Жидов
Šalom!
Stara, trula, krvlju natopljena Evropa _ izdiše, novi svijet postaje, novi život se pripravlja. Židovski narod nije okaljan odgovornošću za minule strahote. Kroz dva tisućljeća židovski se narod probija svijetom nemoćan, da upravlja svojom vlastitom sudbinom, a još manje mogućan, da suodlučuje sudbinom drugih naroda. Bili smo upućeni na dobrohotnost svih naroda. Nikada nas se nije pitalo za naše želje i potrebe, svagdje nas se proganjalo i zlostavljalo. Ako smo to podnijeli, ima se pripisati našoj neiskorjenivoj nadi, da će konačno ipak pobijediti pravo i čovječnost, da će se svladati predrasude i mržnja i da će nam se osigurati opstanak i razvitak. Čas pobjede pravde i čovječnosti je kucnuo! Ideja demokracije i prava samoopredjeljenja naroda, ideja udruženja svih naroda u mirovni savez čovječanstva, osvojile su svijet. Naši su proroci bili prvi, koji su već pred više od dvadeset stoljeća vatrenom strastvenošću propovijedali ove nazore, koji sada postadoše sveopćim zahtjevom, preduvjetom i osnovkom svjetskog mira. Svaki narod treba da dobije svoje pravo. Sve su velevlasti složne, da treba štititi i uspostaviti slobodu svih malenih naroda. Židovski je narod više nego ijedan drugi trpio, dok je vladala sila mjesto prava. 1 u ovom groznom ratu židovski je narod najvećma nastradao. Zato je i čežnja za mirom u židovskom narodu bila najjača. Kucnuo je čas najveće sreće židovskoga naroda u dijaspori: njegovi političko-etski i nacijonalno-religijozni idejali se ostvaruju! Gradi se nova zajednica ljudi i naroda na osnovci vječnoga, nepovrijedivoga mira, na osnovci jednakosti, pravednosti i ljubavi. Od naših proroka pa do danas, židovski je narod dao jedan nikada neprekinuti lanac divnih pobornika i mučenika na oltaru nastojanja oko svjetskog mira i pravednog poretka. Bez i najmanje krivnje na užasnom krvoproliću, a kao najnapaćenija njegova žrtva, židovski narod imađe najviše prava i razloga, da oduševljeno pozdravi mir. Sa svih krovova i tornjeva, iz svih kutića i uglova, sa svih strana svijeta čuje se jedna riječ, jedan šapat i krik, jedan uzdah i zahtjev, jedna nada i čežnja, želja i molitva: Mir! O slatka riječi, kako te dugo ne čusmo, 'kako te dugo ne čusmo tako! Mir, neka bude mir! Mir na zemlji, mir medju državama, narodima i ljudima. Mir, ta najveća potreba čovječanstva, kako je mila ta riječ židovskom uhu! Mir, ta to je naš stari jevrejski ~šalom“, to je naš vječni drugarski, bratski, ljudski pozdrav. Mir Šalom, to je naša prva riječ, kad se susrećemo, naša zadnja riječ, kad se praštamo ; to je ono, što jedan drugomu, što našemu narodu i cijelomu čovječanstvu želimo kao izvor svake sreće, blagostanja, poretka i napretka, to je ono, što smatramo temeljem pravde i ljubavi. Dodji, Šalom! Napaćeno čovječanstvo dozrelo je u mukama, da te pristojno dočeka i da ti sagradi dostojan hram, odakle te više nikad nitko ne će moći protjerati. Jer pred tvojim će hramom stražiti cijelo, novo, pravo čovječanstvo. Dodji, Šalom! L. S.
Cijonizam i jugoslavenski pokret.
Cijonizam je politički pokret židovskoga naroda, koji ide za riješenjem židovskoga problema. Bit je toga problema u rastepenosti židovskoga naroda po svemu svijetu. Odatle anormalnosti u narodnom životu Židova. Riješenje problema sastoji u uklonjenju njegovih uzroka, u liječenju njegove teritorijalne baze. Treba dokinuti rastepenost židovskoga naroda, njegove rastrgane dijelove treba skupiti. Gdje ? U zemlji praotaca, u židovskoj zemlji. Ishodište je cijonizma Galut, cilj mu je Palestina. Prema tome cijonizam kao pokret Židova svega svijeta uperen na Palestinu i pokret jugoslavenskog naroda u jugoslavenskim zemljama nemaju dodirnih točaka: ishodište, putevi i ciljevi tih pokreta niti se dodiruju, niti se igdje sijeku, Jedino u cijonistima Jugoslavije, koji su istodobno i cijonisti i politički Jugoslaveni, u političkom životu i radu tih cijonista kao osoba, sastaju se oba pokreta. Nu sastaju se redovito tako, da je cijonista u stanovito vrijeme u svojem političkom radu samo cijonista, a da se jugoslavenski problem u njemu uopće ne javlja. Dok je u drugo vrijeme isti cijonista samo politički Jugoslaven, a cijonistički problem u njemu šuti. Cijonizam i političko jugoslavenstvo živu u tim ljudima istodobno, a posve neovisno među sobom. Oni se u cijonista niti upotpunjuju, niti podupiru, pa niti diraju, a po gotovo se ne smetaju ili isključuju, jer svaki se od tih problema javlja u cijonista u svoje vrijeme i na svojem mjestu. Odnošaj je tih dvaju problema, u pojedinog cijonista tako čist, zdrav, skladan i prirodan, da si je malo jugoslavenskih