sve su one za trajanja rata bez dogovora, a ipak uspješnije nego po bilo Kojem ugovoru proganjale židovski narod. A sada se bankrotirani vlastodržci srednje i istočne Evrope također spremaju, da na nas svale krivju za postanak trajanje i izlazak rata, da nas izruče progonstvima i kaznama, koje su oni zavrijedili. Priprave za ove infamne zločine protiv židovskoga naroda počele su već na početku rata, a naročito se sustavno čine kroz cijelu minulu godinu. Znajući, osjećajući tu tendensu, zar smo preosjetljivi, ako upozoravamo na opas-

nost, koja nama prijeti od neprijazne štampe, koja nas sustavno ili bez mnogog razmišljanja neprestano napada? Ne ćemo, da Pilati poslije peru ruke veleći, da to nije bilo tako mišljeno, da to nije bilo predviđeno ili predvidivo. Mi vidimo i upozoravamo, kuda to mora voditi. Mi se protiv toga moramo,otvoreno boriti, mi to ne smijemo, ne možemo zabašoriti i zatajiti. Zadnjih 14 dana ..naša se štampa s Židovima nekako manje bavila. Slučaj ili preokret? Ne znamo, bilježimo bez komentara. Nadamo se, da je preokret. Vidjet će se. Ne tražimo, jer prema našem prosuđivanju prilike ne držimo potrebnim, da naša štampa sistematično ustaje na obranu Židova. Dosta je, ako ona svojim držanjem i pisanjem ne pripomogne ulijevati ulje u vatru. Dosta je, ako prestane izvješćivati jednostrano, pretjerano ili čak neistinito o pojedinačnim slučajevima i ako prestane generalizovanjem pojedinačnih slučajeva. Dosta je, ako u pogledu Židova ne nazore duha, koji sada na zapadnom ratištu doživljava brodolom. Židovima, koji iz straha ne odobravaju naše pisanje i držanje, koji preporučuju „politiku 1- šutnje i sakrivanja, ne možemo pomoći. Neka znadu, da je njihov kukavičluk prezira vrijedan, da njihovo nedostojno držanje sramoti i slabi židovski narod upravo u času, kad jedina pametna i zdrava ' politika može či samo za tim, da podigne naš ugled naglašavanjem naših opravdanih zahtjeva. I židovski narod ide u snsret boljim danima! I njegova će se sudbina napokon riješiti! Vi vidite samo crne oblačine i drhgele, a ne vidite novo sunce, novu istinu, novi svijet što se radja?! Drhćete. jer se radi o Vašoj vlastitoj koži. Gdje ste bili, kad se kroz decenije radilo o koži vaše braće i vašega naroda, kad smo vas upozoravali, da se već onda radilo i o vašoj koži ? Što ste poduzeli, da pomognete vašemu narodu ? Tješite se: vaš strah i prilike, koje vas straše, to su zadnji trzaji doba, koje je na umoru. To treba muževno podnijeti, kako je židovski narod u prošlosti divno prkosio svim zastrašenjima i progonima. Židovi, koji hoće da dočekaju mir, treba da se priprave, da dostojno pozdrave novo doba, koje donosi i židovskom narodu spasenje.

Rabini, a ne lutke.

Moto: „Svaki je rad u galutu sićušan i na nestalnaj podlozi, dok se ne obnovi ono velebno starožidovsko religiozno naziranje. Teška nas zadaća čeka, a to je uspostava starožidovskog svećenstva u galutu". (Martin Buber). Židovski je narod aktivirao svoje sile u političkom i kulturnom pogledu. Započeo je s onom metodom, koja je u ovim prilikama najprobitačnija, a ta se sastoji u obračunavanju s onim životom, s kojim je nemoguće dalje živjeti, u napuštanju onih nazora, koji nijesu u skladu s našim narodnim principom, napokon u bistrenju onih pojmova, koji su ostali tijekom više stoljeća u diaspori nepročišćeni. Pitanje, kako stanovište imadu da zauzmu naši rabini prama žiđovsko-nacionalnom pokretu, =>pada bez dvojbe medjn ona pitanja, koja se imadu riješiti, i to odlučno i bezuvjetno. 1 ovo pitanje izgleda napokon da je u toku, da se riješi. Novi bečki nadrabin.

