Жидов

narodima. Iznašajući ih ovdje, činimo to najpače za to, kako bi našle unapred shvaćanje u predstavnika Slovenaca, Hrvata i Srba u mirovnome zboru i pripravljeno tlo u domovini našoj.

Razloživši tako osnovke i posljetke našega gledanja na svijet, smatramo potrebnim pri kraju istaći ovo: Teško nam biva uvijek i uvijek iznova isticati, da se naše stajalište ne kosi s patrijotizmom. Ne veže samo krvna veza, već i veza zajedničke grude i zajedničkih udesa narod o narod, ljude o ljude. Korzervativan u plemenitome smislu riječi židovski je narod sačuvao vjernost zemljama, koje je nastavao. Patrijofizam je čuvstvo, koje se ni zakonima, ni ikakom prisilom ne iznudjuje, već se očituje u djelatnoj zdušnoj saradnji sa svim državljanima one zemlje, u kojoj živimo. Mi, cijonistička organizacija u jugoslavenskim zemljama, zadobivši svojim osvještenjem jasan odnos prema drugim narodima shvatili smo od prvog časa, da zasebni život pojedinih naroda zadobija svoju etsku podlogu u tome, te zaokruživši svoju nacijonalnu individualnost teži za skladnim, bratskim ciljevima svesvijetskog saveza svih naroda, kao jedan njezin član sa zasebnom notom u svesvijetskoj harmoniji. Neka se stoga naše uvjeravanje o patriotizmu ne smatra ispraznim patosom. Da to nije, na nama je, da dokažemo činom. 1 dokazasmo shvaćanje za to dojako. Ne zalazeći u partajske sporove u domovini našoj, mi smo u svojoj organizaciji na osnovci uže pripadnosti davno prije rata ujedinili narodne Židove u cijonistički savez jugoslavenskih zemalja. Cijeneći slobodoumnu snošljivost Srba kraljevine Srbije, naš je organ već na osvitku svome g. 1907. odlučnim krugovima u Srbiji iskazivao svoju poštu i svoje priznanje. Ujedinjenje SHS. naroda jedne krvi i jednoga jezika, nama je baš tako prirodno, kao što i mi za njim težimo. Došli bismo u protimbu sami sa sobom, kad ga ne. bismo shvaćali i od srca pozdravljali. Ne želimo, da se utisnemo medju tvorce ovoga ujedinjenja;

osnovka joj je etnička i otmenost duha nalaže nam stoga, da učestvujemo svojim radom kao obični radnici i toplim simpatijama. Kod toga stvaranja jedno samo želimo stavili na srce predstavnicima novorodjene države, koja neka uredi preporodom u duhu duševnoga jedinstva i bratske ljubavi. A to je ovo; Narod, što no se evo na slavenskom jugu ujedinjuje, gorko je i bolno osjetio, što znači tudjinska nemila šaka, koja je ugušivala i narodnu slobodu i narodni razvitak i narodno ujedinjenje. Osjetio je, što znači biti narodom drugoga reda. A danas, kad je ovo doba minulo, treba da ujedinjeni narod Slovenaca, Hrvata i Srba i aktivno, s obzirom najpače na nas Židove, osjeti što to znači. 1 mi težimo za svojim duševnim oslobodjenjem. Bolno osjećamo, da su se u času osvilka novoga zanosnoga doba za narod jedne krvi na slavenskome jugu porodile struje, koje izviru iz mržnje prema Židovima. Bila je uvijek tragedija naša, te su u nas tražili samo krivnju, a namjerice previdjeli, da kolektivne krivnje jednoga cijeloga naroda nema. Bila je tragedija naša, da se namjerice zaboravljalo, te smo narod Mojsijev, lsajije, Jeremije, Jehude Halevija, Barucha Spinoze, Marxa i mučenika inkvizicije i slobode u bivšoj carskoj Rusiji, a našim se predstavnicima držalo sve one, od kojih se i mi svijesni Židovi odvraćamo, kao što su nam i oni odavna okrenuli ledja. Čekamo na protest čovječnosti u ime onih ideala, što no će biti osnovkom svjetskoga izmirenja protiv tih struja. Pouzdano se nadamo, da će taj protest i riječima i činom doći; da punim životom u predstavništvu Srba, Hrvata i Slovenaca živu preporodile misli novog čovječanstva; svoj život svakog naroda i zajednica svih slobodnih naroda u višoj sferi bratskog čovječanstva! U Zagrebu, 14. novembra 1918.

Zemaljska organizacija cijonista iz Jugoslavenskih zemalja.

Podpredsjednik: Dr. Ivan Jacobi.

Tajnik: Dr. Aleksander Licht.

