Жидов

ŽIDOV

GIfSIO-Z'V PTTOR-ZIDOUSTVA

Židovi i mirovni zbor.

Nije danas prvi pata, da se jedan međunarodni zbor bavi rješavanjem Židov* skoga pitanja, ali je prvi puta, te se n« vijeća o nama, a protiv nas. Koliko pamtimo, disputacija je u Tortozi (početkom 15. vijeka) bila jedina, kojoj su se prizvala Židovi, da izmijene svoje argumente s argumentima svojih neprijatelja, zastupnika gospodovnog katolicizma. Ali i tu se unaprijed bilo odlučilo protiv Židova, a oni su protiv svoje volje i sa zebnjom u srcu išli na tu tragičnu za njih komediju »slobodne« diskusije. Veliki crkveni ekumenski koncili raspravljajući o židovstvu išli su za tim, da ga mačem i lomačom unište. Pranceski se konvent cd nužde i mimogred u zadnji čas spomenuo ii Židtova, koji l bi zapravo imali taikođer dobiti građanska prava, a da se narodnih osebina i njima uvjetovanih narodnih prava! nije spomenuo. Ni danas među onima, što u mirovnom zboru kroje udes svijeta, nije židovski narod zastupan. Daleko je i taj mirovni zbor od idealnih zahtjeva jednoga arecpaga, u kome bi trebali da imaju svi narodi, mali i veliki, svoj glas barem bez tutorstva. No i ako naš narod nije zvandčno reprezentovan u zboru mira, i ako družba naroda, štono se stvarai, nije družba svih naroda, mi ipak znamo već danas; da j© osviješteno židovstvo posredno zadobilo glas svoj ondje, gdje se i o njegovu udesu odlučuje. Danas se ne sadi više csraa a protiv nas. Prvi je to zbor, koji će stvoriti spoljašnje t, j. međunarodne, političke nvjete za opstanak i napredak židovstva. Još ne vidimo jasno kontura, kako će se to izvesti. No znamo po izjavama engleskih i amerikanskih zvaničnih predstavnika, po priznanju opravdanosti naših zahtjeva po socijalističkoj internacijona’i, po stajalištu bernske socijalističke konferencije, da naše težnje ne nailaze tek na platonske simpatije. Nacrt za družbu naroda u XIX. članku sadržaje, držimo, obrise onoga, što od družbe naroda, jer 6e ona, a ne mirovni zbor riješiti i židovsko teritorijalno pitanje možemo očekivati. Po tome će Palestina spadati u one zajednice, »kojih će se opstanak kao nezavisnih država moći priznati provizorno uz pripomoć savjetom i potporom ugovornih sila u pogledu njihove uprave, sve do časa, dok same sobom, ne uzmognu vladati, želje tih zajednica odlučuju o izboru manđatatmih sila«. Dra-

gim riječima: prihvate li sve Bile, koje odlučuju u mirovnom© zboru, ovu ustanovu, onda če po izjavi TVilsonovoj dbinoj We‘.'zmannu židovski narod dobiti židovsku Palestinu »full and unbampered« t. j. cijel u i nesprečavanu u tvome razvitku. Mandatar članova naroda u tom bi slučaju, po želji židovskoga naroda, biiln jedna jedina velika sila, vjerojatno Engleska. U ovaj čas znamo, da se takovu riješenju nitko ne protivi, tek nije jasno stajalište Francesko, koja se izrijekom nije još odrekla, tajnog ugovara, po kome i danas Galilejai stoji pod njezinom upravom. Palestina, koja bi bila razdijeljena u dvije interesne sfere, južnu englesku i sjevernu franceSku, ne može biti teritorijaln.- rijesenje židovskoga pitanja. TTzdajnći l se "u to, te u svih site postoji ozbiljna volja, da se to pitanje riješi prema našim zahtjevima, pa da angloeaska grupa družbe naroda no će popustiti imperijalističkim težnjama, sto bi nužno izazvale trvenja i sukobe, mi imamo punu vjeru, da 6e ee židovska Palestina ostvariti po Wilsonovoj izjatvi. I onako će Palestina biti italko omeđena, da ć© njezin okvir biti uzan za židovski narod, ako se računa s time, da bslr pretežni dio njegov dospije u Palestinu. No treba da bnde tolik, da ee u njemu može razviti snažna zajednica kao oslon i žarište za cijelo židovstvo. NiješmO, držimo, optimiste, ako po svim ozbiljnim izjavama, po stajalištu malne cijeloga prosvijećenoga svijeta i svih klasa ljudskoga kulturnoga društva, zaključujemo* te će sve te izjave biti obvezom, da se za njih nađe međunarodna legalna forma za stvaranje židovske Palestine, koja treha da se tačmo omeđi bar u uzanim istorijskim granicama, e da. se očuva od zadiranja susjeda. S Arapima u Palestini mi ćemo ss, ako se ogradi Palestina od utjecaja političke panarapske agitacije iz Egipta i Indije, lako sporazumjeti. Tu nam nadu dajte stajalište emira Faiscla, koji židovski narod smatra najpodesnijim, da bnde posrednikom za prenašpnje evropskog idejnoga svijeta u arapski svijet. Samo smo fo u ovaj čas letimično pozabavili spoljašnjkn uslovima za ostvarivanje narednih terit'oririsOnih težnja židovstva. Za cijelo će rijesenje židovskoga pitanja biti makovo, kakovo očekujemo, jer to tiraži nužda, koja se nameće svim političkim i moralnim silama kulturnog svi-

