Жидов

Izvještaj o zemaljskoj konferenciji.

Ponedjeljak 6. siječnja.

Prije podne.

Predsjednik dr. Hugo S p i i z e r otvara konferenciju u 9 i pol sata prije podne. Prije prelama na dnevni red daje riječ Lavu Ste rn u, koji predlaže, da konferencija izašalje na grob Hennana Li e h t a odasliamst'vo, e da se time iskaže pošta nezaboravnome sumišljenikn i sa radniku. Zbor to prihvaća, te izabire (odasla,nstvo od 8 Jaca, a dra. Frankfurt era, da Lzrekne i f" prigodnu molitvu na grobu. Na to uze riječ dr. Aleksandar L i c h t, da referira o »narodnim potrebama i zahtjevima« (koji referat jer je ekstemporiran na žalost možemo donijeti samo u opsežnom izvatku.) Moj će današnji referat bitj nizanje potreba i zahtjeva, koji ima da- postanu činjenicama. Želim istaći, da program, što sam ga sastavio, nije zvani ono djelo i da se za pitanja, koja ću ovdje formulirati i predložiti im rijesenje, ne čini nikoga do li mene odgovornim. Dužnost je naša, tla u svakome pogledu u ovome času pristajući na oijonizam pristanemo i na sve pred post ave i posljedice, što no proizviru iz afirmacije cijonizma. Oijonizam, koji apelira samo na osjećaje, a zanemaruje intenzitet židovskog narodnog života, nije dovoljno ukorijenjen i nedostaje za izgradnju rođenoga bića pojedinčeva i narodnoga. Hoćemo li, da se oijouistička misao saztla na zdravoj osnovi, moramo tek da stvaramo tu osnovku. Jer, ne varajmo se: Koliko god je odu ; ševljenje dragocjen i važan faktor, toliko je nužno, da to oduševljenje rodi volju, da se radi i stvara. Držim, da rad i stvaranje ne može da ide u pravcu one orijentacije, koju cijonizam od nas traži, na stvori li se židovskom® narodu u duši njegovoj zdrava židovska podloga. U tom pogledu sve tek valja učiniti, jer kolikogod mi isticali, da smo ovo ili ono učinili, moramo priznati, da nema nikoga u ovome zboru, te bi mogao reći, da se što bitno stvorilo za naš duševni preporod. Program, što ću ga ovdje razviti, prilično je opsežan. On je uza sve to nedostatan, sastavljen tako reći u zadnji čas, u osjećanju prijeke nužde stvaranja osnovke za pozitivan rad. No držim, da će taj program dati dostiatnu podlogu, da se o njemu temeljito i stvaram raspreda, pa da ova konferencija nadopunjujući i mijenjajući ga stvori svoj program. Pri tome valja imati jedno na umu: Oijonizam nije pokret, koji se ]>oput asimilacijonog židovstva obraća prema spoljašnjem svijetu. Njegovi su zahtjevi zahtjevi prema unutrašnjosti. Treba se stoga klonuti svega, što ide za im, da cijonizam učini zavisnim o spol jašu jim utjecajima. Niti progon Židova, bilo gdje, bilo u kojem dijelu Jugoslavije, ni povlađivanje, ni proti vštine, ne smiju da budu ]>olugom, koja će unaprijediti teženje pristalica. Tko nije polazio u cijonizam iz svoje, nutrine, već po spoljašnjira utjecajima, povlađivanju ili pritisku, taj ne može da ima potrebni unutrašnji stabilitet, što ga daje organski, iz

duševne potielm nastalo naziranje na svijet. Cijouistička misao je univerzalna misao za čitavi židovski narod. Nije istovjetna s duševnim, misaonim životom židovskoga naroda, ali djeluje u tome pogledu renesansno i reformator no time, te potiče svakoga pristašu na to, da se doista u prvom redu povrati k židovstvu, da izvede sve spcljašnje i unutrašnje posljetke iz svoje volje za povratkom, bilo u fizičku, bilo u duševnu židovsku zemlju. Ova se rečenica često puta naglašavala, ali čitavi razvitak eijonizma u Jugoslaviji nije došle dokazao, da ju je svaki i u životu potpuno shvatio. Ja ću sad da razložim i u političkom i nacijonalno-kulturnom pogledu one postulate, koji iz ove rečenice proizlaze, e da i mi i drugi jasno znadu, do čega nam je. Cijonizam je politički pokret. To treba da se svom jasnoćom naglasi za to, jer je bilo vrijeme, kad srno prezali pred tim, da taj politički momenat u cijonizrmr iznesemo. Činimo to, e da steknemo potrebnuorijentaciju prema spoljašnjemu svijetu, e da zadobijerno jasan odnos u političkome pogledu prema državi, u kojoj živimo. Postavljajući se ma svoju nacijskn bazu mora da sam voljan povrtći sve konzekvencije, pa i političke, svoga nacijskoga bića. Tko toga ne čini, tko u tome pogledu nema odvažnosti, da izjasni sebi i drugim svoje stajalište, taj još uvijek ima u sebi asimilacijom nagon. O općim građanskim pravima suvišno je da se i govori u teoriji. Ne može se govoriti o demokratskoj naprednoj državi, a da se ne prizna pravna potpuna jednakopravncst sviju građama. Ako su svi građani doista jednaki pred javnim i pred privatnim zakonima, a to demokratska država nužno uvjetuje, onda tni državljani Židovi ne bi trebali tek iznašati kakovih zahtjeva. A jer ta jednakopravnost rt dijelovima Jugoslavije, koji su stajali pod utjecajem austrijskoga zakonodavstva, ni zakonski nije provedena, mora da se i u tome pogledu zakonsko stanje promijeni. Preče cd te teorijske građanske jeđnakopravnosti jest zbiljska. Demokratska država po svome biču mora nužno da stvori za svakog pojedinog građanina zbiljsku mogućnost, da surađuje u svakoj grani javnoga života, da sarađuje u procvatu države, koja mu je domovina. Maču bi uski odnos držatve prema pojedinoj grupi državljana su zuje granice dužnosti, jer zaboravlja, da svaka dužnost moru imati korelat n pravu, i obratno, hoće li država da ima državljane s punoćom prava i dužnosti državljana-. Ovo mi tražimo dakle kao neosporno prirodno pravo. A tražimo to i kao svoju dužnost. Ne ćn da zapadnem u pogrešku naglašavanja potri joti zrna. Vidim u njemu nužni posljedak za moralna čovjeka, ga Iz prava, što ib ima, vuče konzekvenciju dužnosti prema državnoj i državljanskoj zajednici. Mi hoćemo pravo i na patrijotizam; hoćemo, gdje naša volja ide za općom probiti, da je mržnja ne übija i ne sprečava. Hoćemo, jer zato imamo volju, mogućnost čina oko boljka domovine, a onda ćemo za cijelo umjeti da svaku mogućnost