Predstavnici Zemaljskog saveza cijonista za jugoslavenske zemlje pod vodstvom podpredsjednika Dra. Ivana Jacobija predali su 16. novembra 1918. Predsjedništvu Narodnoga Vijeća S. H. S. gornju spomenicu. Predsjedništvo N. V. S. H. S. izjavilo je, da će zastupnici Jugoslavije na mirovnome zboru glede osnutka židovske države u Palestini zauzeti ono stajalište , što će 'ga zauzeti velike zapadne demokracije i da Jugoslavija prirodno sa simpatijama prati nastojanje židovskoga naroda oko obezhijedjenja njegove narodne budućnosti. U demokratskoj slobodnjačkoj državi S. H S. imat će naravno Židovi neograničeno sva gradjanska prava, a jednako će im biti slobodno, da se kao narod nesmetano nacijonalno -kulturno razvijaju. U razgovoru istaklo je Predsjedništvo N. V., da po njegovu mnijenja nijesu pljačkanja u Hrvatskoj imala antisemitskoga obilježja, već ako možda u pojedinim mjestima. Rko je bilo profužidovske harange, predsjedništvo jV. ]? to najodlučnije osudjuje. Istu su spomenicu predali predstavnici Zemaljskog saveza cijonista povjereniku za unutarnje poslove Dru. Srgjanu Budisavljeviću, gdje su bili vrlo Ijubezno primljeni i dobili izjave, koje se posvema podudaraju sa stanovištem Predsjedništva Narodnoga Vijeća.

Nikon o cijonizmu.

Kopenhagenski cijonistički ured javlja doslovni tekst dopisa, što ga je predsjednik U. S. A. upravio na Dra. S. S. Wise, predsjednika provizornoga cionističkoga egzekutivnoga odbora u New-Yorku; ~Washington, 31. augusta 1918. Moj dragi rabi Wiese! Dubokim sam i iskrenim zanimanjem pratio na pobudu engleske vlade izvršeni rad Weizmanove komisije u Palestini, pa tom prigodom rado ističem svoje zadovoljstvo , što sam osjetio radi napretka cionističkoga pokreta u Sjeveroameričkim Ujedinjenim Državama i u svim saveznim zemljama, otkako je Mr. Balfour u ime britanske vlade izjavio sporazum Velike Britanije s osnutkom narodne domaje židovskoga naroda u Palestini i otkako je obećao, da će britanska vlada svim silama nastojati, da đodje do toga cilja, pri čemu treba imati na umu, da se nema poduzeti išta, što bi povriedilo narodna ili vjerska prava nežidova u Palestini ili prava i politički položaj Zidova u drugim zemljama.

Držim, da će svi Američani biti duboko dirnuti, da je, u ovo vrieme sile, Weizmannovoj komisiji bilo moguće, da položi temeljni kamen za jevrejsko sveučilište u Jerusolimu, što sadržava nadu u duševni preporod. Srdačno i iskreno vaš

Woodrow Wilson“.

Ententa i Amerihk protiv antisemitskih izgreda.

Židovski dopisni ured iz Stockholma javlja: Englesko ministarstvo vanjskih posala je 15. o. m. izdalo slijedeću izjavu; Vladi Njegova Veličanstva stigle su vijesti o protužidovskim pogromima u Varšavi. Ako se ove vijesti može vlada prema tome zauzeti samo najoštrije stanovište, pošto bi to bili ispadi elemenata nereda i sile, koji bi ugrozili život i imetak čitavog pučanstva izmedju Rajne i Volge. U tom slučaju bi malo bi vrijedila upravo dobivena pobjeda slobode, kada bi svijet vidio, da je opet uspostavljena stara

sila tiranije. Doduše u drugom obliku, ali isto tako u protuslovlju s načelima slobode. Vlade savezničke i Sjedinjenih Država Amerike su spremne, da ulože sve sile za uspostavu gospodarskoga reda i civilizovanoga života, ali samo za one zemlje, koje svojim postupanjem pokazuju, da žele red i civilizaciju. Ako ma koji narod srednje Evrope dopusti nerede, ne će demokracija zapada moći dopustiti, da ostane nedjelatna i da strpljivo čeka uspostavu uslova, koji otvaraju vrata napretku i miru

Vlada židovske republike.

Varšavski listovi priopćuju ovu vijest, koja još nije potvrdjena s nadležnog mjesta: U sporazumu s američkom vladom, postavila je Engleska židovsko ministarstvo za okupiranu Palestinu. Članovima ministarstva imenovani su najugledniji cionisti savezničkih država. Na čelu židovskog ministarstva za Palestinu stoji američki cionistički prvak i prijatelj predsjednika Wilsona, vrhovni sudac g. Louis Brandeis.

BROJ 22.

.ŽIDOV (HAJHUDI)

3