cijonista svijesno ovog odnošaja. Jugoslavenima bit će ta činjenica valjda uopće nepoznata i teško razumljiva, po gotovo, ako naglasim, da odatle nema za cijoniste upravo nikakovih duševnih konflikata i da bi bilo krivo pomisliti, da u tih cijonista živu dvije duše. I to je eto jedno, izgleda komplicirano a iznimno harmonično duševno stanje galutskih Židova. Pa ipak se cijonizam i jugoslavenski pokret ne sastaju samo u jugoslavenskim cijonistima kao nosiocima obaju pokreta. Među njima imade jedna mnogo dublja, općenitija veza, koja dolazi od onih temeljnih političkih načela, na kojima građi i jedan i drugi pokret. Oba pokreta polaze od negiranja valjanosti dosadanjega, odnosno narodima izvana nametnutog poretka i traže njegovu promjenu. Put do promjene vodi do istaknuća političke ideje prava narodnog samoopredjeljenja. Svestrano i potpuno realizovanje toga prava ograničeno samo istim pravom drugih, susjednih naroda postaje političkim ciljem. Zato je zanimivo gledati, kako se cijonizam pokraj sve političko-geografske neinteresiranosti, ponio prema jugoslavenstvu, gdje je bilo prilike za zauzimanje kakovog stanovišta. Nacijonalni su Židovi odmah u početku svojega političkoga rada postavili (u „Krakovvskom programu 1 * god. 1905.), obzirom na nacijonalne probleme Austro-ugarske, zahtjev slobode i prava samoopredjeljenja za sve naroda. Oni su prije svih ostalih naroda ove monarhije spoznali nemogućnost održanja vladajućeg sistema i spo-
znali mogućnost i oblike, u kojima bi se imao provesti novi poredak. Naša je zemaljska organizacija od prvog časa u teritorijalnom pogledu praktično provela ujedinjenje svih jugoslavenskih zemalja protegnuvši svoje djelovanje na sve jugoslavenske zemlje u okviru jedne jedine zajedničke cijoni stičke zemaljske organizacije, a u vrijeme, kad se kod nas 0 ujedinjenju Jugoslavije u tolikom opsegu nije još niti teoretski radilo, kad se je riješenje tražilo ~u okviru 11 . Razumije se samo po sebi, da je već prvi cijonistički u Ju. goslaviji održani kongres Osijek 1904. naglasio dužnost Židova, a napose cijonista, da sustavno rade u korist naše domovine. Jednako je već taj prvi kongres proglasio hrvatski jezik isključivim uporabnim jezikom i naglasio dužnost, da se pobija švapčarenje. Mi pozdravljamo mir, ne samo kao ljudi 1 Židovi, nego i kao građani ovih dosele rastrganih zemalja, koje će sada da se sjedine u jednu lijepu, veliku Jugoslaviju. Sa neopisivim zadovoljstvom opažamo, kako se u isti mah ispunjavaju svi naši politički idejali; kao ljudi, kao sinova židovskoga naroda i kao građana Jugoslavije. Mi ne vidimo nigdje niti najmanje sjenke nesklada izmedju naših dužnosti i iđejala kao sinova židovskoga naroda i kao političkih pripadnika Jugoslavije. A u dobroti slavenske duše, u političkoj zrelosti jugoslavenskih vođa, u snošaju Jugoslavena i židovskoga naroda prema velikim svjetskim demokracijama vidimo jamstvo, da će se taj sklad još uvećati, da će biti još očitiji i čvršći u slobodnoj i ujedinjenoj Jugoslaviji. U zemljama najvećih progonstvi židovskoga naroda, u Rusiji, Rumunjskoj i Poljskoj, mi smo se bez priuzdržaja i bezuvjetno stavili u prve redove boraca za oslobodjenje tih zemalja. Koliko radosnije i odanije možemo pozdraviti oslobodjenje Jugoslavije, koju smo kroz ovo malo decenija od našega doseljenja* naučili tako žarko ljubiti unatoč znakova, koji kao da odaju, da nam Jugoslaveni nijesu skloni. Nu to su nesporazume!, koji dolaze od nepovjerenja potlačenog, neslobodnog naroda prema doseljenicima, koje još uvijek nije upoznao. U slobodnoj, ujedinjenoj i demokratskoj Jugoslaviji ne će biti ni nepovjerenja ni mržnje prema židovskom narodu, koji je kao narod najuzvišenije političke etike najstarijim i najustrajnijim zastupnikom i najzaslužnijim borcem ideje prava samoopredjeljenja naroda, one ideje, kojoj i Jugoslavija imade zahvaliti ispunjenje narodnih težnja.
Židovski narod i pravo samoopredjeljenja. Židovski je narod vjeran naukama proroka i baštinjenoj tisućljetnoj tradiciji propovjednika narodnog mira postao borcem za jedno pravo, koje je imalo donijeti koristi, oslobodjenje svim narodima svijeta. Židovski je narod roditelj ideje prava samoopredjeljenja naroda, a najdulje vrijeme bili su sinovi židovskoga naroda gotovo jedini nosioci te ideje. A ipak se činilo, kao da ideja prava narodnog samoopredjeljenja, propovijedana po samim Židovima, nema nikakvog političkog znamenovanja za sam židovski narod, za njegovu narodnu budućnost. U bgrbi za • jedino židovske naseobine u Zemunu, BosniHercegovini i Dalmaciji stare su 100—500 godina.
2
»ŽIDOV. (HAjHUDI)
BROJ 21