iskoristimo ne trcšeći zatndsndh riječi. Mi hoćemo da sebi izvojštimo pravo na čine, po kojima će se vjerovati našim riječima. To neka je posve jasno i precizno istaknuto, e da o tome ni medju nama, ni izvan nas, ne bude nikakve sumnje. Koje stajalište da zauzme cijonistioka organizacija prema nar o d n o-p oI iti čk i m zalit jevima? Savez. je eijonista danas jedinstvena reprezentacija židovskoga nacijskoga žileta u Jugoslaviji. Kako se u nas još ne može pravo lučiti u velikome dijelu eijonističko naziranje od židovskoga narodnoga života, koji ne bi bio zajedno vezan s eijonizmcm, postoji mogućnost, da bismo Inčeći eijoaistieki rad od narodno- pol i tič koga i narodno -kul tu moga, slabili rad oko eijrnizma. Držim, da za to u ovome času nema nužde, a to tim manje, što sn naši sumišljenici još premalo politički uzgojeni, e da bi podnijeli ovakovo razlikovanje. Danas može samo Savez oijenista Jugoslavije da vodi i iian;;lrr'.-politički život, a mora i smije da se smatra predstavnikom svih narodno osviještenih Židova. Bude li se ukazala nuždi, da se za zastupanje narodno - političkih postulata stvori zasebna nacijonalna organizacija. Savez će eijonista predati nacijsko-pnlitičkj dio svoje sadašnje zadaće potonjoj,, e da se to većina p-iedla svojoj oijon'stićkoj zadaći. Za nas ovdje, što nemamo prema raštrkan osti svojoj i ne možemo imati takovih zahtjeva, koji bi u javno pravnom poglediu mogli opravdavati [.os tu late, štono će ih Židovi ondje, gdje stanuju u masama, moći s punim pravom da stavljaju, ograničuju se nacijsko-pclitički zahtjevi na zaštitit nacijske manjine, na autonomnu izgradnju onih tijela s ponešto javno-pravnim obilježjem, koja i sad u Jugoslaviji postoje. TT ovaj čas ne mogu dia se pozabavim detaljima izgradnje zaštite naše nacijske manjine, već mogu samo istaknu! načelo, da se zaštita nacijske manjine u biću svome mora sastojati! n tome, te će ne samo Židov kao građanin, već i židovstvo kao narod t. j. u nacijskome pogledu imati zbiljsku jedaakopravnost, mogućnost, da kao jednovita narodna skupina ustavno dolično zaštiti svoje zasebne naredne, najpače kulturne interese, i da se birajući svoje poslamike u ustavotvorno i zakonodavno tijelo reprezentuje kao nacijska zajednica, koja će po svojim poslanicima da bude na braniku svojih skupno narednih zahtjeva. Židovstvo neka je zastupano ne po poslaniku, koji je po slučaju Židov, već po j neslani cima, koja sn poslanici židovstva. I neka oni postrance od ekonomskih pitanja, koja nemaju narodnog obilježja, pored pitanja svoj državi i svim državljanima zajedničkih, imajnći punu snagu glasova židovskih, budu glasom židovstva t. j. neka imadu svijest danu im ustavom i živom voljom našom, da im je pravo i dužnost, da govore najpače za svi jesne duševne interese Židova, o kojima zavisi naše samoodržanje kao naroda. Zaštita židovske narodne manjine najopćine. Tu smo mi zvani, da obratimo svoju volju u čin, a da nas država u tora ne će smetati. Danas je ta općina svoju jače će se očitovati u izgradnji židovske

STRANA 2

„ŽIDOV" (HAJHUDI)

BROJ 4. i 5.