Жидов

Židov

23. prosinca 1918. ZAGREB. 20. tebeta £6/9

KaGl^SUfi-ZA-Pfmn-ZIDOUSIVMJSa

Zemaljska konferencija

Saveza ci)onists Jugoslavije držat će se u Zagrebu 5* i 6. januara 1919. u vijećnici slobodnog i glavnog grada Zagreba sa ovim dnevnim riđom t

5. januara od 9 sati prije podne do 1 sat u podne. 1 Pozdravni govor predsjednika. 2. Položaj židovskoga naroda i stanje cijonističkoga pokreta od 1913. do danas : Dr. Ivan J aco b i. 3 Slanje Židova i rad cijonističkoga Saveza u Jugoslaviji od 1913. do danas (tajnički izvještaj) ; Lav Ste rn. 4. Rad Židovskog narodnog fonda i njegova povjereništva za Jugoslaviju : Mirjani We i 11 er. 5 0 židovskoj štampi: Prof. Aleksa Szemnitz. 5. januara od 3 s«ta popodne do 7 na večer 6 a) Financijski izvještaj (organizacija, štampa, Židovski narodni fond.) : Šmo Spitzer.

b) Izvještaj revizora. 7. Rasprava i davanje apsolutorija odboru. . 6. januara u 9 sati prije podne. 8. a) Narodne potrebe i zahtjevi ; Dr. Aleksandar L i c h t. IV) Rasprava i zaključci. 9 a) Proširenje i preustrojstvo Saveza; Ing. Oskar G r 6 f. b) Rasprava i zaključci. 10.. Prijedlozi. 11. Izbori.

Nakon potpunih pet godina sastat če se opet Zemaljska konferencija našega Saveza. Pet je godina dosta znatno razdoblje u životu jedne organizacije. A tek ovih pet godina I Izmedju naše zadnje i ove konferencije leži cijeli svjetski rat, sukob država i naroda, kakovoga povjesnica u tom opsegu i s tolikim preokretima i posljecima još nije zabilježila. U doba zadnje konferencije, hiljadudevetstotrinajste, nakon balkanskoga rata, svijet se spremao na perijodu dugotrajnog, medjunarodnim mirovnim stanjem posvećenog kulturnog i ekonomskog razvijanja i napredovanja čovječanstva. Na obzorju svjetske politike nije bilo oblaka. A danas? Kroz 51 mjesec čovječanstvo je krvarilo iz tisuću rana, rat je svršio iznemoglošću Evrope, čiji narodi sakupljaju svoja izmučena tijelesa i iskasapljena uda, da se sred besprimjernih trzavica i muka na novo urede. Hat više nije, još nije mir. U oči najsudbonosnijeg časa, u predvečerje mirovnoga zbora, koji će odlučiti, kakov će biti u budućnosti odnos država prema državama, koji će odrediti, koji će narodi, gdje i kako živjeti, čiji će zaključci zadrijeti u život svakog pojedinog čovjeka u jednakoj mjer ; , kako je 1; rat učinio, u tom se času sastaje naša konferencija. Jasno je, da je rat i u našem pokretu i u našoj organizaciji ostavio dubokih tragova. 1913 bili smo još zabavljeni sitnim orgariizatorskim posiom u galutu i sitnim

pijotiirskim radom u Palestini, beskrajnim neplodnim raspravama o najtemeljnijim smjernicama rada i traženjem najizglednijih putova do većih uspjeha. Bez velikih vođa Herzlova kova, bez velikih novih ideja, omjerujući po nama prevaljen put sa onim pred nama i usporedjujući po nama sakupljenu snagu židovskoga .naroda sa snagom potrebnom za izvršenje idejala, u mnoge se duše uvukla klonulost i skepsa. „Ako lako dalje pođe, hoćemo ii ikada doći do cilja? A kad bismo i mogli doći, hoće li židovski narod moći tako dugo čekati, hoće li moći do onda izdržati ?“ U nezadovoljstvu sa postignutim samo ih je vrlo malo našlo poticaja, da intenziviraju svoj osobni rad, da uvećaju svoje v i a stite žrtve; većini je nezadovoljstvo polomilo krila i oslabilo volju. Kao teška mora tištila je većinu židovskoga naroda bolna pomisao; „ Cijone, kako si još daleko!". A danas stojimo pred ispunjenjem. Ako hoćemo, možemo dobiti Cijon. Pita se samo, jesmo ii i koliko gotovi, da smijemo htjeti cijeli Cijon, da !i ga m ožemo doista sami posve židovski izgraditi? Herzlova utopija može postali zbiljska, naša Židovst ?■ država, ako hoćemo. Naša je zadaća sada, da ovu volju potenciramo do najvišeg mogućeg slepena, da je podupremo svom našom snagom, da razvijemo i udružimo najbolje kvalitete židovskoga naroda, kako bismo mogli doći što biiže do pravoga Cijona. To je opća

slika današnjega položaja židovskoga naroda: Podigao se u svome preogromnome a svakako najboljem i najzdravijem dijelu, da pođe put Cijona, da tamo stvori centar, koji će mu omogućiti ponovno razvijanje i obezbijediti budućnost kao naroda. Sličan je bio razvitak u našem cionističkom Savezu. Malo nas je bilo, a bili smo maleni i slabi. A jer smo bili maleni i slabi, ostali smo malobrojni i slabi. 1 nikako van iz tog cirkulusa, nikako naprijed. Naše su konferencije bile javno očitovanje naše nemoćnosti. Tako i zadnja konferencija 1913. Rat nam je organizaciju posve uništio. Sumišljenici se razidoše na sve fronte, glasile umukne, društva se raspadoše, propaganda i svaki rad ća i sabiranje novca prestade. Pomalo se pojedinci osvijestiše od ratne_ psihoze, započeše na svoju ruku sitan rad, izmijenjivanje misli, pokušavanje uspostave kontakta, osnivanje društava i glasila. I jednog dana opazismo, da imamo veliki pokret premda bez organizacije i unstoč svih latom uzroko anih „zakonskih" i prometnih poteškoća. Što dalje, to je većim koracimo išao progres. Rat je prestao i našli smo se spremni, da se ukopčamo u našu svesvjetsku organizaciju, da uzmemo naš udio na predstojećem radu u korist naše narodne zajednice u Palestini i ovdje. O tome ćemo voditi računa na zemaljskoj konferenciji. Držat ćemo o; vrt na burnu petgodišnju prošlost? Nu ne ćemo

GOD I .

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAORLH. PELRINJSKA ULICA HR. 22 j PRIZEMNO. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. §

PRETPLATA i GODIŠNJE K 20--, POLUOOD. K 10-—, ĆETVRTOOD .00..... k 5-- POJEDINI 8R.60 FlL.—« IZLAZI DVAPUT MJESEČNO.

BROJ 25.