Жидов

mnogo, ali predstavljamo mnogo kao Jevreji Jugoslavije. Ne znamo prema kojim će se principima birati u centralni parlament, no zajednički je rad potreban. M toga u Bosni nijesmo nikada zaboravili, i ako se danas nijesmo sretno izrazili. Bile je možda neumjesno predbaciti onima, koji su dosada u Bcsni radili, da su vodili separatističku politiku u znaku autohlonstva. Još uvijek za Jevreje u Bosni postoji neko stanje ex lexa. 1 ja predlažem, kao što je rekao i sumišljenik Poljokan, da si svi Jevrćji pribave što prije jugoslavensko džavljanstvo. Onda neće Više smjeti da bude razlika u političkom istupanju Jevreja. Bez, sumnje, moramo 3a vodimo računa o dosadašnjim političkim faktorima u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i • Slavoniji. Zastupat će nas oni, koji nijesu politički kompromitbvani, koji uživaju vlast, i imaju veze, a zastupat će nas u cijoni- stičkom duhu. Razumijem, da se u Hrv. morao zem. odbor cijonističke organizacije proglasiti reprezentantom nacijonalnih Židova, jer tamo nema nacijonaliste, koji ne bi bio cijonista. U Bosni su svi Židovi nacijonalni i ako ima i nesvijesnih cijonisla. U Bosni ima Jevreja, kpji sami od sebe žive jevrejskim životom, a da si o tom ne daju računa, Mi u Bosni držimo, da našim političkim radom ne ćemo nikad doći u konflikt s cijonističkim programom. Govoreći o općinama u Bosni ističe da i općine u Bosni ne stoje mnogo bolje od onih u Hrvatskoj, jer su organizirane po asimilalorskom uzoru. Židovima u Bosni uspjet će lakše, da pretvore svoje općine u narodne, jer nema tih borba kao u Hrvatskoj. Medjutim postoji veliko'pitanje izmedju Sefarda i Aškenaza. Postoje razlike koje nisu trajne natavi. SefaTdi održali su svu silu osebujnosti našeg narodnog života i očuvali svoj sefardski kolorit. Naša je dužnost, da vodimo računa o toj osebujnosti sefardskog življa. Mi smo se ogriješili o našu tradiciju i gledali, da potisnemo španski jezik, jer je ono najbolje' oružje, da se odiže Sefardi sve dotle, dok ne dodje pravo pružje, a to je jevrejski jezik. Danas su svi za fuziju, pa se lomu i nitko ne protivi, ali fuzija ne smije doći preko noći. Ako mi idemo za uščuvanjem naše tradicije, nijesmo jošte separatiste. Molim, da naši sumišljenici budu širokogrudnoj, da nikoga ne isključe iz rada, i da ne daju povoda, da se itko separira. Da se vratim na politički program. Ne držim umjesnim, da se govori o lokalnoj politici. Nzka se političko pitanje prepusti zemaljskom odboru, koji će se staviti u sporazum s vodećim ličnostima, da odredi program našeg političkog rada, za cijelu Jugoslaviju. To pitanje opsežno ne treba ovdje raspredati- Ako dodje do židovskih narodnih općina, uvjeren sam, da ćemo imati zajedničkih općina sa dva bogoštovna odjela, koji će odgovarati potrebama Sefarda i Aškenaza. Olede kulturnog i cijonističkog rada potpunoma slažem se sa izvodima đr. Lichta, pa molim odbor, da govor doktora Lichta dade u štampu, jer sam uvjeren, da će taj govor ostati još 10 godina savremen, jer nećemo sve moći provesti. Govor taj ima da bude uzor za nacijonalni naš rad i duševni fond, iz kojega ćemo crpsti direktivu za naš rad, te koji će nas očuvati od mnogih zabluda u židovskom i cijonističkom smislu. Dr. Altarac (San). Prije svega moram nuzgredice' reći, da se moglo kod priredji-

vanja ove konferencije raditi oko -toga, da se čitavoj konferenciji dadne više židovskog života. Tako se mogla prirediti izložba židovski knjiga i slika. Nadalje je akademska omladina mogla prirediti jednu večer židovskih arija i melodija, pa i športske vježbe, dje£ije igre. Zatim bi se moralo držati -jedno predavanje o Palestini sa slikama, to bi više probudilo svijest židovsku i jače i zdravije bi djelovalo - od svih ovih govora i diskuzija. Govor i program druga A. Lichta moraju služiti kao smjernice. Ovaj program mora služiti putokazom, ako uopće ozbiljno hoćemo oživotvorenje naših ideala. Što Licht zahtjeva za galut, to je čisto palestinski rad prije povratka u Palestinu. Program je njegov radikalna‘promjena u čitavom smjeru našeg dosadašnjeg rada, koji je manje bio živ i korjenit, a više samo vanjski i pun osobne taštine. Neka služi kao tračak nade Lichtu, kad mu reknem, da je u Sarajevu bio jedan naš sumišljenik, koji slučajno sada ovdje govori, koji je u duhu njegova programa radio: vodio djecu u prirodu, stvorio ferijalne kolonije i budio smisao za onaj pravi, iskreni, in'imni zajednički život. Moje je uvjerenje, da ćemo za sve. one ideje, koje su zastupane u programu, najviše' naći razumijevanja, odjeka i suradnje kod širokih židovskih masa, kod spremnih židovskih radnika i kod odvažne i odlučne židovske radikalne omladine. Oni široki slojevi zanemarenog židovskog proletarijata i ona izrugana radikalna omladina daće prave pijonire za oživotvorenje naših -ideala. U tom smislu donašam slijedeću rezoluciju : Neka zemaljska organizacija primi u svoj radni program i izvrši slijedeće važne potrebe i zahtjeve duha našeg vremena, pa da naš pokret ne bude birokratska zaposlenost i žurba, nego izraz nutarnjeg oduševljenja i duševnog korjenitog rada za renesansu ’idovskog duha. 1. Neka se stvori radni kojega će biti zadaća, da savjesno i intenzivno ispunjava, program, koji je iznešen, od A. Lichta. 2. Potrebno je demokfatiziranje i revolucijoniranje radne snage u galntu. Naročitu pažnju treba posvetiti onoj masi i omladini, koja je u svom srcu i svojoj duši pripravna, odlučna, spremna i odvažna. Rad u golutu neka bude koncentrisan u narodnim domovima, i život u tim domovima neka bude iskren, srdačan i istinit. Židovsko radništvo i radikalna omladina moraju imati dostojno mjesto u tim domovima. 3. Potrebno je, da se u što više mjesta nalaze posebni povjerenici kao informativne osobe, koj će biti up ćene o čitavom pokretu; zadaća je tih informativnih osoba, da upućuju narod o pitanjima židovstva u galutu, a osobito o palestinskim pitanjima (Hehaluc, Hapoel-Hacair i t. d.). Ing. Oskar G r o f (Sarajevo) ističe, da se potpunoma slaže sa izvodima dra. Lichta glede političkog rada, a osobito kulturnog rada, za koji nažalost nema radnika, koji bi ga i izvršili. Govornik tražio je poglavito riječ radi prilika u Bosni, jer želi, da pred ovu konferenciju stvarno iznese pravu istinu o radu u Sarajevu. Što su govornici iz Bosne iznijeli, prihvaćamo i mi.