Dr. Chajes progovorio je u hramu, prigodom smrtne slave u čast svog nedavno preminulog predšasnika Dr. Giidemanna, govor nada sve značajan, bistar i jak. Govornik si je postavio zadaćom, da ocrta Dr. Gudemmana kao rabina, a nadovezujući na to, izrekao je niz općenitih misli o rabinima, naročito o njihovom stanovištu prarna židovskom narodu, elimirajući samo po sebi razumljivo stanovište, koje zauzimlju rabini, kao duhovni funkcionari prama židovskoj vjeri. / Te se misli ne smiju nipošto smatrati izljevom jedne duše, koja teži sa novotarijama, kao što bi mogli eventualno da misle neki neosvješćeni krugovi. Držim naprotiv iste kao rezultat dugog i temeljitog razmišljanja o pitanju, koje se je shvaćalo krivo tijekom više stoljeća ili se je moguće u mjerodavnim krugovima bogoštovnih općina htjelo krivo da shvaća iz oportunističnih razloga. To opet čvrsto stoji, da je sav Židovki narod žudio od sveg srca za ispravnim riješenjem tog pitanja. Dr. Chajes, inače priznat židovski učenjak, te kao dugogodišnji rabin uglednih bogoštovnih općina govorio je iz vlastitog gorkog iskustva o neuzdrživom, nezdravom i sa židovstvom neskladnom položaju sadašnjih rabina, te je oštro osudio postojeće shvaćanje, koje vlada -o njima i njihovom djelovanju u krugovima židovskih općina, a kroz to i u dubokim slojevima samog naroda. Židovski mu hram nije samo dom božji, nego dom. kojeg si je prenio izraelski narod iz stare svoje domaje u diasporu, čvrsta kula, sazidana u obrani proti neprijatelja. Židovska mu vjera nije vjera, koja narivava narodu dogme propovijedane po svećenicima, nego ona uzvisuje svakog pojedinca na svećenika, koji će sam sebi da pribavi svoje spasenje iz duha židovske vjere, a bazira to svoje mišljenje na lijepim liječima biblije: „Budite mi carstvom svećenika, uzvišeno pokoljenje',. (Exod. XIX, 6). U njegovim je očima židovska vjera nerazlučiva sastavina židovske narodne duše, a rabini učitelji, koji bude, osvješćuju i pripravljaju narod u tom po židovstvu velevažnom momentu za ideju osnutka i povratka u zemlju praotaca. Tako govori čovjek, Židov, rabin suvremenih nazora i njegove riječi moraju da proizvedu u nama svima dubok dojam. Opomena je to pak za one nazadne duhove, koji nazrijevaju' u rabinu plaćenog propovjednika, prvog možda činovnika bogoštovne općine, ili tako šta sličnog, a u sinagogi uredjaj, koji se imade razvijati u smislu crkve. Smijemo li možda i mi, nacijonalni Židovi, da ostanemo kod tog krivog stanovišta? U današnje vrijeme, gdje nacijonalnožidovski pokret imade najviše izgleda da postane jedinim, mogućim i produktivnim židovskim pokretom, namiče nam se velika zadaća, da u nacijonalnom smislu poradimo i u toj spomenutoj stvari. Prije svega da si predstavimo u nekoliko crta sliku o rabinu, kako se shvaćao dosele, a onda si izradimo kratku predodžbu o rabinu, kako treba uopće da se shvaća, poimence u diaspori. Dosele smatrao se rabin propovjednikom s regularnim propovjedima za vrijeme praznika, inih svečanosti i pogreba, izvršujućim organom bogoštovne općine u religioznim, naime ceremonijalnim i lokalno-političkim agendama, izvrgnut na milost i nemilost nekolicini

STRANA 2.

»Ž 1 D 9 V« (HAJHUDI)

BROJ 20,