jeta, da se narodni i međunarodni problemi riješe cjelovito i tako, da ne ostave u dušama naroda vrijenje opravdanog nezadovoljstva s neispunjenih težnja i napokon tako, kako će biti najpodesnije, e da se izbjegne trvenjima između raznih oprečnih »interesnih sfera« velikih sila. Ali za cijelo je u rješavanju naših pitanja glas osviještenoga židovskoga naroda učinio, te se u ovaj sudbonosni' čas nije na nas zaboravilo, već se volja židovskoga naroda respektovala, I time dolazimo do velike radosne pojave u židovstvu, a zajedno do spoznaje, koliku je zarrtašnu istorijsku misiju izvršio cijonlßti'čkj pokret u židovskome narodu. Hoćemo li da se religijski izrazimo, s punim pravom možemo reći, đc je misija cijcnizma bik. mesijanska i u narodnome i u svooovjecanskome smislu. Dok je još trajalo krvavo klanje na svjetskome razbojištu, židovski je narod ondje, gdje je smio slobodno govoriti, ondje, gdje je bio politički najslobodniji i najsređeniji, ondje, gdje je imao punu svijest; potpuno građanskoga slobodnjačkoga prava, u Americi i u Engleskoj ponajprije, takovom jednodušnom solidarnosti očitovao svoje narodno jedinstvo i istakao svoje narodne zahtjeve kao nikad prije u istoriji. Možda nije židovski narod bio tako Jedinstven u svome htijenju nikad, ni u ono doba, kad je' bio ujedinjen u svojoj državi.. Svuda su se održali židovski zborovi, svuda se davalo pomoći, e da nam se održe i palestinske tekovine i narod, a nitko nije imao ni časka osjećaj one filantropske note, koja je nehotice nanijela toliko štete u židovstvu. Toliko spominjana židovska solidarnost, o kojoj smo s bolnim smiješkom govorili ne vjerujući pravo u nju, zahvatila je evo golemom snagom cijeli židovski narod i njegovo jedinstvo hi činjenim očita pred cijelim svijetom. Nas, koji smo bili mala šaka ljudi zadojenih preporodnim zanosom oijcmistieke misli, lako da ne raduje, kad vidimo, kako je crjonistička misao preobratila pravac volje cijeloga židovskoga naroda! Jer iako svi Židovi-još ni jesu usvojili našega naziranja, ipak se evo cijelo židovstvo, koje broji, okuplja oko bazelskoga programa. U Engleskoj je ovih dlana izašla deklarac'jta nccijanističkih Židova, koja zahtijeva Palestinu za židovski, narod u onoj istoj formulaciji kao i mi. A i njemački necijoniste, među njima muževi, koji su drukčije najveći protivnici cdjonizma, okupljeni

GOD. Ili.

UPRAVA I UREDNIŠTVO s ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 ♦ »....« PRIZEMNO. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ••••••••••••••••

20. veljače 1919. ZAGREB. 20. adar rišon 6679.

PRETPLATAi GODIŠNJE K 20 —, POLUOOD. K 10-—, ČETVRTOOD ........ k 5 POJEDINI 8R.60 FlL.«** IZLAZI DVAPUT MJESEČNO.

BROJ 7.