Жидов

‘iSsSt . mmmmši

IGIASHS-ZA’ PITANJVZi D°\/STVA

O cijonističkom radu.

N kakvo nas čudo ne može da spasi, a niti naklonost vladara ili novac bogataša iz naše sredine, već jedino mi sami možemo iz ršlti djelo. Dabome, put je dalek i tegoban, ali moramo njime koracati. Cijonizam je židovstvo na putu k sam ooslo bodj en j u. Svi rm, živjeli mi ovdje ili u Palestini, idemo tim putem. Već više godina velimo, da nijesmo stranka u židovstvu, već da smo u živu zajednicu utjelovljeno židovstvo. Ali ako se pošteno zapitamo, da li smo povukli praktične zaključke iz ove spoznaje, onda moramo pitanje zanijekati. Ne varajmo se; Naša su cijonistička društva još vrlo daleko od toga, da su ćelije jednog živog društvenog organizma. Toga radi nije ni članovima tih društava cijonizam osobno pitanje. TaKo je stanje neodrživo. Ako hoćemo da nam Palestina nešto znači, ako treba da nam postane kulturno srediđište, a mi da smo periferija, na koju će biti upravljena svijetlost iz tog središta, tada se moramo uzgojiti za primanje te svijetlosti. Nijesmo niti najmanje učinili za svoj uzgoi, ako samo olaćamo članarinu, ako se radujemo procvatu židovstva u Palestini, doklegod ovdje, gdje živimo, židovstvo stoji u borbi za opstanak i zapada u močvaru) Neprestano opetujemo jednu staru pogrješku. -Tražmio od drugih, da nam priznadu narodnost, a istodouno je u neku ruku zatajujemo, jer smo nehajni prema njezinoj kulturi. Niti najgorljiviji cijonisti ne će poslije u životu ostati vjerni ideji, ako ne budu znali dati svom životu već u mladosti židovski sadržaj. Nije dovoljno, da se samo „agitira", „organizira* i za Palestinu ~radi‘, već valja nastojati takodjer da se ne uđaljujemo i otudjujtmo od pravog židovstva. Ako se budemo borili protiv asimilacije samo s riječima, tada ćemo s vremenom i sami postati plijenom one tihe, ali to opasnije asimilacije, koja djeluje na nas u svakdašnjem životu i iz naše sred ne. Cijonistički rad u g a I u t u mora naći u samom sebi svoje tež šte. Cij nističko društvo mora u svakom mjestu postati središtem svega judaizirajućeg rada. Nije dovoljno, da se pozove, od vremena do vremena, govornik jer propagandistički rad donosi samo časovite efekte, već je zadtća svake mjesne organizacije, da zajamči postojanost i neprekidnost rada.

Listajući danps u Herzlovim spisima, tražeći bit onoga što je on htio, dolazimo do uvjerenja, da i današnji cijonizam imade ište ciljeve; ostvarenjem židovske zajednice, i to više samim procesom ostvarenja, nego gotovom činjenicom već ostvarene zajednice, treba da se židovski narod privede dostojnom, ćudorednom načinu življenja. Tako brzo, kako se to zamišljalo u Herzlovo doba, nijesu se nade mogle ispuniti. Mi smo spoznali, da su unutarnje i vanjske zapreke kud i kamo veće, nego što se predpostavIjalo; da svoj cilj ne možemo ostvariti naglo, već da je za to potieban rad pokoljenja. Što hoćemo u Palestini, to od prilika već znamo. Ali ne znamo, kako zapravo da udesimo svoj rad u Galutu. Ovdje moramo također povući konrekvencije iz svog cijonističkog naziranja. Moramo svagdje postaviti moralni i cijonistički zahtjev: Židovski zajedničarski životimade da. vrijedi za nas isto tako, kao i za Pastinu. 1 premda znamo, da je sav naš ovdašnji rad djelomičan, da su to samo strme stepenice, to ipak moramo tom radu pristupiti. S najvećom ozbiljnošću moramo nastojati, da cijonističkim duhom obnovimo život Židova u svim njegovim oblicima i manifestacijama. Time će cijoniStička organizacija poprimiti sasma drugačije lice. Stojeći vazda pod dojmom palestinskog djela, uzeti će cijonizam u ruke sva židovska pitanja. Ne smije biti nijednog životnog pitanja Židova, s kojim se ne bi pozabavile cijonističke organizacije. Na taj način postaju cijonističkim pitanjima i ona, koja nemaju neposredne veze s Palestinom, To su pitanja politička, ekonomska, kulturna i mpralno-nacijonalna. Cijonističkom duhu ne smije i ne može se otuđiti ništi, što je židovsko; ništa, što je od židovskog čovjeka stvoreno ili proživljeno. Naša misao vodilica ne..:. bude: provađanje opsežne narodne politike. Duh cijonizma traži, da ži#)vska zajednica postane živa zajednica, kojoj nije tyđe ništa, što se tiče čovječanstva i u kojoj imade mjesta za svako židovsko nastojanje. To ne znači, da Židovi izvan svoje zajednice ne bi mogli djelovati. Ali gdje god djeluju, neka to čine kao Židovi. Materinje tlo našeg rada, neka bude kao kod svakog normalnog naroda, vlastita zajed-

