Жидов

Deklaracija engleske vlade.

Dne 2. studenoga slavilo je židovstvo prvu godišnjicu onoga dana, koji je postao odlučnim i znamenitim u povijesti židovskog naroda. Toga je dana židovstvo, čija je volja utjelovljena u cijonističkom pokretu, prvi put oficijelno priznato narodom. Ova činjenica nije samo politički simptom, već je dokaz osviještenja svijeta, koji je kroz mnogo stoljeća maćuhinski postupao sa Židovima. Za trajanja jedne besprimjerne mučeničke povijesti, židovski je narod sustavno osakaćen; njegov duševni i tjelesni život tištili su teški okovi; on je morao pretrpiti dugi niz poniženja i povrijeda. Ipak je židovski narod čvrsto vjerovao, da će jednom zavladati pravo i pravednost na svijetu; da će onda i on steći svoju slobodu, a cijeli svjetski poredak da će biti izgrađjen na idejalima židovstva, na mir« i pravdi. Novi svijet, koji se razvija, počeo je da popravlja mnoge stoljetne grijehe i nepravde. I židovskom je narodu dana zadovoljština. Dne 2. studenoga 1917. svečano je obećala vlada Velike Britanije, ta najmoćnija sila na svijetu, da će židovski narod dobiti željkovanu domaju u zemlji otaca. Stojimo neposredno pred mirovnim kongresom i obećanje Engleske, kojoj su se pridružile ostale države entente, biti će ispunjeno. Engleska je već prešla od riječi na djela povjerivši cijonističkoj komisiji u Palestini neku vrst židovske uprave. Bez sumnje će se poslije rata Židovi u velikim množinama useljivati u Palestinu. Pokazati će se, da je židovski narod, koji je kroz 2000 godina čekao na čas oslobodjenja i preporoda svoje zemlje, voljan shvatiti veličinu historijskog časa i da će sve svoje sile uložiti, kako bi iz Palestine načinio pravi „Erec Izrael". Deklaracija Engleske donijela je svijetu još jedno iznenađenje. Već u početku rata osnovana židovska legija razvila je u svim zemljama entente živahnu agitaciju, pa je posljedica toga bila, da su posebne židovske čete sudjelovale pri osvajanju Palestine. Čim su Englezi zaposjeli južnu Palestinu, pridružili su se i svi za oružje sposobui palestinski Židovi židovskoj legiji. Tako su Židovi i svojom krvlju potkrijepili svoj zahtjev za Palestinom.

Naravna posljedica priznanja težnja židovskog naroda bila je misao, da se židovski narod primi u savez naroda kao ravnopravan član. I opet je Engleska ovu misao pretvorila u zbilju pozvavši cijon. organizaciju na pristup u ligu naroda. Ne može se dosta naglašivati, koliko je promijenjen položaj ovim činjenicama. Zato je već skrajni čas, da se svi Židovi osvijeste. Iz priznanja židovskog naroda po najodlučnijim svjetskim faktorima, valja povući posljedice. Politika asimilacije je kraj današnjih prilika posve neumjesna. Danas je za svakog Židova najjači oslon njegov vlastiti narod, koji broji 14 milijuna i židovsko zastupstvo u ligi naroda, kojoj je svrha da bude zaštitnikom malih naroda i narodnih manjina. Židovski će narod biti zastupan i na mirovnom kongresu, gdje će iznijeti svoje tražbine. O njima će se raspravljati i odlučivati sa štovanjem i nepristrano, jer je židovski narod doista danas faktor, s kojim se računa u svjetskoj politici. To će morati uvidjeti i oni narodi, koji nijesu prema židovstvu zauzeli pravedno stanovište. Židovi ne traže za sebe nikakova privilegija, već samo pravednost. Svojom deklaracijom od 2. studenog 1917. engleska je vlada, kao prva na svijetu, oficijelno zauzela stanovište pravednosti prema židovskom narodu. Zahvalni židovski narod ne će to nikada zaboraviti. On će dan deklaracije uvrstiti u red svojih narodnih blagdana. 1 gdjegod bude Židova, biti će dan 2. studenog, dan radosti!

Masaryk, predsjednik Čehoslovačke republike, za cijonizam.

Stockholm, 4. novembra. Židovski dopisni ured primio je slijedeći brzojav iz New-Yorka: „Profesor T. G. Masaryk, predsjednik Čehoslovačkoga narodnoga vijeća, poslao je cionističkoj organizaciji Ujedinjenih država Amerike objavu, u kojoj ističe, da ćc Židovi u čehoslovačkoj državi uživati jednaka prava sa svim ostalim građanima. Ujedno je ponovno naglasio svoju potpunu simpatiju za cijonizam. Uvjeren je, da cijonistički pokret nema šovenski karakter i da smjera za postignućem regeneracije cijeloga židovskoga naroda“.

Židovska narodna vijeća.

