Жидов

digla nad sve stvarno. Vidjeh na Kotel-haroaravi plakati i žene, ali je njihov plač bila tuga za ljudima ili briga za svagdanjim. Ali duhove muškaraca zaokupljuje ekstaza potpuno, jer je kroz hiljadu godina njihovom svijesti ovladao isti osjećaj. Za njih nestaje vrijeme, prostor je izčeznuo. Oči ne vide ništa. Duh je njihov prešao granicu tvarnoga, on se je uzdigao dubokom molitvom k Bogu. On osjeća, da je vječan, a kamenje to, ta ruševina, svjedok je njegove vječnosti. Sefardi svršiše molitvu. Svaki pojedini poljubi stijenu, pokloni se duboko, poljubi svoju ruku, koja se je dotakla kamena; onda se udaljuje, svedjer se klanjajući, licem obrnut k stijeni. Istom kad stijena nestane u polusvijetlu mjesečevom, obrne se. A kad te opet uske, krivudaste ulice odvedu od stijene plača na trg, prolaziš kraj lijepih kapija. Ni u Damasku nijesu ljepše i najednom stojiš pred kapijom Haram-eš-šerifa. Tu jte bio hram .. . Kuće su uzmakle na desno. Mjesec sja. Sav se svijet čini netvaran, fantastičan. Ni-

kad me se u životu nije dojmilo ni jedno djelo gradjevne umjetnosti, kao što me se dojmio ovaj prostor pred Maramom. Maurski zdenci, doksati u staroarapskom slogu; pojedini spratovi izbočeni, na prozorima drvene rešetke, oko njih tamne udubine. Naokolo mir. Eto okoliša za biblijski dogadjaj. Otvorim tešku kapiju. Odavde me vodi put k Omerovoj džamiji. Srebrno svijetlo mjesečevo prosulo se mjestom, gdje stoji hram, obasjalo je kamenje i prepliće se u granama vitke, šutljive ciprese. Kameni bunari bacaju sjene. Uspinjem sa stepenicama k oblom, lijepom svodu. Mjesečeve zrake skližu se plavim mozaikom. Ondje u udubinama skrivaju se uzdasi, koji još ne prodriješe noćnom tišinom. Vrijeme stoji. Uspomene izlaze iz svih kuteva, u kojima se gubi tajanstveno svijetlo mjesečevo. Tu je stajao hram onoga Boga, koji je prije više hiljada godina doveo amo narod ove zemlje, i koji će ga opet dovesti. Na niskoj stijeni staroga makabejskog dvora, u kojem je danas harem velikoga šeiha, sjede hodže.

Oko glave bijele im se turbani. Oni gledaju u dolinu Gehenum, koja se tako zvala, dok je Arapi ne okrstiče paklom : djehonahom.

Nigdje nijesu noći kao u Jerusalemu. Noći u kolonijama pune su teška mirisa narandžinog, jeke šomrimskih pjesama i u njima se čuje zavijanje šakalovo. Noć je u pustinji veličanstvena i tajnovita, jer se u nedogled protegla pustoš, koja se neobično bijeli, jer je nad tobom beskrajno nebo puno milijarda malenih i blještavih zvjezdica. Noć pod palmama Jerihovim potresa te, jer je bajnija od sviju noći. A ipak se onoga, u čijim žilama teče krv židovska, najviše dojima tajinstvena noć jerusalemska Ona mu je bliza i mila. Uvijek mu se čini, da je tu negda već bio, i da se sada vraio opet k njoj, k svojoj domovini. Ništa nije tako lijepo, kao ova divna noć, kao ove uličice, koje tonu u polusvijetlu, kao tajanstvena ljepota ovoga grada. I tko nije vidio i doživio noći u Jerusalemu, nije uopće ništa doživio. (Iz knjige: E. Hoeflich Der Weg ins Land. R. L6wit. Wien).

Židovi za teški narod.

Tri Židova imadu možebiti upravo odlučan udjel na priznanju čeških zahtjeva po Antanti. Poznato je, da Wilson nije odobravao neprijateljstvo antante prema boljševicima i bio protivan svakoj intervenciji u korist čehoslovačkih legija u Sibiriji. Masaryku nije uspjelo, da promijeni Wilsonovo stanovište, doklegod nije Louis deßrandeisu sucu na najvišem Savezničkom sudištu i jednom od američkih cijonističkih vođa bila povjerena referada za istočna pitanja. Čini se, da će Braudeis biti jedan od zastupnika Saveznih američkih država na mirovnome zboru, jer on poput obersta House, referenta za zapadne probleme spada među NVilsonove najintimnije savjetnike. Engleski ministar Sir Rufus Isaacs sada Lord Reading imao je, kao izvanredni poslanik britanske vlade u Washingtonu, prilike, da u istom smjeru radi kod obih najmjerodavnijih svjetskih vlasti. Kao trećega u tome kolu vidimo francuskog filozofa, Henri Bergsona, zastupnika Francuske kod Američke vlade. Isaacs i Bergson nijesu samo Židovi, nego i veliki prijatelji cijonizma, za koji su opetovano izjavili svoje simpatije. Jasno je, da Čehoslovačka država ne smeće s uma ovaj veliki udjel Židova na pobjedi čeških idejala kod Wilsona. Nu zahvalnost nije dosele mnogo vrijedila kao politički faktor. Zato je važnije naglasiti, da židovski narod već danas gdje se tek počinje organizovati na nacijonalnoj podlozi predstavlja znatnu internacionalnu moć, koja bi, sa svjetsko-političkog, financijskog i gospodarskog gledišta, mogla zadobiti veliko znameuovanje.