nica. Njoj i čovječanstvu neka pritekne blagoslov svakog našeg nastojanja! (Prema sastavku dra. Huge Bergmanna priredio A. Sz.)

Omladinski pokret.

Ovome članku, koji je famo neka vrst uvoda, slijedi jedan niz članaka o tom pitanju. Namjera je, da se tim pobudi mladež na razmišljanje, da se okupi raštrkana omladina i daše iz mnogih omladinskih grupa, društava i raskomadanih osamljenih pojedinaca rodi jak omladinskki savez, koji če biti jedinstven i korjenit u ideji, cjelovit u volji, solidaran 1’ odgovo an u oživotvorenju zadaća židovskog duha. C'jonistički pokret bez omladine, bez mladeži i poletnog duha bio bi jedan klub penzioniranih, preživjelih staraca, koji se zimi u lop'oj sobi sjećaju nekadanjeg sj ja i veličine. Najbolji dokaz, da jedan pokret ima pravo na život, je revolucionarna snaga zdrave omladine, koja u svojoj čežnji za zdravim životom „pokreće kosti iz grobova, oživljuje mrtve, daje duha malaksalim sablastima". Što je mladost, omladinstvo? Riječ i čin, čežnja i volja, ljubav i djelo, odlučnost u razgrađivanju nesigurnih zgrada i snaga u građenju novih domova; mladost je bezuvjetnog u traženju i zahtijevanju, živa istina i čisla pravednost. Ina li danas takve židovske omi dine? Kako se ona manifestira i je li ujedinjena? Prvih godina cijonističkog pokreta bilo je i ži lovskog omladinskog pokreta. Omladince je vezala Herziova ideja; ova im je ideja bila sadržajem života, bila jS sve. Ideja je sr < ;’a mir u sicu i u pameti mladeži, s.•.vila je tip vedrog, harmoničnog, pripravnog i odlučnog židovskog mladića, koji je pun veselja nosio u sebi uvjerenje, nadu i ponos. Cijonizam nije za onu Herzlovu mladež značio samo bazelski program, nego živa ideja, koja je preobrazila čitavu nutarnjost, uzbunila i oplemenila čitavo biće. davala smjer čitavoj eksistenciji i zahijevala čitavog čovjeka. Nema svetosti ideje bez skromne i pripravne odanosti i veselog samopregora.. Poslije te svjetle epohe čiste omladinske snage, poslije toga neog; aničenog poleta i dubokog uvjerenja, na-tala je tmina, došao je kaos i labirint mišljenja. Raskomadanost, diskusije, programi, principi, pobijanja, dokazivanja, čišćenja pojmova. M a-

GOD 111.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAORtB. PETRINJSKA ULICA BR. 72 0.00000000000000 PRIZEVVNO. 00000000 RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. oocooooooooooooo

10. veljača 1919. ZAGREB. 10. adar rišon 5679,

PRETPLATA: OODiSMIE K 20—, PoLUOaD. K 10’-. ĆE 1 VRHiOD «»•»•"• K s’ POIEDIMI HR.6OFII .»—IZLAZI DVAPUT MJESEČNO.

BROJ 6.