Жидов

pravo samoopredjeljenja naroda nija nitko mislio na židovski narod, pa ni sami Židovi nijesu se u toj svojoj borbi sjetili židovskoda naroda kao jednog mogućeg subjekta toga prava. Izgubili smo i zaboravili svaki židovsko-narodni politički cilj. cilj. Prepustili smo se u narodnom pogledu slučaju, sudbini. Herzl je ustao i zagrmio svoj židovsko-narodni kredo: „Stanje je židovskog naroda sramotno i nedostojno i njega i čovječanstva. Židovski narod mora svoju sudbinu uzeti u vlastite ruke ! Jedino je riješenje židovskoga problema osnutak javno-pravno osigurane domovine za židovski narod u židovskoj zemlji, a prije toga povratak Židova k židovstvu 1“ Većina svijeta i zapadno evropskih Židova nijesu to više mogli razumjeti „Utopija!“ Židovski narod više ne može uskrsnuti. Nu gle! Pravo, za koje su se Židovi i ne misleći više na židovski narod oduvjek borili, pravo samoopredjeljenja za sve narode, koje sada pobijedjuje, to pravo vrijedi jednako za sve narode, za velike i za malene, za jake i zlabe, za bogate i za siromašne, za one bez države, kao i za one bez zemlje. To pravo vrijedi i za židovski narod, mora se i na njega protegnuti. Ni židovski se narod ne može i ne smije is ključiti od uživanja ovog jednakoga općenitoga, medjunarodnoga prava! Sve velike vlasti i demokracije priznadoše izričito, da to pravo pripada i židovskomu narodu. Na mirovnom svjetskom kongresu bit će i zastupnika židovskoga naroda i njegovih prava. Medjultm je Palestina prestala biti ratištem, a židovska komisija tamo već ureduje, da pripravi osnutak središta židovskoga naroda. Jedan od temeljnih zahtjeva u svrhu ostvarenja novog, valjanog i pravednog uredjenja snošaja izmedju ljudi, klasa, roda i država jest zahtjev bezuvjetne iskrenosti, otvorenosti i istinitosti. Velik dio nesreća čovječanstva, svi ratovi naroda i država, nastali su iz „diplomatske" neiskrenosti. Toga u novom nastajućem društvu ne smije biti. Riječ govorena, pisana ili štampana mora biti sveta, ne smije više služiti za prikrivanje, zatajivanje i izvraćanje

pravih misli, želja i nastojanja. Svi treba da se odsele u medjusobnom saobraćaju pokazuju u svojoj pravoj slici. Bez pretvaranja iz sebičnosti, lukavosti, straha, česa li, treba da svi jasno, otvoreno i pošteno formuliraju svoje prave zahtjeve i potrebe. Samo onda će se znati za prave želje i potrebe sviju grupa i samo onda će se svi njihovi interesi moći dovesti u sklad. Napuštanjem svojih vlastitosti i zatajivanjem svojih potreba ne može se postavili na zdrave temelje snošaj jednoga naroda prema drugome. Pošteno i mirno izravnanje moguće je samo onda, ako svaki narod istakne svoje vrijednote i svoje snage. Novo doba ne traži od Židova da zataje ili čak napuste svoju narodnost. Židovi, koji bi se iznevjerili svome narodu izvrgnuli bi se nepovjerenju, poslali bi nepouzdani i štetni u novom društvu, koje bi ih moralo isključiti kao opasne fosile predratnog vremena. Tko nevjerom povrijedi svoj vlastiti narod, ne može naći povjerenja, poštovanja ili čak ljubavi u novom društvu, jer stoji u sumnji, da će on još kud i kamo lakoumnije povrijedili interese drugih naroda. Pretvaranje, narivavanje, šovinizam ne vrijede više. Novo doba, interes novog društvenog i narodnog snošaja traži od Židova, da se bezuvjetno priznadu članovima svoga židovskoga naroda da razumiju njegove potrebe i podupiru njegove težnje i interese. Kraj potpune skladnosti interesa Židova sa interesima svih zemalja i naroda, gdje Židovi živu i gdje će predviđno još i u budućnosti živjeti u većem ili manjem broju, bit će otvoreno pristajanje Židova uz židovski narod najbolja garancija, da ti Židovi misle pošteno i nesebično. i u onom svojem radu, koje nema veze sa židovstvom. U osvitu nove ljudske i narodne slobode treba da se svi pokažu dostojnim članovima židovskoga naroda!

Rat i židovstvo.