I ugarski se Židovi miču.

Svjetski politički dogodjaji silnog zamašaja nijesu mogli biti bez utjecaja i na ugarsko židovstvo, koje se bijaše dosele umjetno odijelilo od ostalog židovstva. Asimilantska štampa učinila je sve, što je moglo ugarske Židove otudjiti općenito židovskim i svijesno židovskim težnjama. Bilo je i slučajeva, da je ta štampa klevetala, ocrnjivala i krivo tumačila i cionističke težnje. Uopće, nastojalo se medju Madžarima „židovske" vjere, da se zataje dogodjaji u žid. svijetu i zapriječi proši-

renje židovske narodne misli. U tom nastojanju prednjačio je žiđ. asimilantski list „Egyenl6seg“. Međjutim su najnoviji dogođjaji srušili i ovu najjaču kulu asimilacije. „Egyenlosćg“ počeo je, na najveće iznenadjenje, da upućuje svoje čitatelje u sasma drugom smjeru, no dosele. Duh vremena provalio je i u uredništvo ovog lista. U broju od 12. listopada donosi uvodnik „Republica Judaica“, a u broju od 19. listopada zagovara organizaciju Židova, cijonističku propagandu i učestvovanje u upravi. Pod utjecajem ovih pojava započela je i zemaljska organizacija ugarskih cijonista energičnu propagandu. Cijonisti kao jedini organizovani svijesni Židovi Ugarske, traže u svom glasilu „Zsiđo szemle“ zaštitu manjine, nacionalnu autonomiju za Židove i priznanje židovske narodnosti, nadalje, odstup posve nesposobnih današnjih oficijelnih predstavnika ugarskog židovstva. U posebnom proglasu, što ga je izdao središnji odbor ugarskih cijonista 20. listopada iznešeno je stanovište prema pitanjima unutarnje i vanjske politike, u koliko se tiču Židova. U tom proglasu izražena je želja ugarskih Židova, da se hoće boriti za prava židovskog naroda u zajednici s organizacijama svijesnih Židova u ostalim zemljama.

General Allemby o židovskomu narodu i o židovskim legijama.

Na čestitku cijonističke palestinske komisije, povodom osvojenja Palestine, odgovorio je vrhovni engleski vojskovođa brzojavno: „Ja i moja vojska ponosimo se, što smo bili oruđem za oslobođenje vaše zemlje." A „Jevvish Cronic!e“-u brzojavlja: „Primite moju najtopliju hvalu na Vašim čestitkama, koje ću izručiti mojim hrabrim židovskim borcima. Ponosim se, da ovi srčani Židovi stoje pod mojom komandom". Nedavno je taj general u Jerusalemu izrekao jevrejsku besjedu.

Velike manifestacije u Lavovu.

Dne 26. listopada manifestiralo je židovsko pučanstvo glavnoga grada Galicije za židovske zahtjeve na do tada neviđeni način. Pozivu cijonističke stranke odazvali su se svi svijesni Židovi. Židovske kuće bijahu okićene plavo-bijelim zastavama, ći-

limovima, slikama dra. Herzla i židovskim znakovima. Održane su velike skupštine, koje su silnim oduševljenjem prihvatile istovjetne rezolucije o tražbinama židovskoga naroda. Poslije skupština svrstali su se učesnici, oko 30,000 njih, u svečanu povorku, koja je prolazila gradom. Pri manifestacijama, koje su protekle uzornim redom, sudjelovali su i Ukrajinci.

Engleski ministar o protivnicima cijonizma.

Sir Alfred Mond, koji je opetovano pokazao velik interes za cijonizam i nedavno kupio za 5000 funti dionica Židovske kolonijalne banke, rekao je tom zgodom o protivnicima cijonizma; „Najoštrije osuđujem Židove, koji nemajući žara u svojim dušama, ni topline u svojim srcima, nastoje spriječiti raširenje cijonističke ideje* 1 .

Državopravna demokracija i Židovi.

„Kolinske Listy“ od 31. X. o. g. donose opširno predavanje prof. Dra. KozAka, . što ga je držao u Kuttenbergu, 23. oktobra, o židovskom pitanju. Medju ostalim reče ; „Židovima preostaje jošjedino cijonizam. Oni su narod medu narodima. To je tragična sudbina, a ako svaki Židov to ne osjeća, kako bi trebalo, onda je to još tragičnije, jer je znakom površnosti i pomanjkanja istinske dublje izobraženosti. Potrebno je, da dobro misleći Židovi osnuju češko-židovsku stranku, ako hoće da s nama izađu na kraj i da mi s njima postupamo iskreno i istinito. Židovsko je pitanje kulturno pitanje. Židovi su zrcalom naroda sred kojega živu ..." v '

Izjava češkog poslanika u Beču, Tusara

Dne 6. novembra bilo je odaslanstvo židovskoga narodnoga vijeća za DeutschOesterreich kod Tusara, koji je izjavio, da će čehoslovačka država priznati židovskomu narodu sva prava, što pripadaju narodnim manjinama. Obzirom na to, da su čehoslovaci u Deutschoesterreichu narodna manjina, drži poželjnim, da Židovsko i Čehoslovačko Narodno Vijeće u Deutschoesterreichu rade u međusobnom sporazumu i preporuča međusobno podupiranje tih vijeća.

BRO] 22.

~Ž 1 D O V“ (HAIHUDU

5