U Beču, Pragu, Lavovu i Černovicama osnovane su židovska narodna vijeća kao jedine legalne političke reprezentacije židovskoga naroda u novim državama, koje nastaju na ruševinama stare Austrije. Predsjedništva tih židovskih narodnih vijeća, svagdje su se predstavila narodnim vijećima novih država, predala su svoje gotove, posvema istovjetne židovsko-narodne zahtjeve i našla potpuno odobrenje i razumijevanje kod svih vlada i obećanje, da će se ti zahtjevi ispuniti. U mnogim su mjestima stare Austrije održane mnogobrojne izvrsno posjećene židovske narodne skupštine, koje su usvojile židovsko-narodni program i obećale židovskim narodnim vijećima neograničenu moralnu i materijalnu potporu Židova. Židovsko-narođna vijeća izdala su na židovski narod manifeste, u kojima se formuliraju svi zahtjevi, u svim se većim mjestima osnivaju židovske garde, koje se stavljaju na raspolaganje i prisižu vjernost židovskim narodnim vijećima. Središnji savezi židovskih bogoštovnih općina Moravske i Šleske podvrgli su židovskim narodnim vijećima. Sred novih prilika vrlo će se brzo promijeniti karakter židovskih općina, koje više ne če biti isključivo konfesijske reprezentacije, već narodne općine.

Predsjednik Švicarske n cijonizmu.

16. oktobra o. g. izjavio je predsjednik švicarskoga saveza, Calonder, izaslanicima cijonističke organizacije: „Vjera Židova u njihovu budućnost i misiju zaslužuje potporu čovječanstva." Izrazio je svoje tople simpatije za cijonistički pokret i nada se, da će se cilj osnutak židovske domaje u Palestini doskora postići. Jamstvo za to vidi u novom međunarodnom poretku, savezu naroda, koji će Štititi slobodan razvoj svih naroda.\

Ukrajinci pozivlju cijoniste u vladu.

Ukrajinsko narodno vijeće, koje je već u svojoj prvoj sjednici i proklamaciji priznalo židovski narod, pozvalo je cijonističku organizaciju, da izašalje zastupnike židovIskoga naroda u vladu ukrajinske države, koja se upravo stvara.

Jerusalemske noći.

Nigdje u Evropi nije mjesec takav, kakav je u Jerusalemu, kad se digne nad gradom u potpunoj svojoj veličini i punoći. Kad prodje roš-hodeš, tako se zove mladj, ideš u Moću ili u Ain-harim, ili se popneš na Maslinovu goru, a možeš da podješ i u šumicu, kojoj te vodi strmi put, kao da ćeš ravno k mjesecu zaci. Kad se popneš na uzvisinu, vidiš pod sobom osvijetljenu površinu Jamhamelaha u Moapskim bregovima. Lijepo ti je poći i u dolinu Siva ili u dolinu Jesafat k grobovima proroka .. . Kod Zlatne kapije, koju su zazidali, da Mesija, ući ne može, prolazi šuteći karavana. Dostojanstvene deve stupaju a sjene njihove gibaju se pred njima. Beduini u bijelin odijelima sa dugačkim puškama; žene u tamnom ruhu, mnoga od njin je npravo krasna. Zvijezde sjaju i plamte kao oči ogromne životinje, koja .je obavila zemlju. Bijela, lagana Kumovska slama pro-

strla se obzorjem; sitne iskre lete nebom koje se sljubilo sa zemljom, one lete silnom brzinom i nestaju negdje u svemiru. Zvijezda do zviezde treperi, blješti; mjesec krvav i velik sjaji nad gradskim zidom, a onda se diže sve više i više, da čist i hladan u svojoj vječnoj djevičanskoj čistoći plovi nebom, a oko njega tanane, prozirne i ružičaste magle . . .

Gusta, neprozirna tama stere se okolo. Tapajući mrakom nabasam na trg za povrće, Ali najednom dopre mjesečevo svijetlo do mene. Pođjem onda uskim, krivudastim uličicama na desno i za čas eto me pred „stijenom plača", koju je bijela mjesečina obasjala. Uzvišenoga li prizora! Golemi komadi tesanoga kamenja strše u vis, a mjesec ih obasjao, pa se sve čini, kao daše i kamenje i svijetli vječni putnik sjećaju prošlosti. Tu, kod veličajnih ruševina staroga židovstva, treba da budeš u noći, koja te sjeća na propast hrama.

Bosi, s lučima u ruci, prolaze Židovi. Ne čuješ ih, pa ti se čini, da se gibaju netjelesne prikaze sa svijetlom u ruci po mirnim trgovima. Idu pojedince i u skupinama. Skupljaju se oko svojih rabina i mole se. To je npč tuge i žaobe. Sijedi muževi plaču kao djeca. Srce ti se lomi, kad čuješ njihov jecaj, kad vidiš njihovu bol. Sve ti se čini, da je istom juče propao sveti hram. Kod desne pole zida stisli se aškenaški Židovi iz Rusije i Galicije. U ekstazi su. Njihove ruke dižu se u vis. Tjelesa njihova padaju k stijeni. Tamo od lijeve pole zida bijele se čalme sefardskih Židova : Adjeima, Tuima i „Spanjola". Ti Židovi nijesu nikad ostavljali majčice Azije Tu sjede ti ozbiljni bradati muževi sa svojim hahamina u sredini i pjevaju molitve u najčišćoj jevrejštini, kojoj još Evropa nije utisnula svoj biljeg. Nijesu tako živahni kao hasidimi, ali niti oni ne opažaju vanjskoga svijeta, jer je dušom njihovom zavladala ekstaza, koja ih je zu-

4

~Ž I D O V“ (HAJHUDI)

BROJ 22.