no moramo konstatirati, da je rad u Sarajevu u 9prijeci s razloženim načelima, »Spmtus agens« čitavog tog zasebnog rada je Vita Kajon, koga u javnome radu rukovode separatističke težnje. U tome radu sudjeljuje samo malen dio Sefarada, koji su veoma uplivni. Mi polazimo sa stanovišta, da danas moraju svi Židovi zajednički istupati. To je i s druge strane danas ovdje istaknuto, ali mi znamo, da se to u praksi ne provodi. Gospodin Lav Stern navada, da nije svaki onaj Cijonista, koji se tako naziva i plaća »šekel« i ja to potpuno odobravam. Obzirom na iskustvo koje imam, nažalost moram da istaknem, da mi u Sarajevu, centriranu židovskog života u Bosni i Hercegovini, moramo da vodimo liorbu protiv nacijonalnih Židova. Minijessilo protiv Sefarda i njihovih institucija, no tražimo, da prestaje separacija, gdje nije bezuvjetno nužna. Rabin dr. Ur b ae li (Zemun) govori o uzgojnom radu i stavlja razne predloge, koje donosimo na drugom mjestu. Nikola Tolnauer (Osijek), ističe, da nije svrha ovih govora dokazati, da je cijonizam jedini pravi put, već bi morah’ pokazati način, kojim treba da radimo. Upoznali smo postulate- naše, no ne znamo kako da ih ostvarimo. Predlaže s toga, da se ustroji povjerenstvo za organizaciju židovskih općina, koje če rezultat svoga rada znijeti pred konferenciju sviju općina, nadalje ustrojenje povjerenstva za poluč?nje ustavopravnog parlamentarnog Zastupstva i konačno povjerenstvo za propagandu. Rabin dr. Ke 11 e r (Banja Luka) govori uvodno jevrejski, a onda nastavlja hrvatski o židovskom religijioziteftu, koji je bitni sastavni dk> židovskog m.entalitotia. Treba to uvažiti i tako shvatiti riječ Herzlovu; cijonizam je povratak k židovstvu prije povratka u židovsku zemlju. Albert Papo (Sarajevo): Nijesam došao s namjerom, da uzmem riječ, ali povodom debate o prijedlogu dra. Lichta iznešeno je pitanje o fuziji Sefarda i Aškenaza u Bosni. Nije bilo umjesno, đa se o tom ovdje povede riječ, no kad je več to pitanje ovdje pretreseno, moram da istaknem da ne bi gospoda iz Hrvatske ponijela dojam, đa su Sefardi krivi, što do fuzije doći ne može. Nijesam separatista, pa kao čovjek iz naroda, kojemu se sigurno ne ' može osporavali, da poznaje narod u Bosni znam, da se Sefardi ne protive fuziji, no ovi ne će fuziju s uvjetima. Kad nam brada Aškenazi dolaze s uvjetima, nije to više fuzija, jer kod fuzije uvjeta ne ima. Dođe li do fuzije, rado ćemo birati i našu aškenasku braću, a birat će se svakoga po sposobnosti. Mi smo o tom uvijek uvjeravaj! našu braću Aškenaze. Konačno preporučio bi našim rabinima -da ustroje svagdje hebrejske tečajeve, kako bi mladež naša naučila naš jezik. Dr. Ja c o b i (Zagreb). Nerado govorim sada. Nisam ni kanio upustiti se u debatu, ali okolnosti me sile, jer vidim, da vlada shvaćanje, da je ova konferencija skupština za propagandu. To apsolutno nije. Ova konferencija se sastala, da vijeća* a ne da pravi propagandu; da stvara zaključke i da prema tim zaključcima izabrani organi vode propagandu. Ovdje ne treba ni u jednom pravcu propagirati. Posljedica je toga po mom mnijenju krivog shvaćanja bila, da jfe debata zalutala, da se nijesmo držali dnevnoga reda,

STRANA 8

>Z I D O V« (HAJ'HUDI.

BROJ 4. i 5.