Tragična je sudbina htjela, da je židovski narod najjače stradao u ovom ratu. Zemlje na istoku, gdje Židovi živu u masama, došle su najprije pod udar rata. Odanle se razlila bujica židovskih bjegunaca, tih najvećih bijednika. Tkogod je vidio povorke ovih nesretnika, koji su preko noći ostali bez kuće i kućišta, bez imetka i bez najpotrebnijega za život, bio je potresen, jer je vidio pred sobom narod bez domovine, koji luta od nemila do neđraga, svuda neprijazno i neprijateljski primljen dapače i od onih sugradjana, koji su bili inače vrlo oduševljeni za rat. Malo ih je bilo, koji su imali ljudskih osjećaja za nevine žrtve rata. Nečuveno je, što su sve pretrpili židovski bjegunci na putu i u logorima. Istina je, i drugi su bjegunci stradavali. Ali židovski su bjegunci morali iskapiti čašu gorčine do dna, jer su, osim bjegunačke bijede, još morali iskusiti i svu skalu antisemitske mržnje i opakosti. I da nije priskočila u pomoć bratska ruka suplemenika, položaj bi bjegunaca bio još mnogo strašniji. Ako se pitamo, radi čega su ovi mučenici trpili, tada nalazimo samo jedan odgovor: Ovi ljudi nijesu trpili radi kakove židovske stvaril Oni su žrtve rata. A rat nije židovska stvar. Židovskom je narodu odvratno ovo besmisleno prolijevanje krvi, jer se protivi cijelom njegovom biću. Židovski je idejal: vječni mir medju narodima i državama. Židovski narod nema razumijevanja za imperijalističke ciljeve. Ori hoće samo da se dade svakom narodu pravedna sloboda , a time mogućnost mirnog razvitka. Prema tome je opaka laž tvrdnja pangermanskih antisemita, da su Židovi skrivili ovaj rat, ili da imađu interesa na njegovu produljenju. Sasma su druge sile ovaj rat raspirile; sasma su druge sile skrivile, da je besmisleno tako dugo trajao. Medju najustrajnijim pobornicima mira nalaze se upravo u najprvim redovima Židovi, jer je njima mir najpotrebniji, jer njima treba da donese mir mnogo toga, a u prvom redu jamstvo za sigurni narodni opstanak u zemlji otaca i potpunu jednakopravnost u svim ostalim zemljama!

Jedan dan u Merhaviji.

Dopis njemačkog vojnika s palestinske fronte.

Službeno me putovanje opet odvelo u ravnicu Jesreel, staro bojno polje Palestine* Uzeh si vremena jednog popodneva, te se uputih u susjednu naseobinu, koja me je nada sve iznenadila. Za jedno tri četvrta sata hoda od naših šatora kraj stanice Afule, dospjeh preko nedogledne zelene ravnice na podnožje oniskog brežuljka, na čijem vrhu leži naseobina Merhavija što ujevrejskom jeziku znači „Božja daljina". 500 metara pred majurom počinju već rodna pšenična polja. Dobro sastoji od prostranog majura, opkoljenog masivnim zgradama i kućama za stanovanje, sjenicama i radionicama. Osim toga ima u blizini pojedinačnih naseobina. Jezgra svega toga je zajednička gospodarska zgrada na spomenutom majuru, u čijoj se sredini nalazi 13 metara visoko spremište za vodu „vođeni toranj 1 , iz željeznog betona, koje su kolonisti sami sagradili. Kolonija je uredjena po namisli Franza Oppenheimera: Zemlja i pokretna imovina vlastništvom su nacijonalnog fonda, dok su kolonisti svi bez razlike spola

radnici s mjesečnom plaćom od 65—70 franaka. Čitava naseobina opsiže 900 hektara s 250 duša, a od tog odpada na majur 300 hektara s jedno 150 duša. Da sve tako sjajno napreduje, usprkos ovog jednoličnog postupka, može se jedino pripisati poletnom žaru i ljubavi k nacijonalnoj ideji, kojom su svi članovi te male općine prožeti. Snaga narodne svijesti kolonista očituje se I u tome, što im je uspjelo, da na novo ožive stari jevrejski jezik, kojim se, u antiknoj formi, služe u dnevnom saobraćajuDjeca uopće govore jedino tim jezikomza pozdrav vam pružaju ručice i kažu »šalom« (mir). To čini se, kao da je jedini njihov pozdrav, jer se može čuti u svako doba dana i svakom tgodom. Primili su me najvećom gostoljubivošću. Žene su muškarcima, sto se tiče posla, glasovanja, potpuno ravnopravne sa jedinom iznimkom, što kuhinjske poslove obavljaju isključivo žene. Sve je čisto i uredno, a ja kao vojnik umijem da to procijenim. Svaki se mjesec bira odbor od trojice, koji vrše upravu, a osim toga čini se, da službuje stalno namješten tajnik, koji mi je na najpripravnijš način dao sve informacije. S gospodarskim poslom bavi se jedno 8

do 10.000 Židova u Palestini, ali ih ima u svemu 100.000, prema pol do tri četvrt milijuna Arapa. Iz svih riječi i djela žid. kolonista probija neodoljiv idealizam najčišde vjerovanje u nacijonainu budućnost židovstva na starom tlu, tvrdo ufanje u ostvarenje Herzlove ideje, čija su sva djela prevedena na jevrejski jezik. Starom getu jedva već da ima traga, a to samo kod najstarijih Židova, što će samo najoštrije oko opaziti. Posjetio sam sve gospodarske zgrade, osvjedočio sam se o najvećoj čistoći staja, mljekarna i privatnih prostorija, koje, makar su bez ukrasa, odišu čistoćom i udobnošću. Gledao sam Židove, kako marljivo udaraju čekićem u kovačnicama i radionicama za popravke gospodarskih sprava. Ni okom nisu trenuli. kad sam se pojavio, već radili bezbrižno dalje. Tu njihovu sretnu bezbrigu opažao sara svuda. Nijedan neće istaknuti, da je ovo ili ono uradio, sav je posao nešto, što se razumije samo po sebi, kao što se i njihova nacijonalna svijest sama po sebi razumije. Tu nema nametavanja, ni pretvaranja, ni Potemkinovih sela. Gledao sam žene i muškarce pri ozbiljnom poljskom poslu. Vidio sara, kako bara-

BROJ 21.

Molimo cijenjene pretplatnike, neka nam priopće adrese, na koje bi mogli poslati pokusne brojeve „Židova". UPRAVA.

„ŽIDOV (HAJHUDIj

3